Odlomak

UVOD

Značaj rane rehabilitacije ogleda se u prevenciji nastanka komplikacija usljed imobilizacije, kao i bržem i efikasnijem osposobljavanju pacijenata za samozbrinjavanje i mobilizaciju. Rana rehabilitacija ima dvije faze: preoperativnu i  postoperativnu.
U preoperativnoj evaluaciji zgloba kuka neophodno da se procijeni stanje pacijenta i napravi plan na osnovu tog stanja.
Postoperativno primećujemo opseg kretanja smanjenje kompenzatornih mehanizama i adukcionih kontraktura. Da bi smo spriječili dislokaciju najvažnije da se dobro doziran tretman, izbjegavajući čitav niz pokreta u kuku, koljenu i lumbalnom dijelu kičme.
Zahvaljujući ranom rehabilitacionom tretmanu, pacijenti nakon ugradnje endoproteze kuka, lakše nastavljaju rehabilitacioni program u banjskim ili ambulantnim uslovima i brže se vraćaju svojim svakodnevnim aktivnostima.
Sve što je naprijed navedeno o rehabilitaciji pacijenata nakon ugradnje endoproteze kuka, poslužiće nam kao uvod u dalje razmatranje ovog rada.

 

 

ANATOMIJA ZGLOBA KUKA I POKRETI ZDJELICE

Zglob kuka (articulatio coxae) je spoj zdjelice (os coxae) i proksimalnog dijela bedrene kosti (femur). Zglobne površine su polumjesečasta zglobna površina (facies lunata) na čašici (acetabulum) zdjelične kosti i  glava  butne  kosti  (caput  femoris).  Polumjesečastu zglobnu površinu proširuje i produbljuje vezivno-hrskavični  prsten,  (labrum  acetabulare). Zglobnu čahuru (capsula articularis) čini vanjska, vezivna opna (membranu fibrosa) i unutrašnja, sinovijalna opna (membrana synovialis). Unutar zglobne čahure, u zglobnoj šupljini, nalazi se veza glave bedrene kosti (lig. capitis femoris).
Zglob kuka se sastoji iz zglobne površine na ilijačnoj kosti, acetabuluma i glave femura. Gornji okrajak femura čini veliki trohanter, vrat femura, mali trohanter i gornji okrajak dijafize femura. Zglobna čaura je ojačana sa trikapsularne veze: lig. iliofemorale, lig. pubofemorale, lig. ischiofemorale.
 

 

 
Indikacije za ugradnju endoproteze

Najčešće indikacije za ugradnju endoproteze kuka su:

  •     teža posttraumatska oštećenja acetabuluma,
  •     subkapitalni i transcervikalni prelomi vrata butne kosti kod kojih se na osnovu prelomne linije ne očekuje konsolidacija,
  •     srastanje u lošoj poziciji posle frakture,
  •     pseudoartroza vrata femura,
  •     teška koksartroza,
  •     benigni koštani tumori.

 

 

 

 
ENDOPROTEZE

Razlikuju se parcijalne i totalne endoproteze.  Najčešći primjer parcijalne endoproteze je Austin-Moore i koristi se kada ne postoji oštećenje acetabuluma tako da se mijenja samo glava femura. Totalna endoproteza podrazumijeva promjenu i glave butne kosti i acetabuluma.
U zavisnosti od materijala koji se koriste proteze mogu biti: bescementne, cementne i hibridne. Ugradnja bescementne proteze zahtjeva period bez ili sa djelimičnim opterećenjem kako bi se obezbjedila stabilizacija komponenti koje u ovom slučaju nisu fiksirane cementom, najčešće 4-12 nedelja. Ovaj tip proteze se često ugređuje kod osoba mlađih od 65 godina. Kod cementnih proteza vještački kuk se ,,lijepi” za postojeće koštane dijelove posebnim dvokomponentnim materijalom. Fiksacija oba dijela je u ovom slučaju cementna.
Ove proteze se češće ugrađuju kod starijih pacijenata zbog bržeg i lakšeg vraćanja aktivnostima svakodnevnog života, jer je u ovom slučaju oslonac na operisanu nogu dozvoljen od samog početka vertikalizacije. (Slika 2). U nekim slučajevima jedna komponenta zgloba je cementna, a druga bescementna. Ovaj tip proteze se zove hibridna proteza. Kontraindikacija za ugradnju endoproteze su: infekcija zgloba, koštana insuficijencija, atrofija ili deformiteti koštanih komponenata zgloba i nezrelost skeleta.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese