Upravljanje rizicima upotrebom finansijskih derivativa u RH

1. UVOD

Koncept rizika ima tri nužna elementa: percepcijuda li se neki štetan događaj zaista mogao dogoditi,vjerojatnostda će se on zaista dogoditi i posljedice štetnog događaja koji bi se mogao dogoditi. Rizik je, dakle, rezultat sinergije interakcija ova tri elementa.
Pojednostavljeno, najčešća definicija rizika uzima u obzir mogućnost gubitka, nastanak štete ili nastupanje nepovoljnog događaja. Ali , nema suglasja oko koncepta rizika.
S obzirom da mnoge situacije, kao i ekonomska stvarnost, uključuju i postojanje rizika, potrebna je opća definicija rizika. Za sve te situacije važan je krajnji ishod. Pri tom se smatra da rizik uključuje dvije neizostavne komponente: izloženost i neizvjesnost. Zato Holton rizik definira k ao izloženost pretpostavci koja uključuje neizvjesnost. („Defining Risk,“ Financial Analyst Journal, Vol. 60, No. 6, 2004, p. 19-25 ).
U suvremenom okruženju sve snažnije konkurencije ali i veće rizičnosti poslovanja u kojem banke i ostale financijske institucije te poslovni subjekti obavljaju svoju djelatnost, trend globalizacije i ostale pojave i promjene koje ga prate, poput deregulacije, volatilnosti tržišta, disintermedijacije i reregulacije, zahtijevaju posvećivanje veće pozornosti rješavanju problema učinkovitog upravljanja tržišnim i ostalim financijskim rizicima. Sigurnost poslovanja uz ograničenu izloženost rizicima i maksimalizacija profita glavni su ciljevi poslovanja prije svega banaka kojima su to glavni ciljevi, a tako i ostalih financijskih institucija i poslovnih subjekata.
Financijski su derivativi već duže vrijeme u svijetu prepoznati kao efikasni i nezaobilazni instrumenti za upravljanje rizicima u financijskom upravljanju, posebno u segmentu tržišnih rizika (valutnog, kamatnog i rizika volatilnosti cijena dionica i dioničkih indeksa). Za razvoj tržišta derivativa zaslužni su spomenuti trendovi i pojave koje su zahvatile svijet u novije vrijeme i pokazale da je nužno primijeniti nove financijske instrumente za smanjivanje izloženosti rizicima. Na svjetskom se financijskom tržištu zadnjih tridesetak godina primjenjuje širi spektar financijskih derivativa kojima se aktivno trguje, a koji bi se potencijalno mogao i trebao početi primjenjivati i na hrvatskom financijskom tržištu, na kojem do danas gotovo da i nema značajnijeg trgovanja financijskim derivativima jer je tržište derivativa tek u začetcima. Zasad su najzastupljeniji unapredni poslovi (forwards) i valutne zamjene (foreign exchange swaps). Prepreke bržem razvoju i uvođenju trgovanja novim derivativnim instrumentima na domaće financijsko tržište te problemi na koje se pritom nailazi su brojni: mala likvidnost
tržišta, mali broj sudionika i kod većine nedovoljno poznavanje derivativa, mala kapitalizacija i brojni drugi. Nužno je stoga utvrditi kakvo je suvremeno značenje i uspjeh postignut trgovanjem financijskim derivativima u svijetu da bi se ukazalo na njihove prednosti i koristi, a što bi uputilo na nužnost veće zastupljenosti u trgovanju u budućnosti. Temeljem
saznanja dobivenih istraživanjem prakse trgovanja derivativima u svijetu i njihove uloge u trgovanju u nas, cilj rada je dati zaključke i prijedloge koji bi doprinijeli razvoju trgovanja
derivativima na domaćem financijskom tržištu, te omogućili lakše praćenje izloženosti pojedinim rizicima.
Derivatni finacijski proizvodi (ili skraćeno Derivati) su složeni financijski instrumenti izvedeni iz bazičnih jednostavnih financijskih proizvoda. Kod derivata glavnica nikad ne mijenja vlasnika nego se samo dogovara izmjena novčanih tokova, kompenzira razlika u cijeni, kompenzira kreditni rizik ili se na neki drugi način kompenziraju prednosti i nedostaci bazičnih proizvoda iz kojih je izveden određeni derivat. Paradoksalno koriste se najčešće u dijametralno suprotne svrhe – ili u špekulantivne svrhe za rizicima sklone investitore ili kao instrument zaštite imovine za vrlo konzervativne investitore.