Tehnike odlucivanja u uslovima neizvesnosti – Teorija igara

UVOD

U ovom radu će biti riječi o problemima donošenja polosvnih odluka kada nijesu poznati svi parametri na osnovu kojih se odluke donose, odnosno kada se moraju predvidjeti budući događaji a da pri tome nijesu poznate vjerovatnoće događaja, niti se mogu uspostaviti relevantne vremenske serije. U takvim situacijama menadžeri moraju dati svoje subjektivne procjene iskazane, po pravilu lingvističkim varijablama tako da se donošenje odluka svodi na višekriterijumski zadatak sa nekoliko kvalitativnih kriterijuma. U radu ćemo predstaviti primjenu grupnog odlučivanja i tehnike koje se koriste prilikom odlučivanja u situacijama neizvjesnosti.
Čovjek je svakodnevno izložen potrebon da donosi različite odluke, bilo lične prirode ili vezane za posao koji obavlja. Vec od jutra biramo garderobu koju cemo obući, šta cemo doručkovati, kojim putem ćemo ići do fakulteta itd. Većinu ovih izbora vršimo nesvjesno, po navici, koristeći ustaljene procedure i pravila. Pored svakodnevnih odluka koje donosimo postoje i one važnije, tj. koji fakultet cemo upistati, koju marku automobila ćemo kupiti, gdje ćemo provseti odmor itd.
Neizvjesnost je prisutna prilikom svakog odlučivanja bez obzira koliko je problem jednostavan.Pitanje je samo koliko je donosilac odluke spreman da zanemari nezvjesnost i koliko je spreman da prihvati rizik pogrešne odluke. Neizvjesnost možemo podijeliti na naizvjesnost prouzrokovanu pogrešnim pretpostavkama i neizvjenost zbog više sile. Pogrešne pretpostavke su posljedica nedovoljnih informacija ili nepoznavnaja prirode stvari u budućnosti, bilo da se radi o događaju koji ima uticaja na odluku a nije predviđen, ili je predviđen događaj ali nijesu predviđeni efekti koje on nosi sa sobom, odnosno nije predviđeno vrijeme kada ce događaj nastati. Viša sila je događaj koji ima stetne posledice koje se nijesu mogle predvidjeti niti spriječiti, kao na primjer vremenske nepogode, katastrofe ili drugi događaji slicne prirode.
Osim nekih statističkih metoda gdje se na osnovu poznavanja prošlosti može zaključiti o budućnosti, ne postoji način da se u svim segmentima predvide budući događaji. Donosilac odluke pretpostavlja oređena stanja na bazi prikupljenih podataka (stanje resursa, raspoloživi kapaciteti, motivisanost zaposlenih i sl.), koja su u većini slučajeva tačna i neznatno promjenljive u funkciji vremena.
Neizvjenost je prisutna i kada se donosi odluka pri poznatim svim parametrima za donošenje odluka, ali su pojedini kriterijumi kvalitativne prirode te vrijednosti atributa za osjenu alternative zavise od subjektivne procjene donosioca odluke, kao i relativne težine izabranih kriterijuma. Subjektivnost donosioca odluke se kod rješavanja realnih problema ne moze izbjeći, ali se neodređenosti moraju uzeti u obzir prilikom proseca donošenja odluka.
Odlucivanje u uslovima izvjesnosti, rizika i neizvjenosti

Odluke koje se donose danas realizovaće se u budućnosti (planiranje predhodi realizaciji). Budućnost (okolnosti u preduzeću i okuženju) nekada se može sa preciznošću predvidjeti, nekada govorimo o šansama da će se nešto desiti, a nekada nemamo nikakvu predstavu kakav će biti razvoj događaja koji slijede.
Razlikujemo tri vrste uslova u kojima donosimo odluke. To su:
 Odlučivanje u uslovima izvjenosti (sigurni smo u ishode odluka)
 Odlučivanje u uslovima rizika (nijesmo sigurni, ali znamo kakve su nam šanse)
 Odlučivanje u uslovima neizvjesnosti (ne znamo da li imamo šsanse i kolike su)
Primjer.Neka je data tabela br.1, u kojoj su prikayane četiri akcije izražene u novčanim dobicim (u 000eura), pri realizaciji četiri moguća događaja. Tabela odlučivanja u kojoj su ishodi dati u novčanom izrazu zove se tabela ili matrica plaćanja.