Ugovor o osiguranju

UVOD:

Ugovorom o osiguranju sa jedne strane – ugovarač osiguranja obavezuje da plati premiju osiguranja, prema ugovorom utvrđenim uslovima, a druga ugovorena strana – osiguravač se obavezuje da ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati ugovaraču osiguranja (osiguraniku ili nekom trećem licu) naknadu, ugovorenu svotu ili učini nešto drugo.
Ugovorom o osiguranju utvrđuju se prava i obaveze između osiguravača i osiguranika.
Po svojim karakteristikama ovaj ugovor spada u:

• Imenovane,
• Dvostrano obavezne i
• Teretne ugovore;

A po tehnici zaključenja u ugovore:

• Po pristupu,
• Aleatorne i
• Formalne.

Uslovi ugovora o osiguranju i tarife premije su unaprijed određeni. Nema pogađanja, ni ravnopravnog saglasnog utvrđivanja ugovorenog odnosa.

UGOVOR O OSIGURANJU
Pojam ugovora

Ugovor o osiguranju je takav pravni posao na osnovu koga se obavezuje osiguravač da će isplatiti osiguraniku ili nekom trećem licu naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učiniti nešto treće, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj.1 Štetne posljedice koje mogu nastupiti zbog raznih događaja, a neizmijerno je kada će i dali će nastupiti, navela je ljude da na načelima uzajamnosti i solidarnosti udružuju određeni iznos sredstava u zajednicu osiguranja radi zajedničkog snošenja rizika. To je odbrana od rizika zbog nastupanja štetnog događaja. Takvi događaji su neizvijesni, ali mogući i ne zna se unaprijed kada i kome će nanijeti štetu. Opasnost ove vrste uočavana je još u staro doba, pa je Hemurabijev zakonik omogućavao učesnicima karavana da se sporazumiju o zajedničkom snošenju rizika od opasnosti na putu. Ovakav vid ekonomske zaštite imao je za cilj da zaštiti onoga koga je pogodio štetni događaj. Moderni vid osiguranja počeo se razvijati u Engleskoj gdje je osnovan Lojd (London 1779) i donesena – Lojdova polisa pomorskog osiguranja koja se i danas primjenjuje.
Kod ugovora o osiguranju pojavljuje se nekoliko lica: ugovorene strane, osiguranik, osigurano lice, korisnik osiguranja, oštećeno lice, agenti osiguranja. Ugovorene strane u pravnom poslu osiguranja su osiguravač i ugovarač osiguranja. Ako ugovarač osiguranja zaključuje ugovor u svoje ime i za svoj račun, onda je on ujedno i osiguranik. Kad ugovarač osiguranja zaključi ugovor u svoje ime, a za tuđi račun, dolazi do razdvajanja lica koje kao ugovorena strana preuzima obavezu iz ugovora i lice kome pripadaju prava iz tog ugovora, jer je ugovor zaključen za njegov račun (osiguranik), i u tom slučaju mora biti pristanak osiguranika. U materiji osiguranja života, osiguranja od posljedica nesrećnog slučaja, kao i kod osiguranja od odgovornosti, pojavljuje se i osigurano lice, tj. lice u vezi s čijim životom, tjelesnim integritetom ili određenom radnjom (vožnja automobila), se zaključuje ugovor o osiguranju. Osigurano lice može, ali i ne mora biti ugovarač osiguranja.
Korisnik osiguranja pojavljuje se u materiji osiguranja života (kod osiguranja za slučaj smrti).