Odlomak

UVOD

MEHANIKA je nauka o opštim zakonima mehaničkih kretanja i ravnoteže materijalnih tijela. Zadatak mehanike, najopštije rečeno, sastoji se u proučavanju kretanja matrijalnih tijela, tj. proučavanju promjene položaja tijela i njegovih dijelova u prostoru tokom vremena. U toku kretanja različita tijela mogu da vrše, jedna na druge, mehanički uticaj, npr. podstičući njihova kretanja ili im se suprotstavljajući. Takav međusobni uticaj jednog tijela na kretanje drugog tijela naziva se sila. Ravnoteža tijela predstavlja poseban slučaj mehaničkog kretanja, pa je zadatak mehanike, takođe, proučavanje ravnoteže materijalnih tijela.
U mehanici se uglavnom primjenjuje dedukcija (deduktivna metoda), najprije se odrede (formulišu) opšti pojmovi i zakoni, a zatim se logičkim zaključivanjem pomoću matematičkih i geometrijskih metoda izvode ostale teoreme. Pri tome se polazi od najjednostavnijih objekata: čestice i krutog tijela, a zatim se postepeno uzimaju u obzir i druga fizička svojstva (elastičnost, plastičnost i slično), i tako se približuje tačnijem poznavanju zakona kretanja i ravnoteže stvarnih tijela u prirodi.
Osnovna podjela mehanike je na statiku i dinamiku. Dinamika se temelji na Njutnovim zakonima kretanja. Njutnovo formulisanje zakona kretanja je toliko značajno da se može reći da simbolički označava prelaz iz vremena renesanse na moderna vremena u okviru kojih se pogled •čovjeka na prirodu i njeno funkcionisanje drastično izmijenio.
Potpune informacije o kretanju tijela nam daje II Njutnov zakon, ali postoje i slučajevi kada se problem ne može riješiti pomoću Njutnovih zakona. Primjer takvog kretanja su procesi sudara, koji se mogu analizirati samo pomoću zakona održanja energije impulsa jer kod sudara najčešće nisu poznate sile.
SUDARI se svuda dešavaju: u svemiru se sudaraju tijela koja tim procesom stvaraju neku novu strukturu, u akceleratoru se sudaraju čestice na osnovu kojih dobijamo nova saznanja o strukturi materije…

Zakoni i metode mehanike imaju široku primjenu u mnogim naukama pri rješavanju najrazličitijih i često veoma složenih tehničkih problema.Svi tehnički proračuni pri projektovanju i gradnji građevina, projektovanju i gradnji mašina i mehanizama, prijevoznih vozila, pri proučavanju leta upravljivih i neupravljivih svemirskih letjelica i drugo, zasnivaju se na zakonima mehanike.

1.DEFINICIJA I OBLAST MEHANIKE

1.1.POJAM MEHANIKE
Mehanika (starogrčki Μηχανική — naprava, sprava, stroj) je najstarija i najveća od osnovnih grana fizike. Mehanika proučava najjednostavnije oblike kretanja materije (mehanička kretanja) ili promjene položaja materijalnih tijela u prostoru zavisno o vremenu. Promjene položaja tijela posljedica je nekog vanjskog uzroka ili sile, pa se u mehanici proučavaju i sile (istražuju se uzroci kretanja). Pri tome se proučavaju opšte zakonitosti uzajamnog djelovanja između tijela i sile, koje se zatim provjeravaju eksperimentom. Osnovni problemi kojima se bavi mehanika jesu kretanje tijela i ravnoteža sila.
Polazeći od osnovnih pojmova mehanike, prostora, vremena, sile i mase, Isaac Newton je postavio tri osnovna zakona (aksioma) mehanike na kojima se zasniva Newtonova ili klasična mehanika. Teorijska proučavanja pojava i zakona kretanja, određivanje njihovih zakonitosti i teorema, bez obzira na njihovo značenje u stvarnom životu, i služeći se samo matematičkim sredstvima, pripadaju teorijskoj ili racionalnoj mehanici.
Mehanika u kojoj se zakoni i metode teorijske mehanike primjenjuju u tehnici zove se tehnička ili primijenjena mehanika.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 15 stranica
  • Fizika Miloš Ivanović
  • Školska godina: Miloš Ivanović
  • Maturski Radovi, Skripte, Fizika
  • Bosna i Hercegovina,  Banja Luka,  UNIVERZITET U BEOGRADU - ETF – Elektrotehnički fakultet   Apeiron, Banja Luka
  • ,

Više u Fizika

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari