Odlomak

ERIK ERIKSON

Erik Homburger Erikson, američki psiholog danskog porekla, rođen je u Frankfurtu 15. juna 1902. godine. Oca, koji je rano napustio porodicu, Erik nije zapamtio, a dobro je prihvatio očuha, nemačkog pedijatra, čije je ime, kao srednje očevo ime, dodao svom imenu i prezimenu. Prezime Erikson zapravo je sam skovao, dodajući svom ličnom imenu (Erik) sufiks son što znači sin, pa tako kovanica na danskom znači Erikov sin. Na ovaj simboličan način sam je sebi izgradio novi lični identitet. Studirao je umetnost i bio je nastavnik u školi koja je radila po metodi Montesori, koja naglašava razvoj dečje inicijative i stvaralaštva kroz igru i rad. Kao umetnik bio je specijalista za portretisanje dece.
Psihoanalitičku obuku, koju je imao kod Ane Frojd i na Bečkom institutu za psihoanalizu, završio je 1933. godine. Iste godine odlazi u SAD, gde u Bostonu radi kao dečji psihoanalitičar.
Tokom svog višedecenijskog rada bavio se dečijom psihoanalizom, odnosom društva i ličnosti i analizom istorijskih ličnosti. Poznat je po teoriji psihosocijalnog razvoja čoveka i uvođenju termina kriza identiteta.
Erik Erikson je psiholog frojdovske orijentacije. To znači da prihvata osnovne Frojdove ideje, ali takođe prihvata i ideje o egu koje su dodali pristalice Sigmunda Frojda. On je više pisao i govorio u društvenom i kulturnom uticaju na čoveka, a manje o biološkom.

EPIGENETSKI PRINCIP RAZVOJA

Epigeneteski princip ima svoje poreklo u razvoju organizma in utero. Donekle, ovaj princip tvrdi da sve što raste ima osnovni plan iz kojeg se pojavljuju delovi, pri čemu svaki deo ima svoje vreme specijalnog uticaja, sve dok se ne pojave svi delovi, čineći funkcionalnu celinu.
Prema Eriksonu razvoj čoveka se odvija po ovom epigenetskom principu. Ličnost se razvija kroz osam stadijuma, a napredovanje razvoja kroz stadijume zavisi od uspeha u prethodnim stadijumima. Svaki stadijum sadrži određene razvojne zadatke koje treba ispuniti pre njegovog okončanja. Prelaz iz jednog u drugi stadijum praćen je psihosocijalnim krizama, koje se sastoje iz dva dela. Erikson smatra da mora da se uspostavi ravnoteža između ta dva dela.
Trajanje stadijuma ima optimalno vreme, odnosno, do prelaza iz jednog u drugi stadijum ne dolazi naglo. Takođe, nije moguće usporiti tempo, niti zaštititi decu od zahteva koje postavlja život. Za svaki zadatak postoji određeno vreme.  Ukoliko uspešno prođemo određeni stadijum, mi sa sobom nosimo psihosocijalnu vrlinu ili snagu koja nam pomaže u prolasku kroz druge stadijume. Sa druge strane, ukoliko neuspešno prođemo kroz određeni stadijum, možemo razviti maladaptacije i malignitete koji mogu ugroziti budući razvoj. Malignitet je najnepovoljniji jer uključuje previše negativnog i premalo pozitivnog (npr. previše nepoverenja). Maladaptacija nije toliko nepovolja, ona uključuje previše pozitivnog, a premalo negativnog (npr. previše poverenja).
Pri rođenju beba napušta matericu, menjajući je za sistem socijalne razmene svog društva, gde njeni rastući kapaciteti nailaze na mogućnosti i ograničenja kulture. U literaturi o dečjem razvoju opisano je kako organizam u sazrevanju nastavlja da se razvija, ne tako što formira nove organe, nego razvojem po propisanom sledu, lokomotornih, senzornih i socijalnih sposobnosti. Psihoanaliza je omogućila razumevanje više idiosinkratičnih iskustava, a naročito unutrašnjih konflikata koji čine način na koji osoba postaje zasebna ličnost. Važno je razumeti da možemo očekivati da će zdravo dete, kroz sled najličnijih iskustava, ako mu se samo pruži vođstvo u razumnoj meri, pratiti unutrašnje zakone razvoja, zakone koji stvaraju niz mogućnosti za značajnu interakciju sa osobama koje se brinu o njemu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Maturski Radovi

Više u Psihologija

Više u Skripte

Komentari