Odlomak

 

Uvod:

Međunarodne ekonomske integracije kao oblik privrednog povezivanja zemalja imaju dugu istoriju. Do devetnaestog veka ekonomske integracije između samostalnih država ostvarivale su se na regionalnom ekonomskom prostoru. Tokom devetnaestog veka procesi ekonomskog povezivanja naglašeno su nosili atribute nacionalnih homogenizacija i formiranja nacionalnih država. Dvadeseti vek obeležio je veoma izraženi dinamizam kontinentalnih ekonomskih integracija. Međunarodnu ekonomsku integraciju karakteriše udruživanje nacionalnih privreda u cilju uklanjanja carinskih i mnogobrojnih oblika necarinskih barijera i drugih restriktivnih mera koje imaju za cilj da ograniče slobodnu međunarodnu trgovinu, kretanje ljudi i kapitala, kao i svih ostalih faktora proizvodnje koj se odnose na treće zemlje – nečlanice ekonomske integracije

 

1. Pojam regonalnih ekonomskih integracija

Tokom prethodnih šest decenija različiti oblici ekonomskih integracija su se intenzivno širili,praktično obuhvativši sve delove sveta.Premda ne postoji opšte prihvatljivo objašnjenje ključnih faktora razvoja regionalnih ekonomskih integracija,jasno je da svaki regionalni ugovor predstavlja svojevrstan kooperativni napor pojedinih država u cilju ostvarenja najrazličitijih spostvenih,ekonomskih i političkih ciljeva.
U određenom smislu, ekonomski regionalizam predstavlja odgovor nacionalnih država na zajedničke ekonomske probleme koje generiše razvoj svetske privrede. Kako međunarodna ekonomija postaje sve povezanija,regionalne grupe država uvećavaju kooperativnost da bi ojačale nezavisnost,poboljšale vlastite pozicije i ostvarile političke i ekonomske ciljeve.Pri tom,stalno treba imati na umu da regionalna integracija nije alternativa nacionalnoj državi već da označava konkretne pokušaje pojedinih država da zajednički ostvare svoje vitalne nacionalne interese i ambicije .

Pokretački impulsi formiranja regionalnih integracija su u osnovi političkog i ekonomskog karaktera.Nakon Drugog svetskog rata počev od formiranja porgrama za evropsku obnovu (Maršalov plan)pa sve do raspada blokovske podele sveta 1989.godine,osnovni pokretački impulsi regionalnih integracionih procesa su bili naglašeno političke prirode ,dok su se u drugom planu nalazili ekonomski motivi.Nakon raspada blokovske podele sveta smanjili su se vojni i politički uticaji na račun povećanja ekonomskih interesa u složenim procesima stvaranja novih regionalnih integracija u svetu.
Međutim,sa pravom primećuju neki analitičari, bez dobrih političkih odnosa među zeljama članicama nije moguć uspešan razvoj ekonomskih integracija.
Regionalne ekonomske integracije se realizuju sporazumima zemalja koje pripadaju istom regionu.Danas u svetu funkcioniše tridesetak regionalnih ekonomskih inregracija,koje zauzimaju oko 80% svetskog tržišta .
Ključni ekonomski motiv nastanka regionalnih integracija nalazi se u nastojanju da se tim činom poveća efikasnost.Rast efikasnosti se ostvaruje zahvaljujući:
– Uklanjanju barijera u trgovini,
– Smanjenju troškova trgovine,
– Podsticanju izvoza,
– Sigurnom pristupu tržištima zemalja partnera
– Povećanoj investicionoj mogućnosti na širem,integrisanom tržištu,
– Povećanoj konkurenciji na internom tržištu,
– Iskorišćavanju ekonomije obima,koje integrisano tržište omogućava,
– Jačanju uslužnog sektora,
– Olakšanoj razmeni tehničkih informacija i znanja između firmi,
– Podržavanju aktivnosti istraživanja i razvoja,i stvaranju novih tehnologija,proizvoda i usluga,

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari