1
1. UVOD
Građanskopravni pojam stvari nije uvijek jednak s pojmom stvari koje su stvorile npr. prirodne znanosti
ili čak i neke druge grane prava. Tako se ne bi u građanskopravnom smislu moglo smatrati stvarju otvoreno
more, zemljina atmosfera, Zemljina kugla itd. Budući da te stvari nisu u pravnom smislu prostorno ograničene,
ne javljaju se kao objekt građanskopravnih odnosa. Neke, međutim, mogu biti i jesu objekti prava, npr.
međunarodnog prava.
Interesantno bi bilo, za bolje razumijevanje, spomenuti pojam dijelova čovječjeg tijela. Postavlja se
pitanje da li su oni stvari u pravnom smislu. Tako, npr., kosa, brada, brkovi nisu stvari. Stoga, kada bi netko iz
objesti odrezao kosu muškarcu ili ženi, ne bi to bilo oštećenje stvari nego povreda tijela. Međutim, već odrezana
kosa postaje stvar u pravnom smislu. Dakle, vidimo potrebu za pravnim oblikovanjem pojma stvari jer neki
slučajevi određivanja nisu nimalo jednostavni. U ovom radu ću prikazati stvari kao objekt građanskog prava i
detalje koji čine da stvar spada u ovu ili onu kategoriju te pravnu i praktičnu važnost klasifikacije.
2. POJAM OBJEKTA
Objekti građanskopravnih odnosa su stvari, činidbe, imovina i osobna neimovinska dobra povodom
kojih pravni subjekti stupaju u te odnose.
1
3. POJAM STVARI
Stvari u građanskopravnom smislu su materijalni dijelovi prirode, koji se mogu osjetilima primijetiti,
koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u
budućnosti.
2
Stvari u smislu Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske su materijalni dijelovi prirode, koji mogu
biti u vlasti fizičkog ili pravnog lica, osim ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu
posebnog zakona nisu podobne da budu objekat prava svojine i drugih stvarnih prava
.
3
Stvari u smislu ovog zakona su i skup stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima.
4
Time se
prihvaća podjela stvari na tjelesne (res corporales) i netjelesne (res incorporales). Netjelesne su stvari sva
imovinska prava osim prava vlasništva, dakle stvarna prava na tuđoj stvari (založno pravo, pravo služnosti i dr.) i
obvezna prava (tražbine).
4. DIOBA STVARI
Postoji nekoliko kriterija po kojima dijelimo stvari. To su: prometnost, prirodna svojstva i odnos
između stvari. Shema bi izgledala ovako:
Prometnost-stvari u prometu
-stvari ograničene u prometu
1
Prof. dr. Petar Klarić i prof. dr. Martin Vedriš: Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2012, str.71.
2
Prof. dr. Petar Klarić i prof. dr. Martin Vedriš: Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2012, str.71.
3
Zakon o stvarnim pravima, Službeni glasnik Republike Srpske, Broj:
124/08
, član 5. stavak 1., 25. novembar 2008. godine.
4
Zakon o stvarnim pravima
,
Službeni glasnik Republike Srpske, Broj:
124/08
, član 5. stavak 2., 25. novembar 2008. godine
2
-stvari izvan prometa.
Prirodna svojstva-pokretne i nepokretne stvari
-zamjenjive i nezamjenjive stvari
-potrošne i nepotrošne stvari
-djeljive i nedjeljive stvari
Odnos između stvari-jednostavne
-sastavljene
-pripadak
-plodovi
-ukupnost stvari
4.1. DIOBA STVARI PO KRITERIJU PROMETNOSTI
Sposobnost stvari da se pojavi kao objekt subjektivnih prava i kao objekt pravnih poslova naziva se
prometnom sposobnošću stvari. Prometna sposobnost stvari nije isključivo prirodno svojstvo stvari nego je
zapravo kombinacija prirodnih i pravnih kvaliteta stvari. Kada bi prometna sposobnost stvari ovisila isključivo o
njihovim prirodnim svojstvima potpuno bi se isključila regulatorna uloga prava kod kolanja stvari u prometu.
Tako bi, npr. plemeniti metali, vatreno oružje itd. cirkulirali slobodnu u prometu, a znamo da to nije slučaj.
Prema prometnoj sposobnosti razlikujemo stvari u prometu, stvari ograničene u prometu i stvari izvan
prometa.
Stvari u prometu (res in commercio).
Stvari koje su u slobodnom prometu mogu u njemu nesmetano cirkulirati. One mogu biti objektom svih
prava i pravnih poslova. Na njma je neograničena mogućnost stjecanja prava vlasništva i svih onih imovinskih
prava koje može imati pravni subjekt.
Stvari ograničene u prometu.
To su stvari koje bi mogle biti objekti prava i pravnih poslova kao i stvari u neograničenom prometu, ali
se iz određenih socijalnih, gospodarskih, zdravstvenih, političkih itd. razloga njihov promet ograničuje. Takve su
stvari npr. lijekovi, oružje otrovi i sl.
Stvari izvan prometa (res extra commercium).
To su stvari koje uopće ne mogu biti objekt imovinskih prava ili pravnih poslova (npr. javni putovi,
parkovi itd.). Objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava ne mogu biti oni dijelovi prirode koji po svojim
osobinama ne mogu biti u vlasti nikoje fizičke ili pravne osobe. To su stvari na upotrebi svih, kao što su voda u
rijekama, jezerima i moru, atmosferski zrak te morska obala. Takve stvari nazivamo općim dobrima. Stvari izvan
prometa vrlo često stoje pod administrativnim režimom tj. Pod vlašću su državnih tijela. Ao bi na temelju
koncesije bile izgrađene zgrade ili druge građevine na općem dobru, one se ne smatraju dijelom općeg dobra
nego zasebnom stvari odnosno zasebnom nekretninom dok traje koncesija.
4.2. DIOBA STVARI PO KRITERIJU PRIRODNIH SVOJSTAVA
4
Nekretnine i stvarna prava na njima se upisuju u zemljišnu knjigu, a za pokretnine to ne vrijedi. Za
ugovore koji se odnose na nekretnine redovito se propisuje pisani oblik, dok se to ne zahtijeva za pokretnine.
4.2.2. ZAMJENJIVE I NEZAMJENJIVE STVARI (RES FUNGIBILES-RES NON
FUNGIBILES)
Zamjenjive stvari (genus) su one koje se u prometu određuju po vrsti, rodu broju, mjeri itd.
8
Ovamo
spadaju npr. žito, vino, šećer, cement, cigle. Kod takvih stvari individualitet nije važan jer je jednaka količina
istovrsnih stvari jednaka drugoj količini istovrsnih stvari i zamjenjiva je s njome (100 kg pšenice je zamjenjivo
sa 100 kg druge pšenice).
Nezamjenjive stvari (species) su one koje u prometu dolaze kao strogo određena pojedinost,
individualnost.
9
Ovamo bi spadala npr. određena umjetnička slika.
Kod pitanja radi li se u konkretnom slučaju o zamjenjivoj ili nezamjenjivoj stvari nije uvijek odlučan
objektivni kriterij prirodne kakvoće nego se uzima u obzir i volja subjekata koji bi npr. mogli neku zamjenjivu
stvar tretirati nezamjenjivom.
Važnost diobe stvari na zamjenjive i nezamjenjive.
Ta razlika između stvari je vrlo važna u obveznom pravu, npr. u slučaju propasti stvari. Ako je dužnik
dužan predati species, tada se u slučaju ako stvar propadne zbog okolnosti za koje on ne odgovara-obveza gasi.
Ali ako je stvar propala njegovom krivnjom, dosadašnja se obveza pretvara u odgovornost za štetu.
Ako je dužnik dužan predati genus, tada se obveza ne gasi propašću stvari jer zamjenjiva stvar ne
propada (genus non perit).
4.2.3. POTROŠNE I NEPOTROŠNE STVARI (RES CONSUMPTIBILES-RES
NON CONSUMPTIBILES)
Potrošne su one stvari koje se jednokratnom upotrebom unište ili im se vidljivo smanji supstancija.
Nepotrošne su one stvari koje se prvom uobičajenom upotrebom ne unište niti im se vidljivo smanji
supstancija.
10
Kod pitanja potrošnosti važna je prva jednokratna upotreba jer su objektivno sve stvari potrošne. Npr.
zgrada je s pravnog gledišta nepotrošna iako je, naravno, s gospodarskog gledišta potrošna jer se upotrebom
postepeno troši (propada).
Kao i kod zamjenjivih i nezamjenjivih stvari, o tome da li je stvar potrošna ili nepotrošna ne odlučuje
uvijek samo objektivni kriterij nego je često u konkretnom slučaju presudna i volja subjekata: oni mogu potrošnu
stvar tretirati kao nepotrošnu.
Važnost diobe stvari na potrošne i nepotrošne.
8
Prof. dr. Petar Klarić i prof. dr. Martin Vedriš: Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2012, str. 78.
9
Prof. dr. Petar Klarić i prof. dr. Martin Vedriš: Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2012, str. 78.
10
Prof. dr. Petar Klarić i prof. dr. Martin Vedriš: Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2012, str. 79.
