Senzorni organi insekata
1
UNIVERZITET U BEOGRADU
Poljoprivredni fakultet
S e m i n a r s k i r a d
SENZORNI ORGANI INSEKATA
Beograd, januar 2017.
2
Sadržaj:
2.KLASIFIKACIJA SENZORNIH ORGANA INSEKATA..........................................................4

4
2.KLASIFIKACIJA SENZORNIH ORGANA INSEKATA
Čulni organi su prvenstveno odgovorni za prijem stimulansa i prosleđivanje na neuro-
mišićni sistem, čime se postiže različito ponašanje insekata. Prema raznim stimulansima, senzorni
organi su klasifikovani (Razzab, 2010):
1. Mehanoreceptori
2. Hemoreceptori
3. Receptori za temperaturu i vlagu
4. Fotoreceptori
Mehanička čula pružaju insektima informacije koje utiču na orijentaciju, opšte kretanje,
blizinu neprijatelja, reprodukciju i ishranu. Ona se dobijaju od čulnih organa koji su osetljivi na
mehaničke stimuluse kao što su pritisak, dodir i vibracija. Najodgovorniji senzorni organi
mehaničkih čula su dlake (
setae
) jer su osetljive na dodir, vibraciju i buku (McGavin, 2001;
Triplehorn and Johanson, 2005). Organi čula sluha ili timpanalni organi se nalaze na različitim
delovima tela kao što su, krila, trbuh, noge i antene. Oni mogu odgovoriti na različite frekvencije u
rasponu od 100 do 240 kHz zavisno od vrste insekata. Mnogi zglobovi insekta imaju taktilni sete
koje registruju pokret (McGavin, 2001).
Hemijska čula uključuju upotrebu hemoreceptora, koji se odnosi na ukus i miris, utiču na
parenje, odabir staništa, hranjenje i odnose parazit-domaćin. Ukus se obično nalazi na usnom
aparatu insekta, ali kod nekih insekata kao što su pčele, ose i mravi organi čula ukusa mogu se naći
na antenama, ali se mogu naći i na tarzusu kod moljaca, leptira i muva. Olfaktorna čula
omogućavaju insektima miris i obično se nalaze na antenama (McGavin, 2001). Osetljivost
hemoreceptora na miris nekih supstanci je veoma velika, pa neki insekti mogu da otkriju određene
mirise koji su pri niskim koncentracijama miljama udaljeni (Triplehorn and Johanson, 2005).
5
Veliki broj insekata imaju senzore za temperaturu i vlažnost, a što su insekti sitniji brže
se hlade. Insekti se obično smatraju hladnokrvnim ili ektotermnim tj. njihova telesna temperatura
raste i opada sa porastom i opadanjem temperature okruženja. Međutim, leteći insekti tokom leta
mogu podići svoju telesnu temperaturu iznad temperature okruženja (Elzinga, 2003; Triplehorn
and Johanson, 2005).
Složeno oko i ocele predstavljaju organ čula vida kod insekata. Složeno oko se sastoji od
pojedinačnih faceta zvanih
ommatidia
, kojih može biti od 20 pa do preko 25.000. Neki mravi mogu
imati samo jednu ili dve, međutim vilin konjic može imati više od 10.000. Što više omatidia, veća
je oštrina vida. Ove jedinice imaju jasan sistem objektiva i osetljive su na svetlost. Danju, slika
koju primaju leteći insekti se sastoji od mozaika omatidia koje primaju rezličite delove spektra
svetlosti. Ocele nisu u stanju da formiraju čistu sliku, i različito su osetljive u zavisnosti od
intenziteta svetlosti. Boju mogu da registruju svi insekatski redovi (McGavin, 2001).
Do nedavno, niko nikada nije dokumentovano prisustvo receptora koji detektuju i
prenose osećaj bola kod insekata. Međutim, Tracey et. all (2003) došli su do zaključka da postoje
takvi receptori kod larve voćne mušice, što otvara mogućnost da neki insekti mogu biti sposobni da
osećaju bol.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti