Odlomak

UVOD
Savremene okolnosti na tržištu sve više uslovljavaju potrebu uspostavljanja novih odnosa između partnera i u spoljnotrgovinskoj razmeni. Ti odnosi postepeno odstupaju od klasičnih vidova kupoprodaje kod kojih roba ide u jednom, a novac u drugom, obrnutom pravcu. Tako je to do sada vekovima bilo, a sada se upravo Spoljnotrgovinsko poslovanje nalazimo na vremenskoj prekretnici kad je takav proces očigledan. Spoljnotrgovinska razmena nije višesamo zbir pojedinačnih akata kupoprodaje u jednom i drugom pravcu. Ona, po strukturi, postaje takva da se u akt razmene, sve očiglednije prepliću i razni vidovi međusobnog interesovanja poslovnih partnera za neke akcije na vrlo duge vremenske periode, koje znače pripremu tržišta za vreme i prilike koje tek dolaze. Ove pripreme tržišta obuhvataju čak i ulaganja, pojedinačna ili zajednička, najčešće u saradnji sa domaćim privrednicima u proizvodnji i prometu. Ove okolnosti, uz neke nesavršenosti funkcionisanja savremenog tržišta i međunarodnog obračuna spoljnotrgovinskog prometa koje su inače trajna propratna pojava i karakteristika rada na ovom području privrđivanja, čine da se uz postojeće i ranije poznate oblike specijalnih spoljnotrgovinskih poslova pojavljuju novi koji su nastali u opisanim savremenim tržišnim okolnostima.
Zbog svega navedenog, specijalni spoljnotrgovinski poslovi po svojoj ekonomskoj suštini, uslovima primene, koncepciji, vidovima oformljenja, tehnici izvršenja i finansijske likvidacije predstavljaju posebnu kategoriju akata kupoprodaje. Oni su umnogome različiti od uobičajenih poslova klasičnog izvoza i uvoza.
Među osnovne faktore koji uslovljavaju postojanje okolnosti neophodnih za poslovnu umešnost primene ove kategorije poslova u spoljnotrgovinskoj razmeni ubrajaju se:

  •  nepostojanje redovnih međudržavnih i trgovinskih odnosa;
  •  nepovoljan klirinški saldo u razmeni gde takav sistem obračuna spoljnotrgovinskog prometa postoji;
  • nepovoljni uslovi transfera i konvertovanja valuta različitog stepena boniteta (konvertibilnost, stabilnost);
  • potreba obezbeđenja od dejstva kursnog rizika kod terminskih i drugih dugoročnijih spoljnotrgovinskih poslova;
  •  nepodesna alokacija deviznih kvota po svojoj strukturi za potrebe proizvođača iz uvoza;
  • postojanje nekurentne robe koja se teže prodaje pod postojećim tržišnim uslovima u redovnom trgovinskom prometu;
  • dopuštanje ovog vida prometa i kroz odredbe redovnih međudržavnih trgovinskih sporazuma i poslovnih aranžmana;
  • prodiranje na nova tržišta i tržišta intenzivnih mera zaštite (razna ograničenja, monopolski sporazumi u raznim vidovima i sl.);
  • potpunije i unosno zaposlenje sopstvenih proizvodnih kapaciteta i korišćenje željenih proizvodnih usluga u inostranstvu;
  • postojanje znatnije razlike u visini cena za istu robu na tržištu različitih zemalja zbog defektnog delovanja međunarodnog tržišta.

Navedena struktura uslova i okolnosti u kojima se primenjuje ova kategorija  spoljnotrgovinskih poslova ukazuje na njihov ekonomski značaj za nacionalnu privredu. Oni se primenjuju uvek i svuda gde ne postoje redovni uslovi u kojima bi se mogli praktikovati poslovi koji bi omogućavali neposredni, najkraći put robe i finansijske likvidacije između ugovornih stranaka. Širina mogućnosti za njihovu primenu u raznim zemljama je različita.
Specijalni spoljnotrgovinski poslovi, prema tome, obuhvataju brojne modalitete koje susrećemo u svakodnevnoj praksi. Među njima su najvažniji: kompenzacioni poslovi, vezani poslovi, reeksportni poslovi, poslovi prepravnog prometa (dorada, prerada, obrada, popravke), tranzitni poslovi i svič-poslovi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari