Stakeholderski pristup poduzeću

Uvod

Kod stakeholderskog pristupa poduzeću postavlja se pitanje treba li poduzeće biti usmjeravano i upravljano isključivo prema zadovoljenju interesa vlasnika ili je potrebno redefinirati svrhu modernog poduzeća i oblikovati upravljačke vizure na način koji će osigurati zadovoljavanje pluralističkih interesa i ciljeva različitih interesno-utjecajnih grupa. Stakeholderski pristup karakterizira kritička distanca od klasičnog shvaćanja poduzeća i njegove temeljne svrhe te zahtijeva njegovu nužnu redefiniciju. Pristaše stakeholderskog pristupa poduzeću smatraju da je promatranje poduzeća kao instrumenta u funkciji maksimizacije bogatstva njegovih vlasnika ograničavajuće i da je potrebno maknuti ga iz okvira definiranog tradicionalnim ekonomskim korijenima.

Pojam stakeholdinga i njegova teorija
Stakeholderski pristup nameće potrebu integracije etičke dimenzije u postojeću poslovnu praksu poduzeća, a njegovi pristaše smatraju kako je vlasnički pristup poduzeću s moralnog stajališta neprihvatljiv; jedina mjera uspjeha poduzeća ne može biti njegova sposobnost stvaranja bogatstva za dioničare, niti se njegova svrha može svesti na zadovoljenje interesa jedne skupine stakeholdera.
Razlog postojanja odnosno svrha modernog poduzeća smješta se u kontekst moralnih vrijednosti i temeljnih ljudskih prava te se mjera njegova uspjeha proširuje na koristi za društvo, a to su sposobnost stvaranja bogatstva koje ne pripada isključivo vlasnicima kapitala poduzeća i sposobnost distribucije stvorene vrijednosti na široj osnovi koja će zadovoljiti socijalnu pravdu.
U interakcijama poduzeća s različitim interesno-utjecajnim grupama stvara se vrijednost. Pojedinci i grupe koji na bilo koji način pridonose poduzeću očekuju pravedan tretman u raspodjeli koristi koje poduzeće stvara.
Zagovornici stakeholderskog pristupa mijenjaju koncepciju poduzeća i definiraju ga kao sustav stakeholdera, odnosno interesno-utjecajnih grupa.
Stakeholder je engleska riječ za interesno-utjecajnu skupinu u poduzeću i oko njega. Najstarije definicije stakeholdera uključuju grupe čija je potpora vitalna za opstanak i uspješnost poduzeća. Te grupe podrazumijevaju dioničare, zaposlenike, kupce i društvenu zajednicu u kojoj poduzeće djeluje.
Pojam stakeholdera je ušao u uporabu da bi se proširio pojam odgovornosti menadžmenta koji se tradicionalno vezao uz vlasnike. Respektiranje interesa, zahtjeva i očekivanja različitih aktera unutar i izvan poduzeća standardni je dio poslovne etike. Budući da menadžeri ne mogu i ne trebaju biti odgovorni svim akterima koji utječu na poduzeće i njegovo djelovanje, potrebno je definirati što određenu interesno-utjecajnu skupinu izuzev one s vlasničkim interesom, čini kvalificiranim kao legitimnog stakeholdera poduzeća i kako priroda njegovog utjecaja djeluje na poduzeće i njegovu svrhu.
U društvu znanja gdje intelektualni kapital čini jednu od temeljnih vrijednost poduzeća, stakeholderski pristup smatra da bogatstvo koje poduzeće stvara pripada svim dobavljačima kritičnih resursa poduzeća koji izravno utječu na njegove sposobnosti stvaranja bogatstva. Posebno mjesto zauzimaju zaposlenici, odnosno vlasnici znanja koji određuju organizacijske sposobnosti poduzeća. Zbog toga bi priznavanje statusa stakeholdera isključivo vlasnicima kapitala bilo potpuno pogrešno i sa ekonomskog i sa moralnog stajališta. Stakeholderska koncepcija naglašava kako vlasnici kapitala nemaju primat u određivanu ciljeva poduzeća niti su menadžeri isključivo njihovi agenti. Stakeholderski pristup označava reformistički odmak od tradicionalnog kapitalizma koncentriranog isključivo na jednoumlje i vlasničke interese prema kapitalizmu sutrašnjice – novom društveno prihvatljivom kapitalizmu koji proklamira stvaranje vrijednosti sa stakeholderima i za stakeholdere, unutar okvira društvene pravde koji dugoročne interese stakeholdera pretpostavlja kratkoročnim zaradama dioničara.

Budući da koncept stakeholderskog pristupa poduzeću zahtijeva i drugačiji pristup problemima i praktičnim pitanjima upravljanja, otvoren je prostor za sučeljavanje različitih ideja i struja misli poznatih kao teorija stakeholdinga. Teorija se temelji na tri skupine argumenata stakeholderskog pristupa a to su normativni, instrumentalni i deskriptivni pristup.