Veštačka inteligencija i ekspertni sistemi
PANEVROPSKI UNIVERZITET „APEIRON“ BANJA LUKA
FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE BANJA LUKA
ODSJEK: NASTAVNIČKA INFORMATIKA
S E M I N A R S K I R A D
TEMA: VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA I EKSPERTNI SISTEMI
PREDMET: EKSPERTNI SISTEMI
Profesor, Student,
Dr Branko Latinović Anela Trebovac
Banja Luka, 2012. godine
2
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................................................3
1. VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA.....................................................................................................4
1.1. Razvoj vještačke inteligencije
.................................................................................................4
1.2. Pojam vještačke inteligencije
................................................................................................. 5
1.3. Karakteristike vještačke inteligencije
...................................................................................7
1.3.4. Efikasnost računarskih programa
...................................................................................... 8
1.3.5. Promjenljivost računarskih programa
...............................................................................8
1.3.7. Ekstrapolacija i rješavanje netrivijalnih zadataka
............................................................8
2.1. Baza znanja u inteligentnim sistemima
.................................................................................9
)......................................................................11
3.1. Pojam i značenje ekspertnih sistema
...................................................................................11
3.2. Domeni primjene ekspertnih sistema
..................................................................................12
3.3. Struktura ekspertnih sistema
............................................................................................... 13
3.4. Izgradnja ekspertnih sistema
...............................................................................................14
3.4.1. Softverska izgradnja ekspertnih sistema
..........................................................................15
3.4.2. Arhitektura ekspertnog sistema
........................................................................................ 15
3.5. Osobine ekspertnih sistema
..................................................................................................15
3.6. Funkcionisanje ekspertnih sistema
......................................................................................16
3.7. Ekspertni sistemi i znanje
3.8. Odnosi ekspertnih i konvencionalnih sitema
......................................................................16
3.9. Prednosti i nedostaci ekspertnih sistema
.............................................................................17

4
1. VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA
1.1. Razvoj vještačke inteligencije
Od davnina ljude privlači inteligencija – kako sam pojam inteligencije tako i mogućnost
konstruisanja
inteligentnih mašina
koje bi mogle samostalno da rade. Većina autora razmišljanja o
vještačkoj inteligenciji započinju prikaz legendama iz grčke mitologije.
Međutim
Charles Babbage
je 1884.god. počeo ozbiljne eksperimente sa mašinama za koje je
vjerovao da će pokazati neke oblike inteligencije.1950.god. su
Newell, Shaw, Simon, Claude
Shannon i Norbert Winer
takođe doprinijeli razvoju vještačke inteligencije, ukazujući na sličnosti
između mašina i ljudi.
Početak
istorije
vještačke inteligencije može se vezati uz održavanje
konferencije na
Dortmunth Collegeu
1956. godine kad je jedan od organizatora,
John McCarthy
,
predložio i ime
vještačka inteligencija
Artifical Inteligence
(AI). Entuzijazam sudionika ove
konferencije išao je tako daleko da su neki predviđali kako će za
najviše deset godona
mašine biti
pametne kao i ljudi. Bez obzira što se ova predviđanja nisu ostvarila, razvoj vještačke inteligencije
u kratkoj istoriji bio je ipak impresivan, naročito u sferi izrade programa za njihovo korišćenje
na
ljudski način
.
Značajniji događaji u istoriji VI
5
Iako je vještačka inteligencija veoma mlada nauka naslijedila je puno zamisli, pristupa i tehnika iz
drugih naučnih disciplina kao što su:
filozofija, matematika, teorija algoritma, logika,
vjerovatnoća i psihologija.
Područja primjene vještačke inteligencije (prema
Association of Computing Machinery
) su:
ekspertni sistemi, formalizmi i metode prikaza znanja, učenje, razumijevanje i obrada prirodnih (i
umjetnih) jezika, rješavanje problema i metode pretraživanja, robotika, automatsko programiranje,
računarski vid, raspoznavanje uzoraka i analiza scene, vještačke neuronske mreže i genetski
algoritmi.
1.2. Pojam vještačke inteligencije
Postoji veći broj definicija vještačke inteligencije (VI=AI). Kako definisati prirodnu
inteligenciju?
Inteligencija – svojstvo uspješnog snalaženja jedinke u novim situacijama.
Inteligencija – opšta sposobnost mišljenja pri rješavanju problema.
Inteligencija – svrsishodno i prilagodljivo ponašanje u datim okolnostima.
Vještačka inteligencija je grana računarskih nauka koja se bavi proučavanjem i oblikovanjem
računarskih sistema koji pokazuju neki oblik inteligencije. To su sistemi koji mogu učiti nove
koncepte, sistemi koji mogu zaključivati i donositi zaključke o svijetu koji ih okružuje, sistemi koji
mogu razumjeti prirodni jezik ili spoznati i tumačiti složene vizuelne scene, sistemi koji mogu
obavljati i druge vrste vještina koje zahtijevaju čovjekovu vrstu inteligencije. Pored ove definicije
postoje još neke koje su u upotrebi.
Vještačka inteligencija je naučna oblast u kojoj se izučavaju izračunavanja da bi se
izračunavanjem omogućila percepcija, rezonovanje i činjenje.
Vještačka inteligencija je naučna oblast u kojoj se izučavaju metode koje bi izračunavanjem
omogućile percepciju rezonovanje i činjenje.
Vještačka inteligencija je naučna oblast u kojoj se istražuje kako da se naprave računari, koji
bi uspješno radili stvari u datom momentu, da rade bolje u odnosu na ljude.
Inteligencija se uvijek manifestira u odnosu na neki posebni društveni i kulturni kontekst (
J.
Weizenbaum, 1975.).
Za neki uređaj može se reći da posjeduje vještačku inteligenciju ako ima sledeće sposobnosti:
sposobnost zaključivanja,
sposobnost prikupljanja i upotrebe znanja,
sposobnost baratanja znanjem i izmjenjivanjem zamisli,
sposobnost postavljanja problema.
Meyer
kaže da je vještačka inteligencija (VI) rezultat važećih znanja koja potiču iz različitih
naučnih oblasti koja su transformisana u oblik koji omogućava rješavanje problema. Transformacija
se vrši pomoću različitih tehnologija VI.
Prema
Meyeru
dijelovi vještačke inteligencije su :
-
učenje,
-
modeliranje simbolima,
-
heuristika,
-
rješavanje problema,
-
integracija i
-
tehnike i jezici vještačke inteligencije.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti