Spoljnotrgovinsko poslovanje
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
BLACE
Seminarski rad
iz
predmeta
SPOLJNOTRGOVINSKO POSLOVANJE
Tema: Spoljna trgovina i spoljnotrgovinski poslovi
Mentor: dr Marija Marčetić
student: Filip Marković 03/15 F/J
Jagodina, septembar 2018. godine
S A D R Ž A J
UVOD..............................................................................................................................................1
1.MEĐUNARODNI EKONOMSKI ODNOSI I SPOLJNA TRGOVINA................................2-4
2.MERKANTILISTIČKO SHVATANJE SPOLJNE TRGOVINE............................................5-7
3.INSTRUMENTI SPOLJNOTRGOVINSKE POLITIKE........................................................7-9
4.ZAVISNOST ZEMLJE OD SPOLJNE TRGOVINE.............................................................9-11
5.NAČINI VREDNOVANJA U MEDJUNARODNIM TRŽIŠTIMA I ORGANIZACIONI
OBLICI, GDE I KAKO ZAKLJUČUJEMO SPOLJNOTRGOVINSKE POSLOVE.............11-18
5.1Pojam i podela.........................................................................................................11-18
6.ZAKLJUČAK.............................................................................................................................19
LITERATURA..............................................................................................................................20

1.MEĐUNARODNI EKONOMSKI ODNOSI I SPOLJNA TRGOVINA
Savremena ekonomska teorija i praksa, međunarodnim ekonomskim odnosima i
spoljnotrgovinskom poslovanju pridaju posebnu pažnju i značaj. U osnovi toga stoje ekonomski
interesi država i njihova ekonomija. Iz međunarodnog ekonomskog okruženja dolaze brojni
uticaji koji su od naročitog značaja za privredni razvoj i tekuću ekonomsku stabilnost svake
zemlje.
Možemo reći da u osnovi međunarodnih ekonomskih odnosa stoje tri razloga zbog kojih zemlje
pojedinačno učestvuju u njima.
1. Razlike u uslovima proizvodnje među zemljama i područijima sveta
2. Opadajući troškovi proizvodnje
3. Različitost u ukusima-veća ponuda na tržištu i potpunije zadovoljavanje potreba.
Zbog toga svaka zemlja nastoji da u svojoj spoljnotrgovinskoj aktivnosti iskoristi komparativne
prednosti koje ima u proizvodnji određenih proizvoda i usluga u odnosu na druge zemlje sa
kojima održava ekonomske odnose. Te prednosti se ispoljavaju kao korišćenje sopstvenih
povoljnih uslova za njihovu proizvodnju, niži troškovi proizvodnje, bolji kvalitet proizvoda, viši
stepen primene tehnike i tehnologije. U krajnjem to omogućava viši nivo produktivnosti rada i
doprinosi rastu dohotka.
Sve zemlje savremenog sveta, manje ili više ekonomski su upućene jedna na drugu, odnosno
stoje u međusobnoj ekonomskoj zavisnosti i uslovljenosti. Danas nema apsolutno autarhičnih
privreda koje bi same sebi bile dovoljne. Nijedna državna zajednica ne podmiruje svoje
materijalne potrebe isključivo svojom proizvodnjom, deo tih potreba podmiruje uvozom
materijalnih dobara iz drugih zemalja, a deo sopstvene proizvodnje namenjen je zadovoljavanju
potreba u inostranstvu. Ako bi se upitali zašto je to tako, moramo pre svega ukazati na brojne
činioce koji konkretnije obrazlažu nužnost uspostavljanja i razvijanja ekonomskih odnosa sa
inostranstvom svake zemlje posebno.
Poznato je da su prirodna bogatstva kao što su energetski izvori, rudna i mineralna bogatstva,
prirodni i klimatski uslovi-kao faktori proizvodnje, neravnomerno raspoređeni u svetu. Nijedna
V., Marinković (2008)
Spoljnotrgovinsko poslovanje,
Visoka strukovna škola za preduzetništvo, Beograd, str 25
zemlja ma koliko ona bila velika ne raspolaže u dovoljnim količinama i u odgovarajućem
kvalitetu svim tim uslovima. Postoje zemlje koje imaju velike izvore nafte, ali ne i dovoljno
pitke vode, zemlje koje imaju rude gvožđa ali nemaju električne energije, postoje zemlje koje
imaju povoljne uslove za proizvodnju industrijskih ali ne i poljoprivrednih proizvoda i obrnuto,
klimatski uslovi diktiraju mogućnosti i strukturu poljoprivredne proizvodnje ali i strukturu
potrošnje. Ako bi svaka zemlja pojedinačno zasnivala svoju proizvodnju samo na sopstvenim
prirodnim uslovima i iazvorima, onda bi struktura te proizvodnje bila vrlo siromašna, ekonomski
vrlo neracionalna a proizvodnja mogih proizvoda nemoguća.
Međutim, zahvalujući spoljnoj trgovini dolazi do prevazilaženja neravnomernosti u rasporedu
prirodnih bogatstava i uslova, kao činioca razvoja proizvodnje. Zemlje koje nemaju svoje izvore
nafte uvozom iz drugih zemalja podmiruju potrebe za njom, isto to čine zemlje koje nemaju
prirodnih bogatstava u gvožđu, obojenom metalima, mineralnim sirovinama i dr. Zahvaljujući
spoljnoj trgovini i međunarodnoj razmeni ponuda poljoprivrednih proizvoda gotovo je ista u
svim zemljama sveta bez obzira na postojanje velikih prirodnih i klimatskih razlika koje
opredeljuju mogućnosti proizvodnje pojedinih poljoprivrednih proizvoda u tim zemljama
pojedinčno. Tako, na primer, tropsko voće i povrće danas se gotovo podjednako nalazi na
tržištima poljoprivrednih proizvoda zemalja u kojima se ono gaji kao i zemljama gde ne postoje
prirodni uslovi za njihovu proizvodnju.
Međunarodni ekonomski odnosi i, posebno, spoljna trgovina dovode do ubrazanja naučnog i
tehničko-tehnološkog razvoja u svetskim razmerama i svakoj zemlji posebno. Inovacije u nauci,
tehnici, i tehnologiji danas se brzo šire svetom čime se prevazilazi neravnomernost u tehničko-
tehnološkom napretku. Na taj način se doprinosi ubrzanju razvoja proizvodnje ali i potrošnje u
svetu. Taj proces ima naročit značaj za one zemlje koje nisu u stanju da same razvijaju nauku i
naučna istraživanja kao pretpostavke razvoja svoje proizvodnje. Spoljna trgovina i uopšte
međunarodni ekonomski odnosi, prenose znanja iz jednog u druge delove sveta koja su sadržana
u novim mašinama, proizvodnoj opremi, proizvodima namenjenim zadovoljavanju različitih
potreba i na druge načine. Te njihove funkcije čine međunarodne ekonomske odnose veoma
značajnim faktorom tehničko-tehnološkog progresa u svetu .
Kako će se privreda jedne zemlje razvijati u velikoj meri zavisi od veličine njenog unutrašnjeg
tržišta. U zavisnosti od njega vrši se dimenzioniranje i strukturiranje domaće proizvodnje na

2.MERKANTILISTIČKO SHVATANJE SPOLJNE TRGOVINE
Praktična pitanja i probleme međunarodne trgovine i trgovinske politike prvi put su pokušali da
na teorijskoj osnovi izuče i obrade merkantilisti. Merkantilističke koncepcije su na snazi od
početka 16 do sredine 18. veka. To je istorijsko razdoblje stvaranja i uspona kolonijalnih sila,
otkrivanja i osvajanja novih teritorija u kome je izvršeno povezivanje svih delova sveta preko
međunarodne trgovine. Koncepcije merkantilista o spoljnoj trgovini nastale su u epohi prvobitne
akumulacije kapitala kada je vodeću ulogu imao trgovinski kapital.
Osnovni stavovi merkantilističke škole
jesu aktivan spoljnotrgovinski bilans, kao osnovni cilj
spoljnotrgovinske politike, i akumulacija plemenitih metala. Merkantilisti su smatrali da je izvor
i osnova društvenog bogatstva u nagomilavanju plemenitih metala. Bogatstvo je isključivo
imovina u novcu, zlatu , srebru. Ako zemlja nema sopstvene rudnike zlata i srebra, onda je jedini
način, ako se isključi porobljavanje i pljačkanje druginh nacija, po mišljenju merkantilista, bio da
se dođe do novih količina metala aktivan saldo spoljnotrgovinskog bilansa, odnosno veći izvoz
od uvoza roba.
Direktan izvor bogatstva je razmena odnosno trgovina robom, dok je proizvodnja samo
preduslov za stvaranje bogatstva. Razmena robe je izvor profita, jer se roba prodaje skuplje nego
što se kupuje. Pri tome, merkantilisti ne smatraju svaku razmenu izvorom bogatstva, već samo
razmenu roba između država, dakle spoljnu trgovinu. Za razliku od unutrašnje trgovine, u kojoj
se novac premešta sa jednog mesta u zemlji na drugo, pri čemu jedan domaći subjekt dobija, a
drugi gubi, spoljna trgovina, uz uslov da izvoz bude veći od uvoza robe, povećava nacionalno
bogatstvo, jer dolazi do priliva plemenitih metala u zemlji.
Merkantilističko shvatanje spoljnotrgovinske politike prošlo je u svom razvoju kroz dve faze:rani
merkantilizam i razvijeni merkantilizam. U fazi ranog merkantilizma glavni stav merkantilista
svodio se na zahtev da svaki učesnik u spoljnoj trgovini ostvaruje pozitivan saldo u robnoj
razmeni sa inostranstvom. Pri tome se insistiralo na strogoj kontroli spoljnotrgovinskih tokova i
platnih transakcija, s ciljem da se ograniči odliv zlata i srebra u inostranstvo.
Merkantilizam je skup ideja o ekonomskoj politici koji je dominirao evropskim zemljama od šesnaestog do kraja
osamnaestog veka. Osnovna ideja merkantilizma je da se bogatstvo jedne zemlje zasniva na
količini novca (plementitih metala) u njenom posedu i da je stoga potrebno da država preduzme sve mere koje će
povećati njegov priliv u zemlju i smanjiti njegov odliv iz zemlje.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti