PRIVREDNA AKADEMIJA

NOVI SAD

Fakultet za obrazovanje diplomiranih ekonomista i 

diplomiranih pravnika za kadrove u privredi

SEMINARSKI RAD

PREDMET: Obligaciono pravo

Tema:

 

Raskid ugovora

Profesor:                                               Student:
Draško Bosanac                                     Milosavka  Rašević

                 Br.indeksa D1318-08

Novi Sad,2009

background image

2.SPORAZUMNI RASKID UGOVORA

Saglasnost volja koja je stvorila ugovorno „vezivanje“,ugovornu obligaciju,može 

na isti način,naravno u suprotnom smeru da ostvari ugovorno „odvezivanje“ugovornu 

soluciju.Sporazumnim   raskidom   stranke,

1

dakle   odustaju   od   svog   ranije   punovažnog 

zaključenja   ugovora.To   znači   da   sporazumni   raskid   ugovora   podrazumeva   nov,drugi 

punovažan ugovor kojim se negira kauza prvog ugovora,jer se odustaje od izvršenja 

obećanih   prestacija.Pri   sporazumnom   raskidu   mora   postojati   negativ   kauze   prvobitno 

zaključenog ugovora.To logično znači da ugovor nije izvršen (ispunjen),on bi već bio 

ugašen,a   stranke   razrešene.Naravno,ukoliko   se   stranke   predomisle   posle   urednog 

izvršenja   ugovora,one   mogu   načiniti   novi   ugovor   sa   obrnutim   ulogama,npr   sad   će 

prodavac biti kupac i 

vice versa

,ali tada nije reč o sporazumnom raskidu ugovora,već o 

ispunjenju dva posebna ugovora.

2.1.Pravno dejstvo 

Pravno dejstvo zavisi,pre svega od činjenice da  li su stranke ugovorile raskid 

ex 

tunc  

ili  

  ex nunc.

Pravilo je da raskid nema povratno dejstvo,što znači da se ugovarači 

oslobađaju   obaveze   izvršenja   neizvršenih   prestacija,dok   se   delimično   ispunjenje 

prestacije smatraju punovažnim,jer imaju pravni osnov.Međutim ukoliko ni jedna nije 

ispunila svoje ugovorno obećanje,raskid u stvari ima retroaktivno dejstvo raskida,svaka je 

dužna da vrati primljeno,te se stranke također vraćaju u predugovorno stanje.Ukoliko su 

treća savesna lica stekla neko pravo na osnovu sad raskinutog ugovora,njihov pravni 

položaj mora biti zaštićen.

Svaka ugovorna obligacija može prestati sporazumnim raskidom i to kada su upitanju 

klasični ugovori između fizičkih lica ,ali i kada je reč o ugovorima trgovinskog prava.

Postoje i takve ugovorne obligacije koje nisu podobne za raskid  

ex tunc.

To su trajne 

obligacije   čije   je   izvršenje   već   otpočelo,npr.ugovor   o   zakupu   koji   se   raskida   posle 

nekoliko meseci.

1

 Antić O.-Obligaciono pravo,Pravni fakultet 2003 god

4

2.2.Uslovi

Kako   je   već   rečeno,sporazumni   raskid     ugovora   podrazumeva   nov,drugi 

punovažan ugovor,što znači da novi ugovor mora da ispuni sve što se inače zahteva za 

punovažnost ugovora

2

:

sposobnost za ugovaranje,

saglasnost volja,

kao i zahteve koji se tiču predmeta i kauze.

Kako   je   posredi   drugi   novi   ugovor,to   znači   da   ove   elemente   valja   centi   potpuno 

nezavisno,u odnosu na prvi ugovor,koji sada treba da se raskine.To je sasvim logično,jer 

je moguće da,npr.jedan ugovarač,usled duševne bolesti u međuvremenu izgubi poslovnu 

sposobnost,moguće je da se jedan ugovarač nađe pod dejstvom neke manje volje,moguće 

je da kauza raskida bude nedopuštena.

Prilikom   nastanka   ugovora,ponekad   se   za   njegovu   punovažnost   zahteva   i   određena 

forma.To su svi oni slučajevi kada zakon ili same stranke predvide bitnu formu,formu 

ad 

solemnitatem.

U starom rimskom 

ius civile 

–u za prestanak ugovorne obligacije važio je 

strogi praralelizam formi:svakoj formi nastanka  odgovarala je određena forma prestanka 

obligacije.U   poznom   rimskom   pravu,posebno   posle   Justijanovih   reformi,forma   gubi 

raniji značaj i pravo se okreće kauzalnosti.To u najvećoj meri važi za savremena prava u 

kojima dominira načelo konsensualizma.U vezi sa tim se postavlja pitanje  u kojoj meri 

forma ima značaj za prestanak obligacije koja je nastala na osnovu formalnog ugovora?

Odgovor na ovo pitanje podrazumeva   odmeravanje argumenta   

pro et contra

  načela 

privatne autonomije stranaka i načela konsensualizma,sa jedne i načela pravne sigurnosti 

sa   druge   strane,jer   prva   dva   načela     govore   u   prilog   neformalnosti   sporazumnog 

raskida,dok treće načelo upućuje na suprotno rešenje.

Ipak treba konstatovati da je paralelizam formi,ma koliko blagotvoran po načelo pravne 

sigurnosti,karakterističan za stara prava,odnosno formalistička  zakonodavstva.

U   savremenom   pravu   forma   je   potpuno   izmenila   svoj   karakter.Ona   nije   više 

sakramentalna,već kao sredstvo pravne tehnike,služi praktičnim potrebama.Paralelizam 

formi bi se u savremenim pravima,pa i u našem,mogao prihavtiti ne kao pravilo već kao 

izuzetak i to ako je propisan zakonom ili predviđen voljom stranaka.

2

 Antić O.-Obligaciono pravo,Pravni fakultet 2003 god

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti