Roditeljstvo

UVOD

Odgoj postoji od kad postoji i čovjek. To je proces formiranja čovjeka, izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinama.
Odgoj se vremenom mijenjao. Počevši od prvobitnih ljudskih zajednica u kojima se ispoljavao kroz brigu roditelja za preživljavanje i održavanje vrste, pa sve do danas kada postoji ogroman broj knjiga o odgoju, kada se odnosu prema djetetu posvećuje velika pažnja i sam odgoj postoji kao zasebna disciplina.
Značaj odgoja ogleda se u tome što se njime prenosi iskustvo prethodnih generacija na mlađe naraštaje. Nauka koja proučava odgoj naziva se pedagogija. Jedna od disciplina pedagogije koja proučava ciljeve, zadatke, metode i uslove porodičnog odgoja, jeste porodična pedagogija.

Porodica je osnovna ćelija društva i zajednica različitih spolova i djece, koja po pravilu nastaju kao plod te veze, a mogu biti i usvojena.
Odgoj se ostvaruje, prije svega u porodici, zatim u odgojno-obrazovnim ustanovama, te u interakciji sa rodbinom, prijateljima, vršnjacima i drugim ljudima.
Najveći uticaj na formiranje čovjeka ima porodica. To je primarna grupa kojoj pojedinac pripada i za koju je najviše vezan.
Ona podliježe utjecajima šire društvene sredine, ali i onima koji nastaju kao produkt interakcije između samih članova. Četiri temeljna kamena porodice su:ljubav, brak, potomstvo i odgovorno roditeljstvo.

Roditeljska ljubav simbol je nesebičnosti i požrtvovanosti.
Ljubav je djetetu jednako važna za  život, te normalan rast i razvoj, kao i hrana, piće, kretanje… Potrebna mu je emocionalna povezanost uz njemu najdraža i najbliža bića-vlastite roditelje.

Brak je vjerom i zakonom legalizirana životna zajednica muškarca i žene, a nastaje iz njihove prirodne potrebe za zajedničkim životom, uzajamnom ljubavlju, osjećajnom i spolnom intimom, međusobnim pomaganjem i nadopunjavanjem u svojim biološkim i životnim funkcijama, te potrebe za potomstvom i organizacijom materijalnog i duhovnog života.

Potomstvo predstavlja nastavak života obitelji. Bez potomstva ne bi bilo održavanja vrste. Djeca osiguravaju smjenu generacija i očuvanje obiteljskih tradicija i kulture. Roditeljski osjećaj, odnosno osjećaj materinstva i očinstva, toliko je jak da skoro svi ljudi imaju potrebu za potomstvom. Kod nekih je ta potreba tako jaka da postaju nesretni ako, iz određenih razloga, ne mogu imati djecu.

Roditeljstvo predstavlja najodgovorniju i najvažniju ulogu u životu supružnika. Rođenjem (ili usvajanjem) djeteta parovi postaju roditelji. To ne moraju uvijek biti bračni parovi. Oba roditelja mogu živjeti u istoj zajednici (bračnoj ili izvanbračnoj), ali i ne moraju. Žena može imati dijete bez da živi s muškarcem koji je otac djeteta. Svi ovi slučajevi u mnogim zemljama svijeta regulirani su posebnim porodičnim zakonom.
Otac ili majka mogu biti biološki ili oni koji dijete prihvate te se o njemu brinu i odgajaju ga. Majka može nositi i roditi dijete, a da nije poteklo od njene reproduktivne stanice. Kada jedan partner stupi u bračnu zajednicu s roditeljem djeteta, onda postaje očuh (poočim) ili maćeha (pomajka) tj. roditelj. Usvojenjem djeteta bračni par dobiva ulogu roditelja.

RODITELJSTVO

Roditeljstvo ima biološko i etičko značenje.
Biološko značenje se odnosi na rođenje. Roditelj ga obavlja kao svoju prirodnu funkciju. U životinjskom svijetu roditeljstvo ima samo ovo značenje. Ljudski odnos prema djeci uvijek je svjestan, namjeran, plod je slobodne ljudske odluke i ima sva obilježja moralnog čina i tada se govori o roditeljstvu u etičkom značenju.

Roditeljska odgovornost predstavlja cjelokupnu brigu za vlastito potomstvo i pokazuje se u odlučivanju o rađanju, podizanju djece, nježnosti i ljubavi prema djeci, pravilnom odgoju, te saradnji sa školom i drugim odgojnim ustanovama. Na roditeljsku odgovornost utiče društveno učešče roditelja, njihov odnos prema dužnostima i obavezama, njihov društveni ugled i briga za obitelj, tolerantan odnos u obitelji, razumijevanje i dogovaranje, te komunikacija.
Postoji i pravno gledište roditeljske odgovornosti. Roditelji su društveno odgovorni za brigu i razvoj djece. Država je dužna pravno zaštiti materinstvo, očinstvo i roditeljstvo uopće. Porodicama sa većim brojem djece potrebno je osigurati neophodnu pomoć-zdravstvenu, socijalnu, pravnu, pedagošku i druge. Treba organizovati bračna i porodična savjetovališta.

Prve dvije decenije u životu čovjeka služe za odrastanje i školovanje. Isto toliko vremena treba i za stjecanje i odgoj djece. Roditelji najprije prolaze kroz ulogu djeteta, zatim poprimaju ulogu roditelja da bi na kraju bili bake i djedovi.