Sociologija
Kragujevac,2018.
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
SEMINARSKI RAD
Sociologija – Društveni pokreti
Mentor: Student:
Prof. dr Željko Simić Nina Premović
I0163-18
2
Sadržaj
Uvod...............................................................................................................................3
Definisanje društvenih pokreta.......................................................................................4
Razvoj društvenih pokreta.............................................................................................5
Odnos društvenih pokreta i političkih partija.................................................................7
Uticaj društvenih pokreta na društvo.............................................................................8
Vrste političkih pokreta.................................................................................................10
Zaključak.......................................................................................................................12
Literatura.......................................................................................................................14

4
Definisanje društvenih pokreta
,,Društveni pokreti mogu se zamisliti kao kolektiviteti koji sa izvesnim stepenom organizacije i
kontinuiteta, sa ciljem izazivanja ili odbrane postojećeg autoriteta, bez obzira da li je on
zasnovan institucionalno ili kulturno, deluju van institucionalnih ili organizacionih kanala u
grupi, organizaciji, društvu, kulturi ili svetskom poretku čiji su deo.’’
Za razliku od spontanih
masovnih akcija kao što su pobuna ili čak ustanak, pokreti imaju odeđeni nivo nameravane
akcije zarad priznatog društvenog cilja. Društveni pokreti nemaju čvrstu organizaciju, za
razliku od političkih stranaka, ali unutar velikih pokreta (npr. Feministički, radnički, ekološki)
stvara se nekoliko organizovanih političkih grupa. Glavni kriterijum koji ih razlikuje od
interesnih grupa je težnja za promenom. Samo postojanje pokreta je razlog nezadovoljstva
društvenim poretkom. Neki društveni pokreti broje veoma mali broj članova do nekoliko
desetina, dok ovi drugi broje hiljade pa čak ponekad i milione članova pokreta.
Radnički pokreti i pokreti slobode govora, kao prva dva nastala društvena pokreta,
predstavljaju tzv. klasične pokrete, dok novonastali pokreti u međuvremenu svim sferama
savremenog društva bivaju zastupljeni. Radnički pokreti se mogu opisati kao borbena
udruženja čije je polje delovanja povezano sa širenjem kapitalističkih preduzeća. Njihovi su
koreni u ekonomskom poretku kapitalizma, a posebno u nastojanju da se postigne kontrola
preko sindikata i drugih organizacija nad radnim mestom, kao i da se indirektno utiče na
društvenu vlast.
Demokratski pokreti počeli su da se pojavljuju u poljima institucionalnog nadzora i
administrativne političke kontrole; Oni pored pokreta za političku participaciju uključuju, po
Gidensovom mišljenju i neke oblike nacionalističkih pokreta, kao pokreta za kolektivna prava.
Sliku od društvenim pokretima, koju nam je ostavilo industrijsko društvo, glasi: jedna
vladavina nameće zakone, verovanje i politički režim isto toliko koliko i ekonomski sistem;
narod sve to podnosi, ali se i buni kad je njegov fizički i kulturni opstanak doveden u pitanje.
Radnička klasa nije roba u industrijskom društvu, nego je akter istorije, koji pati, bori se, misli;
Ona je nemoćan akter koji se suprotstavlja, ali je uvek akter.
Razvoj društvenih pokreta
Botmorske tri faze
,,Social movements can be thought of as collectivities acting with some degree of organization and continuity
outside of institutional or organizational channels fot the purpose of challenging or defending extant authority,
whether it is institutionally or culturally based, in the group, organization, society, culture, or world order of
which they are a part.’’ U: David A. Snow; Sarah A. Soule; Hanspeter Kriesi (2007): Mapping the Terrain. In
David A. Snow; Sarah A. Soule; Hanspeter Kriesu (ur.) : The Blackwell Companion to Social Movements.
Malden, Oxford, Victoria. Blackwell str. 11
https://www.scribd.com/doc/26488868/Drustveni-pokreti-i-promene
- Delovi iz knjige prof. Vukašina
Pavlovića
Turen A., op. cit., str. 131
Turen A., op. cit., str. 79
5
Po sociologu Botmoru društveni pokreti prolaze u svom razvoju tri osnovne faze:
-
prva faza
razvoja društvenih pokreta predstavlja jedno efikasno sredstvo da se izrazi težnja za
društvenim promenama.
- druga faza
nastaje kada dostignuća predstavničke demokratije, opšteg i jednakog prava glasa,
slobodnih izbora i drugo, prete da umanje važnost političke akcije mimo formalnog
institucionalnog kruga dok
-poslednju
, odnosno sadašnju etapu razvoja društvenih pokreta obeležava značajno
oživljavanje i pokretanje društvenih pokreta, kao manje ili više trajne odlike političkog života u
zapadnim demokratijama ili više trajne odlike političkog života u zapadnim demokratijama.
Razvoj društvenih pokreta po Alenu Turenu
Turen, takođe, razlikuje tri etape u razvoju društvenih pokreta, ali ih u suštinskom smislu
posmatra na drugačiji način; Jedna od ključnih ideja je podela novo vekovnog razvoja društva
na
trgovačko, industrijsko i postindustrijsko,
uz tvrdnju da svakom od pomenuta tri tipa
društva odgovara i osoben tip društvenog pokreta. Podrazumevajući da se -pokret rađa i umire
sa društvom kome pripada- , on utvrđuje da je centralnu ulogu u trgovačkom društvu imao
građanski pokret za prava i slobodu čoveka: tu i takvu važnu ulogu u industrijskom društvu je
imao radnički pokret, dok novi društveni pokreti dobijaju presudnu ulogu u postindustrijskom
društvu. Po A. Turenu je sloboda ulog borbi podjarmljenih u trgovačkom društvu, dok
društvenu pravdu posmatra kao ulog radničkih borbi u industrijskom društvu, pri čemu je
samoupravljanje protumačeno kao pravo na vlastiti način života i ostvarenje kontrole ljudi nad
društvenim samodelovanjem, glavni cilj novih društvenih pokreta i antitehnokratskih borbi u
postindustrijskom društvu.
Po Turenu su ,,klasni odnosi i društveni pokreti smešteni (...)
unutar sistema istorijskog delovanja, čiju ekonomsku stranu možemo nazvati načinom
poizvodnje. Načinom proizvodnje upravlja ekonomska dimenzija istoriciteta, tj. nivo
ekonomskog života, na kojem se sprovodi ulaganje jednog dela proizvoda, koji je bio
akumuliran. U jednostavnim agrarnim društvima investira se jedino s ciljem da se proizvede –
Turen A., op. cit., str.
11
Turen A., op. cit., 11-12
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti