Stres na radnom mestu
Fakultet tehničkih nauka
Predmet:
Metodologija istraživanja 2
ISTRAŽIVANJE NA TEMU:
NIVO STRESA NA RADU NA PRIMERU
ORGANIZACIJE GERONTOLOŠKI CENTAR NOVI SAD
Prof. Dr Pečujlija Mladen Student Marija Rodić
2
Rezime
Osnovni cilj ovog istraživanja je da ispita psihofizičke i bihejvioralne reakcije na stres
kod medicinskog osoblja u Gerontološkom centru u Novom Sadu.
Istraživanje će biti sprovedeno na 35 ispitanika, odnosno zaposlenih u Gerontološkom
centru u Novom Sadu.. Za operacionalizaciju merenja nivoa stresa koristi se L-skala koja meri
tendenciju ka davanju poželjnih odgovora.
Ono što se želi postići ovim istraživanjem jeste da sve postavljene hipoteze budu
potvrđene i da se utvrdi da postoje statistički značajne razlike u kontekstu pola i starosne razlike
kada je u pitanju uticaj stresa na radnom mestu.

4
1. TEORIJSKA OSNOVA ISTRAŽIVANJA STRESA NA RADU
U najužem smislu, stres je interakcija između čoveka i njegovog okruženja. Ova interakcija je
kosekvenca nekog eksternog događaja, reakcija u vidu ekscesnog fiziološkog ili psihološkog
odgovora. Shodno tome, stres na radu je takva interakcija između čoveka i njegovog posla, koja
snažno nagoni čoveka na devijaciju od normalnog rada i funkcionisanja.
Ljudi doživljavaju stres kao mogućnost ili pretnju sa kojom nisu u stanju da se suoče.
Mogućnost je sve ono što osoba može da iskoristi kao prednost, dok pretnja sa druge strane ima
tendeciju da ošteti osobu koja se suočava sa stresom. Mogućnosti kao što je učenje novih veština
ili dobijanje novog posla može biti stresno ako zaposleni nemaju samoefikasnost i poseduju strah
da neće moći da mu pristupe na prihvatljivom nivou. Kada organizacije smanjuju broj radnih
mesta, zaposleni doživljavaju stres jer je njihova finansijska sigurnost ugrožena kao i psihološka
dobrobit i razvoj karijere. Jasno je da otpuštanje zaposlenih izaziva stres budući da je na prvom
mestu njihova finansijska sigurnost ugrožena.
Drugi aspekt stresa je da je doživljena pretnja ili šansa ljudima važna. Kada se kaže važna misli
se da osoba ima potencijal da utiče na blagostanje jedne osobe ili stepen u kome je neko srećan,
zdrav ili prosperitetan. Mnoge stvari sa kojima se ljudi susreću u svakodnevnom životu mogu se
klasifikovati kao prilike ili pretnje, ali samo one najvažnije mogu dovesti do stresa.
Stres je normalna generalizirana psihofiziološka aktivacijska reakcija na pretnje koje dolaze iz
okoline i na zahteve koje okolina i druge osobe postavljaju pojedincu. Takva aktivacija biološki
je programirani odgovor organizma do kojeg neizbežno dolazi u situacijama pripreme za napad
ili beg. Biološki programirani oblici stresa ne predstavljaju problem za organizam. Problem za
organizam i rizik za zdravlje predstavljaju stanja previše intenzivnog, previše učestalog,
dugotrajnog stresa ili stresa s kojim pojedinac ne može uspešno upravljati. Ovaj negativni stres
ponekad se naziva distres. To stanje nije pozeljno, potrebno ga je i moguce ga je izbeći. Za
poslovnog čoveka stres je svakodnevan. Svuda oko nas su izazivači stresa (stvari koji negativno
deluju na nas). Pred nas su stalno postavljeni prekomerni zahtevi, psihički ili fizički, na koje naše
telo reagije. Stres se ne može izbeči jer niko ne može živeti pod staklenim zvonom, ne sarađujući
sa drugima i živeti samo po svojim željama. Poslovni ljudi i svi koji su izloženi delovanju stresa
morali bi upoznati svoj vlastiti način reagovanja na stres i u svoj repertoar ponašanja, uključiti
ponašanja delotvornija od onih koja su ih dovela u stres.
Pod psihičkim opterećenjem podrazumevaju se svi uticaji koji iz radne okoline deluju na
zaposlenu osobu. Organizacija rada, radna okolina, ali i socijalni odnosi mogu značajno uticati
na psihička opterećenja zaposlenih. Individualno i neposredno delovanje ovih opterećenja
predstavlja određene psihičke zahteve za osobe koje su im izložene. To se odražava na pažnju,
prisutnost, misaoni učinak, pamćenje, osećaje i osetljivost. Psihički činitelji, koji pri obavljanju
poslova pospešuju dobro raspoloženje su pohvala, priznanje, fleksibilnost radnog vremena,
premije, mogućnost odlučivanja i učestvovanja u odlučivanju, ugodna okolina i dobra radna
atmosfera. Stvari koje sputavaju zaposlenu osobu su stalna napetost, vremenski rokovi, izolacija,
Prof. dr Veronika Zimanji, prof. dr Gizela Štangl Šušnjar – Organizaciono ponašanje, Ekonomski fakultet,
Subotica, 2005. str. 319
5
konflikti, mobing i nelagodna radna atmosfera. Stres može da utiče na svakoga bez obzira na to
na kojoj poziciji radi. To se može desiti na bilo kom radnom mestu i organizaciji bilo koje
veličine. Stres pre svega utiče na zdravlje i bezbednost pojedinca ali i na organizacije čiji
zaposleni rade pod stresom.
Stres na radnom mestu široko je rasprostranjen. Oko polovine Amerikanaca oseća pritisak na
radnom mestu. Obimna istraživanja pokazuju da prekomerni stres negativno utiče na
emocionalno i fizičko zdravlje radnika, a kao posledica javlja se smanjena produktinost, manjak
zadovoljstva i manjak zdravih radnika.
Stres je neprecizan termin. On se obično definiše u smislu unutrašnjih i spoljašnjih uslova koji
stvaraju stresne situacije i simptoma koji ljudi doživljavaju pri njegovoj izloženosti. Definicije
stresa impliciraju da je stepen stresa u korelaciji sa ljudskom nesposobnosti da se izbore sa
zahtevima okruženja što dovodi do zaključka da čovekov nivo stresa zavisi od njegovog
samodoživljavanja i samopouzdanja. U užem smislu, stres je povezan sa strahom od neuspeha.
Arnold i Feldman (1986) definišu stres kao "reakciju individue na nove ili preteće faktore u
radnom okruženju".
Pošto u radnom okruženju često dolazi do promena, ova definicija sugeriše
da je stres neizbežan. Ova definicija takođe ukazuje na činjenicu da su reakcije na stres
individualne, a one mogu dovesti do emocionalnih, perceptivnih ponašanja i fizioloških
promena.
William i Huber (1986) definišu stres kao "psihološke i fizičke reakcije na ambijentalne uslove u
kojima se adaptivne sposobnosti pojedinaca troše."
Oni tvrde da je stres prilagodljiv odgovor na
svesne ili nesvesne situacije. Oni ističu da je stres rezultat uočenih pretnji, a ne nužno povezan sa
stvarnim uslovima životne sredine. Količina stresa koja se proizvodi u datoj situaciji zavisi od
čovekove percepcije date situacije, a ne same situacije po sebi. Drugim rečima, stres je
relativistički fenomen.
Perls predlaže više opštu definiciju gde se stres manifestuje kao razmišljanje o budućnosti.
Anksioznost nastaje tako što se fokus pažnje preusmerava sa "ovde i sada". Kreiran je od
očekivanja u budućnosti – tenzije između ovde i sada. Prema Perlsu ne postoji razlika izzmeđu
dobrog i lošeg stresa. I jedan i drugi nastaju od razmišljanja o budućnosti. Kada čovek
prevazilazi anksioznost može se reći da je stres bio motivisanje, kada se to ne dogodi stres
postaje iznurivanje.
French, Kast i Rosenzweig (1985) takođe ističu ideju da sam stres nije nužno loša stvar."Pojam
stres može da se smatra neutralnim kao što je se pojam uznemirenost i eustres koriste za
označavanje dobrih i loših efekata."
Oni predlažu model koji definiše optimalni raspon stresa u
Citirano kod
Walonick, D., S., Causes and Cures of Stress in Organizations, 1993
http://www.statpac.org/walonick/organizational-stress.htm
Citirano kod
Walonick, D., S., Causes and Cures of Stress in Organizations, 1993
http://www.statpac.org/walonick/organizational-stress.htm
Citirano kod
Walonick, D., S., Causes and Cures of Stress in Organizations, 1993
http://www.statpac.org/walonick/organizational-stress.htm

7
izvan njihove kontrole. Treba razlikovati prema tome, s jedne strane potencijalni stres koji može,
ali ne mora prerasti u aktuelni stres.
Istraživanje provedeno među lekarima u Irskoj iz 2004. godine ukazuje da 56% svoj posao
ocenjuje kao izrazito stresan, a nezadovoljstvo na radu navodi 79% lekara. Najčešći navedeni
stresori su: hitna stanja, dežurstva, donošenje odluka nakon noćnog dežurstva, rutinski
medicinski rad i mala mogućnost napredovanja. Čak 68% ih razmišlja o napuštanju struke i to
polovina vrlo ozbiljno. Drugo istraživanje u Finskoj je istraživanje bolovanja u bolničkih lekara
tokom dve godine pokazalo da loš timski rad na poslu ima veći uticaj na visoku stopu bolovanja
od preopterećenosti poslom ili male kontrole u poslu. S druge strane, zadovoljstvo na poslu i
dobri međuljudski odnosi mogu imati protektivno delovanje na uticaje stresa.
1.1. Uzroci stresa
Pet glavnih potencijalnih stresora ili izvora stresa su: privatni život, odgovornosti na poslu,
članstvo u nekoj grupi ili organizaciji, balansiranje između posla i života i nesigurnost okruženja.
Da li će potencijalni uzroci stresa postati stvarni uzroci koji će proizvesti stres i da li zaposleni
stres doživljavaju kao pozitivno ili negativno iskustva najpre zavisi od individualnih razlika i
kako pojedinac vidi i interpretira stresore. Pored ovih pet kategorija potencijalnih stresora postoji
beskonačna kombinacija istih koje mogu dovesti do fizioloških, psiholoških posledica kao i
promene u ponašanju (slika 2). Efekti ovih stresora i njihova kombinacija koristi se da bi se
utvrdio nivo stresa koji osoba preživljava. Svaki stresor doprinosi ili utiče na generalna osećanja
pojedinca.
Slika 2.
– Izvori i posledice stresa
Lični stresori.
Ono što se dešava zaposlenima van posla utiče na njihove stavove, ponašanje,
blagostanje kao i na sam nastup na poslu. Inače ljubazan prodavac može izgubiti strpljenje sa
nezadovoljnim klijentom jer je možda istog jutra imao problem ili raspravu sa svojom suprugom.
Može se reći da porodične obaveze i život van radnog mesta znatno utiču na ponašanje ljudi na
radnom mestu.
J
ennifer M. George, Gareth R. Jones – Understanding and managing organizational behaviour, Prentice Hall, 2012.
str. 251
Potencijalni stresori
Lični stresori
Stresori na radu
Stresori u grupi ili
organizaciji
Stresori proistekli
iz balansa između
posla i života
Doživljavanje stresa
Percepcija
zaposlenih
Ličnost
Sposobnost
Iskustvo
Moguće posledice
stresa
Fiziološke
Psihološke
Promene
u ponašanju
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti