Odlomak

UVOD
U društvu je rašireno mišljenje da je zaboravljanje nešto štetno,nešto što treba sprečiti.Normalno je da pamčenje mora funkcionisati savršeno, a kada ‘’zakaže’’, onda se javlja problem. Često izgleda neverovatno koliko informacija ljudski mozak može da upamti.Medžutim, kada ne bismo ništa zaboravljali, bili bi invalidi (ludi). Svi naši neuspesi, neugodna sećanja, stvari koje bismo hteli zaboraviti, svi događaji motali bi nam se po glavi te bi mogli od toga izluditi. Često razmišljamo zašto neke osobe bolje pamte od drugih.Česte su I situacije da zaboravimo neku zapovest,ime ili bilo koju dobivenu informaciju odmah nakon nekoliko minuta od momenta kada smo dobili tu vest. Psihologija kao nauka,bavi se I ovom problematikom. Psihološka istraživanja bazirana na ovim problemima uglavnom su vođena u posebnim psihološkim labaratorijama opremljenim posebnom tehnikom I u kontrolisanim uslovima, te možemo zakljuciti da ti njihovi rezultati nisu objektivni jer ne objasnjavaju I ne pokazuju kako pamčenje tj. zaboravljanje funkcioniše u stvarnom životu.

Zbog ovoga javila se potreba da se procesi pamčenja počnu istraživati u prirodnim uslovima. Činjenica je da ljudski mozak ne pamti sve, mada ipak potpunog zaboravljanja nema.

1.ZABORAVLJANJE

Zaboravljanje je proces kada privremeno ili trajno,delimično ili potpuno izgubimo ono što smo ranije naucili.To je suprotan proces od učenja . Potpunog zaboravljanja nema jer je sadržaj koji smo prethodno naučili ostavio bilo kakvi fiziološki trag u mozgu.Zaboravljanje, pored negativnih ono ima I svoje pozitivne strane a to su:
1. oslobađa nas suvišnih informacija koje su nam neki period bile od koristi a kasnije su postale beznačajne
2. oslobađa nas sečanja na neprijane trenutke, situacije u kojima smo se osetili nevažnim, osetili strah ili bilo koji neprijatni doživljaj

U ovom drugom slučaju mozemo reči da se radi I o nekakvom obliku potiskivanja. Zaboravljanje moze biti kao normalni I kao bolesni proces.Pod normalnim zaboravljanjempodrazumevamo slabljenje dobijenih fizioloških tragova u kori mozga. Najveći deo zaboravljanja je odmah posle učenja, a što vreme odmiče zaboravljanje je sve sporije , pa se zato preporučuje obnavljanje sadržaja odmah nakon učenja.Na osnovu Ebinghausovih radova I sličnih istraživanja Jost (JOST A. 1897) je formulisao sledeći zakon zaboravljanja:
Ako su dve asocijacije sada jednake snage, ali razlićite starosti, starija će sporije gubiti snagu sa daljini poticanjem vremena. Jednostavno rečeno ako od ukupnih 100 naučenih podataka jedna osoba nakon mesec dana može da reprodukuje 30, a druga isto toliko nakon godinu dana, onda je kod druge osobe pamčenje trajnije jer je gubljenje informacija tokom vremena kod nje bilo sporije.

Poznat je I Ebinghausov eksperiment u kome su ispitanici imali zadatak da pamte besmislene slogove. Eksperimentom je želio utvrditi odnos zaboravljanja I vremena proteklog od učenja. Dobijo je sledeće rezultate:
• 20 minuta poslije učenja zaboravljeno je 42% sadržaja
• 1 sat poslije učenja zaboravljeno je 56% sadržaja
• 9 sati poslije učenja zaboravljeno je 64% sadržaja
• 1 dan poslije učenja zaboravljeno je 66% sadržaja
• 2 dana poslije učenja zaboravljeno je 72% sadržaja
• 6 dana poslije učenja zaboravljeno je 75% sadržaja
• 1 mjesec poslije učenja zaboravljeno je 79% sadržaja

Zaboravljanje moze takođe da nastane zbog bilo kakvih oboljenja mozga,povreda ili trovanja.Povredi mozga (potresi) mogu dovesti do tzv.retrogrande amnezije, kada osoba ne može da se sjeti ranijih događaja a nekad to može biti takvog intenziteta da se ne može sjetiti ni vlastitog imena. Trovanja su takođe uzrok zaboravljanja kao što su npr.trovanja ugljendioksidom ili ugljenmonoksidom.Kada govorimo o zaboravljanju trebamo pomenuti da je zaboravljanje uvek vezano za zadržavanje. O njima možemo govoriti kao međusobno povezanim procesima. Zadržavanje bi mogli definisati kao deo naucenog koji je od učenja ostao,tj.koji se jos zadržao, a zaboravljanje kao deo naučenog koji se izgubio.
Često se dešava da se u toku psihoterapije pacijenti sete događaja iz detinjstva koji su izazvali snazno uzbuđenje kod njih.Takođe usled hipnoze kao I usled dejstva nekih hemiskih preparata mogu da se obnove doživljaji kojih se ljudi nisu sećali.Ova pojava obnavljanja doživljaja prema naučnicima razlog je što smatraju da potpunog zaboravljanja nema.Znamo da delimično zaboravljanje je redovna pojava.Nikada se ne sećamo u potpunosti onoga sto smo naučili.Ono sto smo naučili pomaže nam da lakše učimo slične sadržaje.Neki stručnjaci smatraju da učenici od kraja školske godine do početka iduće zaborave pola gradiva koje su u toku prošle godine naučili.Spominje se da je posle 17 godina Ebinghaus stihove iz Bajronovog epa ‘’Don Huan’’ učio za jednu petinu vremena brže nego prilikom prvog učenja, da je dakle zadržano od tih stihova oko 20%.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari