Suverenitet

UVOD
Pitanju suvereniteta posvečuje se velika pažnja. Ta pažnja je posebno zapažena u burnim dešavanjima i međunarodnim tokovima dvadesetog i početkom dvadesetprvog stoljeća. Problem suvereniteta nesumljivo se predstavlja jedan od ključnih problema državnog, međunarodno pravna i međunarodnih odnosa uopšte.
Ovaj rad govori o prvim spominjanjima termina suverenitet koji se javlja relativno rano. Naravno  poimanja unutar opštih shvatanja su veoma različito od strane pojedinih mislilaca. Pored toga pojam doživljava evoluciju i u različitim historijskim epohama i društveno istorijskim kontekstima. Rad također objašnjava odnos suvereniteta, kao i narodni i nacionalni suverenitet.

 
SUVERENOST KROZ HISTORIJU
Suverenost je jedna od najsloženijih i po sadržaju najbogatijih teorijsko-pravnih kategorija. Insistiranje na suverenosti ne znači da se ovaj pojam može ili smije posmatrati u izolovanom i apsolutnom smislu. Istraživati suverenost znači otkrivati suštinu države i njenog centralnog elementa – vlasti.
Termin suverenosti prvi put se pojavljuje u 16. stoljeću. Jean Bodin ga spominje u svom djelu “Šest knjiga o republici”. U djelu govori o ovlastima koje je imao vladar,a to su kovanje novca, uvođenje poreza, carina, zakonodavstvo… Prvom pojavom termina se označila vladavina iznad kojeg nemadruge. U početku je značila vrhovnu vlast koja dolazi od Boga, a zatim apsolutnog vadara, po Jean Bodin.
U 17. stoljeću Thomas Hobbs i John Locke predstavljaju ideju o teoriji društvenog ugovora kojuJean Jacques Rousseaua nastavlja da tumači u 18. stoljeću. Ta ideja se zasnivalanavrhovnoj vlasti koja dolazi od naroda i u kojoj je narod akter suvrenosti. Prvobitna ideja je prirodna sloboda pojedinca – čovjeka.Međutim pojedinac ne može opstati sam pa se udružuje s drugim ljudima i društvenim ugovorom stvara vrhovnu vlast. Samim tim se stvara suverenost društvene zajednice koja se ostvaruje putem parlamenta, predsjedavajučeg tijela naroda. Ova teorija govori da je nosilac njaviše vlasti društvena zajednica, sastavljena od fizičkih lica, koji su se udružili u političku zajednicu, radi zadovoljavanja svojih sigurnosnih ciljeva. To doprinosti stvaranju mišljenja da je država legitimna politička zajednica, sastavljena od slobodnih i ravnopravnih pojedinaca.