Yahoo tražilica

Uvod

Pretraživači interneta su za sva vremena promijenili način pronalaženja informacija, omogućivši da bilo koja informacija postane dostupna samo za nekoliko sekundi jednostavnim klikom miša. Proces pronalaženja informacija je jedinstven za svaki pretraživač interneta. U ovom radu ću predstaviti jedan od najznačajnijih i najkorištenijih pretraživača današnjice – Yahoo!.

Najprije ćemo se osvrnuti na povijest i okolnosti nastanka ovog popularnog pretraživača i koji je daljnjim slijedom poslovanja kroz institucionalizaciju postao prepoznatljiv i uspješan brand. Tu ću kratko prikazati tijek poslovanja u svrhu povećanja utjecajnosti na tržištu i obuhvatnosti usluga koje je u mogućnosti ponuditi.

U drugom dijelu ću opisati jedinstvene karakteristike Yahoo! tražilice kojima se razlikuje pored ostalih posluživača za pretragu u vidu osnovnih principa na kojima funkcionira kao što je pretražni registar i mjere sigurnosti korisnika. Najznačajnije osobine pretraživača su upravo načini i opcije pretraživanja koji će biti opisani. Važno je spomenuti i niz usluga koje iako na svojim stranicama imaju integriranu Yahoo! tražilicu, zapravo predstavljaju pojedinačne servise koji ponudom raznovrsnih i korisnih sadržaja s podrškom velikog broja korisnika šire segmente korporacijskog tržišta.

Na kraju ću navesti statistike koje svjedoče o korištenosti tražilice i Yahoo! portala što naposljetku oslikava uspjeh ponuđenih usluga.

Povijest korporacije

Začeci ideje o konstituciji Yahoo portala sežu iz 1994. godine, kada su njegovi osnivači Jerry Yang i David Filo, tada apsolventi elektrotehnike na glasovitom Stanfordskom sveučilištu radili na svojim doktorskim disertacijama. Kako je u ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća internet bio u povojima, dvojica mladih stručnjaka, dakako i interesanata na području računalne znanosti su pretraživali mrežu pokušavajući se snaći u mnoštvu svakim danom sve brojnijih web stranica u skladu sa svojim potrebama i interesima.
Sukladno tome što su više vremena provodili na internetu pojavila se potreba za memoriranjem i razvrstavanjem web lokacija s obzirom na njihov sadržaj i namjenu kako bi se olakšao pristup traženim informacijama. Tako su Filo i Yang na računalima u prikolici koja se nalazila u dvorištu sveučilišnog kampusa pokrenuli rudimentaran indeks pretrage čiji koncept počiva na razvrstavanju tematski određenih zbirova stranica podijeljenih u kategorije i potkategorije. Unutar tih potkategorija su izvedene dodatne potkategorije i malo po malo lista pojmova se proširivala. U veljači 1994. na internet su postavili svoju stranicu pod imenom Jerry and David’s Guide to the World Wide Web, koja je nudila automatiziran pristup sadržaju uz korisniku jednostavno i privlačno sučelje, čime se isticala pored mnogih sličnih projekata iz tog razdoblja. Tako se početni popis linkova preobrazio u tematski prilagođenu bazu podataka koje bi korisnici pretraživali u svrhu lociranja web stranica s obzirom na određene interese. Prvotna baza podataka se nalazila na Yangovom računalu pod nazivom Akebono, a pokretački software i alati pretražnog mehanizma su bili u Filovom računalo Konikishi; naime imena su dobili po dvojici čuvenih sumoboraca. Kao studenti jednog od poznatijih odjela za elektrotehniku ubrzo su proširili glas o svom web katalogu među drugim studentima, a njihov akademski položaj im je pomogao da se dodatno istaknu među mnogim autorima drugih pretraživačkih net aplikacija i servisa. No, kako bi još jedinstvenije naglasili svoj servis odlučili su mu nadjenuti novo ime – Yahoo!, što je zapravo akronim od složenice Yet Another Hierarchical Officious Oracle, što bi u prijevodu značilo Još jedno proročanstvo uredske hijerarhije. Takav naziv je bio naime parodija na Yet Another Compiler Compiler, tada popularan servis među korisnicima Unixa. Pored toga Filo i Yang ipak ističu da su izabrali novi naziv jer im se sviđao što on predstavlja, naime imenica yahoo označava neobrazovanog, sirovog čovjeka; prostaka, a takvima su se oni privatni u šali smatrali zbog ponekih svojih nezrelih osobina. Također su htjeli prikazati nepretencioznost svog projekta čiji nonšalantan naziv bi mogao pridobiti simpatije budućih korisnika, a također su smatrali da početnu fazu pretraživanja informacija može započeti bilo kakav yahoo, dakle neuk čovjek koji će prikupljanjem znanja kroz pretraživanje eventualno povećati svoju razinu saznanja i erudicije.