Upravljanje ponasanjem vozaca u saobracaju

UVOD

Saobraćajna disciplina temelji se na volji pojedinca i međusobnom odnosu svih učesnika u saobraćaju. Vozačka disciplina podrazumijeva da je većina vozača prihvatila propisana pravila ponašanja i, što je još važnije, da su spoznali razliku između dobrog i lošeg načina ponašanja, odnosno da su razumjeli pozitivne ili negativne posljedice takvog ponašanja. Izgradivši takve stavove i usvojivši takva ponašanja, vozači koriste slobodu u saobraćaju, ali samo do razine društveno prihvatljivog i discipliniranog ponašanja. Kulturno ponašanje svih učesnika u saobraćaju, zavisi od njihove opće kulture, odgoja, nivoa njihovog znanja o saobraćaju, psihofizičkih osobina, nivoa saobraćajne kulture, ali i od želje i motiviranosti za ponašanje u skladu s tim. Kulturno se ponašati u saobraćaju znači ponašati se u skladu sa saobraćajnim propisima i pravilima, uz međusobno uvažavanje, obzirnost i tolerantnost spram drugih učesnika, s posebnom pažnjom na najugroženije i najmanje zaštićene učesnike, a to su: djeca, osobe s oštećenjem vida i sluha, invalidne osobe, starije nepažljive osobe i biciklisti. Saobraćajna kultura može se posmatrati kao dio čovjekove opće kulture i stječe se i oblikuje u periodu od rane mladosti do poznih godina. Svi pedagozi i psiholozi saglasni su u tvrdnji da je uputstva o saobraćaju potrebno davati još u predškolskom uzrastu. Veoma je važno da roditelji budu disciplinirani učesnici u saobraćaju jer djeca znanja najčešće usvajaju putem imitacije, a roditelji su prvi učitelji svoje djece.

1. UČESNICI U SAOBRAĆAJU
Prema uvjetima urbanog življenja, cijela populacija stanovništva određenog područja uključena je u saobraćaj, kao pješaci ili kao vozači. Zato saobraćajna kultura predstavlja odraz življenja u takvoj sredini. Saobraćajna kultura stanovništva odraz je opće kulture, s tim da visok stepen saobraćajne kulture može podrazumijevati nizak stepen ozlijeđenih i poginulih stanovnika. Nekultura, pa tako i ona saobraćajna, osobna je stvar svakog pojedinca, ali zbog pojedinaca u saobraćaju nerijetko stradaju nedužni. Čovjek svojim ponašanjem najviše utječe na nastanak saobraćajnih nezgoda. Prema nekim istraživanjima, 60-70 posto saobraćajnih nezgoda dogodi se upravo zbog greške čovjeka.
Imajući u vidu dostupne statističke podatke o broju saobraćajnih nesreća na području Bosne i Hercegovine, a posebno o broju saobraćajnih nesreća s težim ozljedama i poginulima, upozoravamo da se treba ozbiljnije pozabaviti ovim problemom i što hitnije poduzeti adekvatne mjere koje bi mogle dovesti do prihvatljivog i kontroliranog sistema sigurnosti u saobraćaju.
Da bi saobraćajna kultura bila na nivou koji zahtijevaju elementi saobraćajne sigurnosti i pravila saobraćaja neophodno je poduzeti niz aktivnosti koje mogu dugoročno poboljšati stanje u saobraćaju. Prije svega, potrebno je posebnu pažnju posvetiti educiranju svih učesnika u saobraćaju na svim nivoima školovanja, a ne samo putem obuke vožnje u autoškolama. Edukacija bi trebala doprinijeti povećanju saobraćajne kulture, što bi moglo dovesti do smanjenja stradanja u saobraćaju.
Posebnu pažnju treba posvetiti mladim vozačima i njihovoj edukaciji, jer istraživanja pokazuju da među nastradalima najviši procent zauzimaju mladi vozači. Uvođenje novih disciplina i poboljšanje edukacije instruktora vožnje putem obaveznih seminara neophodno je kod rješavanja ovog problema.
Razvijati svijest ljudi o saobraćajnoj kulturi i humanom ponašanju u saobraćaju koje se odnosi na pomoć osobama s oštećenjem vida i sluha te na pomoć invalidnim osobama, djeci i starijim osobama. Dakle, disciplina je okvir u kojem funkcionira saobraćaj. Vozače, pogotovo mlađe, treba poticati na disciplinirane oblike ponašanja. Na discipliniranju treba raditi, poticati razvoj moralnog prosuđivanja, vježbati samokontrolu i samodisciplinu, a tek nakon toga to možemo tražiti i očekivati od drugih učesnika u saobraćaju.

2. STRUKTURA I RITAM RADNJI U SAOBRAĆAJU

U saobraćaju imamo dvije vrste ponašanja odnosno pokreta kojima se radnje izvršavaju:
a) Nesvjesno (uključujući i podsvejsno) ponašanje odnosno pokrete izazvane prirodnim svojstvima. Najprostiji nevoljni pokreti su refleksni pokreti. Refleksna radnja je reakcija organizma bez učešća volje i svijesti. Većinu refleksnih radnji izaziva spoljna draž. Između nadražaja i odgovora prođe određeno, kratko, vrijeme. Na primer, kad vozača iznenadi opasnost sa desne strane, upravljač vozila pomijera instinktivno prema lijevoj strani (suprotno od strane sa koje opasnost dolazi) prije nego što je uočio pojavu (draž), shvatio njeno značenje, procijenio situaciju, donio odluku i u skladu sa njom preduzeo radnju.