Samomedikacija

Prema definiciji Svjetske Zdravstvene Organizacije (SZO), zdravlje je stanje kompletnog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili iznemoglosti (Contitution of the World Health Organization, 2006). Farmaceuti svakodnevno doprinose održavanju zdravlja ljudi, a u posljednje dvije decenije farmaceut dobiva savjetodavnu ulogu i komunikacija sa pacijentima biva sve više značajna. Savjetodavna uloga farmaceuta je počela u Otavi (Ottawa) 1986. godine, kada je održana prva Internacionalna Konferencija o promociji zdravlja, a samim tim je donešena i Povelja o promociji zdravlja.
Iz promocije zdravlja su se razvila dva relativno nova pojma, a to su samonjega i samomedikacija.
Prema SZO, pod pojmom samonjega se podrazumijeva sve ono što ljudi rade za sebe, kako bi postigli i zadržali zdravlje, te prevenirali ili izliječili bolest. Samonjega uključuje pored samomedikacije i korištenje dijete, tjelovježbe, konzumiranje određene količine alkohola, ali i izbjegavanje pušenja cigareta ili bilo kojih drugih proizvoda duhana, kao i izbjegavanje zloupotrebe lijekova. Samonjega doprinosi društvu i državama tako što se generalno poboljšava zdravlje i kvalitet života stanovnika, preveniraju bolesti, uspostavlja bolja kontrola nad već postojećim bolestima, stanovništvo je generalno sretnije i bolje se koriste resursi zdravstvenog sistema.
1. SAMOMEDIKACIJA
Sasvim sigurno se može reći da je najstariji oblik zdravstvene brige samomedikacija. Samomedikacija se posmatra kao jedan dio samonjege i predstavlja izbor i upotrebu lijekova, u cilju tretiranja bolesti ili simptoma koje su pacijenti sami prepoznali. Samomedikacija se prakticira iz različitih razloga, kao što su unapređenje zdravlja, preveniranje simptoma ili tretiranje bolesti i smatra se prvim medicinskim odgovorom na manje ozbiljne zdravstvene probleme.