SLOBOMIR P UNIVERZITET

AKADEMIJA UMJETNOSTI

DIPLOMSKI RAD

PREDMET:  ANIMACIJA

TEMA:

 

PRIMJENA KOMPOZICIJE 2D ANIMACIJE U IZRADI 

KOMERCIJALNOG VIZUELNOG IDENTITETA

Mentor:

dr 

Student:

  

                                        Slobomir, mart 2016. godina

2

SADRŽAJ:

1. UVOD

3

2. ANIMACIJA

4                                              

 

 

2.1. RAZVOJ ANIMACIJE

5

                                                                                                                                          

 

2.2.TEHNIKE ANIMACIJE

 

8

  2.2.1. TRADICIONALNA ANIMACIJA

8

  2.2.2. STOP ANIMACIJA

9

  2.2.3. RAČINARSKA ANIMACIJA………………………...………………………………………...……9

  2.2.4. OSTALE TEHNIKE ANIMACIJE………………………………...………………………...……...13

 

 

3. 2D ANIMACIJA

………………………………………………………………………………………....14

3.1. TEHNIČKI ZAHTJEVI PRI KREIRANJU 2D ANIMACIJE…………………………………………15

3.2. IZVEDBA 2D ANIMACIJE……………………………………………………………………………16

4. VIZUELNI IDENTITET

………………………………………………………………………………..18

5. POČETNA IDEJA

…………………………………………...………………………………………….19

6. REALIZACIJA I TEHNIČKI ASPEKT REALIZACIJE

…………………………………………....21

7. ZAKLJUČAK

……………………………………………………………………………………………31

8. LITERATURA

……………..…………………………………………………………………………....32

9. BIOGRAFIJA

……………………………………………………………………………………………33

1. UVOD

background image

4

Prema definiciji koja je opšteprihvaćena animacija je zapravo postupak kojim se stvara svojevrsna 
iluzija kretanja na beživotnim stvarima, crtežima i modelima. Kada se uzme u obzir da latinski 
termin iz koga vodi porijeklo riječ animacija znači oživaljavanje odnosno davanje duše, animacija 
se   može   kategorisati   kao   davanje   duše   beživotnim   stvarima,   odnosno   crtežima   ili   modelima

Najpoznatiji metod prezentovanja animacije jesu pokretne slike ili video program, iako pored ovih 
postoje i druge metode. Ovaj vid prezentovanja se često danas izvršava kamerom i projektorom ili 
na ekranu računara koji rapidno mijenja sliku u sekvenci. Animacija može da se napravi sa ručno 
crtanim crtežima, kompjuterski generisanim slikama, ili trodimenzionalnim objektima (lutke ili 
pravljene figure)  ili kombinacijom  ovih  tehnika.  Pozicija  svakog  objekta u  bilo  kojoj  slici  se 
odnosi na položaj tog objekta na prethodnoj i narednoj slici, tako da se objekti nesmetano kreću 
nezavisno jedni od drugih. Uređaji za prikazivanje prikazuju ove slike velikom brzinom, najčešće 
sa 24, 25 ili 30 frejmova (sličica) po sekundi. 

Termin  animacija  potiče iz latinskog  jezika pri  čemu  se izdvajaju  četiri  riječi  koje imaju  isti 
korijen, a značenje im se kreće u okviru potrebnog za objašnjavanje pomenutog:

ANIMA

  –   imenica   muškog   roda,   koja   označava   vazduh,   a   na   drugoj   vjetar   (tj.   pokretanje 

vazduha), na trećoj – disanje (tj. kretanje vazduha u određenoj vitalnoj funkciji), na četvrtoj – 
život, a na petoj – dušu.

ANIMUS

 – imenica muškog roda, koja označava najprije život i životnu snagu, onda dušu pa duh, 

zatim um i razum i konačno mišljenje i rasuđivanje.

ANIMATIO

  – imanica ženskog roda, označava bitno svojstvo živosti, vitalnosti kod svih živih 

bića.

ANIMARE

 – glagol, znači najprije napuniti vazduhom, zatim disati, i najvažnije-udahnuti život, 

oživjeti.

Slika 1. Tom and Jerry,veoma populanrna animacija nastala između 1940. - 1957. u 114 epizoda

2.1. RAZVOJ ANIMACIJE

5

Primitivna animacija je bila poznata i u drevnim civilizacijama. Naravno, to nije animacija kakvom 
je danas poznajemo, uzevši u obzir da drevni narodi nisu poznavali tehniku izrade slika u kretanju. 
Primjer rane animacije, koja svakako nije animacija u današnjem smislu riječi datira od prije čak 
pet hiljada godina, a u pitanju je crtež na jednoj činiji koja je pronađena na teritoriji Irana. Poznate 
su drevne pećine jugozapadne Evrope ukrašene slikama koje su pored detaljnih crteža životinja iz 
prirode prikazivale i kako su se one kretale. Može se reći da je umjetnik kroz te svoje, iako 
nepomične slike, oživljavao ta bića i na izvjestan način ih animirao. Ne postoji osoba koja se veže 
za tvorca animacije, možda baš iz tih razloga sto primjere začetka animacije nalazimo po brojnim 
drevnim pećinskim zidovima, ali  svakako postoje ljudi koji su dali doprinos animaciji i koje ću u 
kratkim crtama pomenuti.

Slika 2. Egipatski mural star više od 4000 godina

 

pokazuje rvače u akciji

 

što se, smatra

 

ranim 

pokušajem animcije

Animacija, u biti kakvu je poznajemo danas, tek se počela razvijati nastankom kinematografije. 
Kinematografija je projektor ili kamera u jednoj mašini koji omogućavaju pomjeranje slika koje se 
uspiješno   pomjeraju   na   ekranu   koji   su   izumljeni   od   istorijski   ranih   stvaralaca   filmova,   braće 
Limijer (1894.).

Francuski filmaš Žorž Melies  (Georges Melies) bio je među prvim tvorcima specijalnih filmskih 
efekata kao u filmu ,,A Trip to the Moon” (1902.). Koristio je mnoge tehnike a jedna od njih je bila 
ta što je zaustavljao kameru, promijenio nešto u sceni, te zatim nastavio snimanje. Ovo je preteča 
onog što se danas zove stop animacija.

background image

7

način simulira pravo kretanje. Uz brojne tehnike da bi animacija bila dobra, najznačajnije mjesto 
zauzima takozvana tehnika rendiranja, koja je ujedno i zaslužna za finalni izgled koji određena 
animacija ima. Ovu vrstu animacije možemo vidjeti svugdje, npr. u bioskopu, na televiziji, na 
mobilnom telefonu, reklamnim panoima. Veoma je popularna, samim tim i ova vrsta animacije se 
razvija.

Slika 3. Minjoni, popularni animirani film iz 2015. godine

Tehnike animacije se mogu podijeliti u više grupa i svaka grupa u više podgrupa. Ovdje ću navesti 
osnovne grupe i neke njihove najvažnije podgrupe.

2.2. TEHNIKE ANIMACIJE

Želiš da pročitaš svih 33 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti