Odlomak

1    Uvod

Semantički web je najambiciozniji projekt koji je W3C do sada preduzeo. Bio je to deo vizije World Wide Weba Berners-Leea od samog početka, a zadivljujući uspeh prve faze njegove vizije čini se da daje dobre razloge za pokušaj ostvarivanja i opstanka. Cilj semantičkog weba uključuje izvedbu autonomne integracije informacija za proizvoljan raspon resursa pomoću softverskih agenata.

Semantički web je web podataka. Mnogo podataka koristi se svaki dan, iako uopšte nisu deo weba, na primer, pregled bankovnih računa na Internetu, privatnih slika ili pak zabeleški na kalendaru. Upitamo li se možemo li videti stanje bankovnih računa u kalendaru, ili pak potrošnju na odabrani datum, a sve to klikom miša? Sve te stvari omogućuje semantički web. Podacima bi se trebalo pristupati koristeći osnovnu Web arhitekturu, na primer URI1-a, a podaci trebaju biti povezani jedni s drugima upravo kao što su dokumenti. To takođe znači kreiranje odgovarajućih frameworka koji dopuštaju podacima da budu deljeni i iskorišćavani u aplikacijama, kompanijama, u zajednici te da se automatski obrađuju s odgovarajućim alatima, ali pri tome uključujući otkrivanje mogućih novih relacija između delova podataka.

Tehnologije semantičkog web-a mogu se koristiti u aplikacijama raznih namena, na primer u povezivanju podataka, gde podaci s različitih lokacija i različitih formata mogu biti povezani u jednu celinu.

Kao i sve inovativne tehnologije evolucija Semantičkog weba počela je u istraživačkim laboratorijima, zatim preko Open Source zajednice do poslovanja u clini. Web je početno razvijan u istraživačkim centrima za fiziku. Semantički Web se koristi kako u malim tako i u velikim kompanijama, a neke firme poput Oraclea, IBM-a, Adobea, Yahooa ili Microsofta, zasnivaju prodaju svojih proizvoda na tehnologiji semantičkog web-a. Valja naglasiti da se od semantičkog weba ne očekuje da zameni, nego da proširi postojeći web.

Semantički Web koristi pojmove poput „ontologija“ tj. pravila koje se koriste da se izraze dodatna ograničenja i logičke veze između pojedinih resursa. Ontologije su više vezane za klasifikaciju sastava i opis logike, dok su pravila više vezana za programiranje i pravila sastava.

1 URI (uniform resource identifier)

Ontologije definišu koncepte i relacije koje se koriste da se predstavi područje znanja. Koriste se da klasifikuju izraze korišćene u pojedinim aplikacijama, karakterišu moguće veze i definišumoguća ograničenja. U praksi ontologije mogu biti jako kompleksne (s nekoliko hiljada izraza) ili vrlo jednostavne (opisujući samo jedan ili dva koncepta).

Generalni primer ontologija koji pomaže njihovom razumevanju ilustruje primer kada prodavac knjiga želi skupiti podatke koji dolaze od razli čitih izdavača. Podaci se mogu importirati u često korišćenu RDF2 šemu, koristeći konvertore baze izdavača. Baza može koristiti izraze tipa „Autor“, dok ostali mogu koristiti reč „Kreator“. Da bi se skupljanje izvršilo potrebno je dodati posebne uslove u RFD šemi, opisujući činjenice koje tvrde da je „Autor“ isto što i „kreator“. Taj mali delić informacije, iako posve jednostavan, u stvari je ontologija. Jezici poput RDF šema i razne varijante OWL3-a predstavljaju jezik za izražavanje ontologija u kontekstu Semantičkog Web-a.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Telekomunikacije

Komentari