Fizlozofski Fakultet Novi Sad

Univerzitet u Novom Sadu

Politička psihologija, seminarski rad:

Zapadno vs istočno shvatanje nacije

Nacija je društvo koje samo sebe obmanjuje o svom poreklu i deli zajedničku mržnju prema svojim komšijama. 

Zato veza koja okuplja naciju zavisi od lažnog sećanja (obmana) i mržnje prema onima koji joj ne pripadaju.

Avishai Margalit

Student:

Mentor:

Svetlana Borka 215/03

dr Vladimir Mihić

U Novom Sadu jun 2016.

background image

prima jezik, tradicija i kultura nacionalne grupe i kroz koji se pojedinac poistovećuje sa 

grupnim vrednostima i interesima te grupom u celini (Šiber 1988 prema Subotić 2005)

Jedan od prvih modernih tumača nacionalnog identiteta je Ernest Renan. Najverovatnije 

motivisan aneksijom Alzasa odbija prihatiti Nemački diskurs nacije zasnovan na objektivnim 

etnografskim analizama i razvija novu, subjektivnu voluntarističko političku teoriju nacije. 

Renan napominje da je „zoološki koncept“ rase nemoguće primeniti na savremena ljudska 

društva jer današnje nacije čine „mešavinu krvi“. Tako navodi da je Francuska mešavina 

Keltske, Iberijske i Germanske, a Nemačka je Germanska, Keltska i Slovenska. Renan na svom 

predavanju u Sorboni 1882 tvrdi da danas nema čistih rasa i da je zasnivanje politike na 

etnografskim analizama previše varljivo. (Renan 1882 prema Subotić 2005). Renan takođe 

osporava jezik i veru kao konstitutivne principe nacije. Po Renanu religija je u savremenom 

svetu samo privatna stvar pojedinca, a jezik samo donekle ograničava slobodu izbora nacije. 

Zajedničke materijalne interese, fizičko geografske uslove osporava kao ljuče u formiranju 

nacije jer carinska unija nije otadžbina, a prirodne granice su „mrtve“ i najčešće predstavljaju 

samo arbitrarni kriterijum koji se zloupotrebljava da se izvrši nasilje u političko – vojnoj 

expanziji. 

Renan vidi rešenje u novom subjektivističkom pristupu po kome se u elementima 

osećanja

 

i volje krije najvažniji princip konstituisanja nacije. Osećanja nacije su usmerena na 

prošlost, tačnije na mitsko-poetsku verziju istorije u kojoj se ne traži istorijska istina već se 

mitovi iz prošlosti (herojski dani i veliki podvizi predaka i kult žrtava) ponovo emotivno 

preživljavaju. Volja nacije je okrenuta u budućnost i manifestuje se u pristanku i jaso ispoljenoj 

želji da se nastavi zajednički život takozvani „svakodnevni plebiscit“ (

un plébiscite de tous les 

jours

).(Renan 1882 prema Subotić 2005). Ovaj svakodnevni plebiscit predstavlja želju za 

pripadanjem grupi sa određenim kulturno istorijskim okvirima i aktivni pristanak na skup 

političkih vrednosti i institucija. Ovaj deo Renanovog objašnjenja pristanka na članstvo u naciji 

zvuči privlačno i možemo ga naći i danas kao nezaobilaznu tačku u definisanju identiteta nacije 

svakog modernog civilnog društva. Jedna od okosnica koncepta državljanstva Evropske unije. 

je Habermasov ustavni patriotizam očigledno inspirisan Renanovom teorijom po kome u 

civilnom društvu nacija izvodi svoj identitet iz aktivne građanske prakse građanskih prava i 

obaveza, a ne iz etničkih i kulturnih svojstava (Habermas 2004 prema Tekin 2013).

 

Antoni Smit (Antony D. Smith) je tvorac danas vrlo popularne etnosimboličke teorije. Smit 

tvrdi da se nacija razvija od etnije i definiše je kao zajednicu koja ima svoje ime, zajednička 

verovanja, mitove, istorijska sećanja, zajedničke zakone, društvenu strukturu, prava i običaje, 

poseduje zajedničku kulturu i mogućnost mobilnosti unutar omeđene nacionalne teritorije. 

(Smith 2002, prema Hall i Keynes 2004). 

Etnija je tip kulturnog kolektiva, sa zajedničkim mitovima o lozi, istorijskim sećanjem, 

zajedničkom verom, običajima, jezikom ili institucijama. Različite etničke grupacije će imati 

različite od ovih elemenata. Smit ističe razliku između etničke kategorije i etničke zajednice. Za 

etničke kategorije drugi mogu da kažu da su nacija, ali etnička kategorija nema “nacionalnu 

svest”, i bitniji su joj rodbinski odnosi. "Etnija” odnosno etnička zajednica, sadrži kolektivno 

vlastito ime, mit o precima, zajednička istorijska sećanja, zajedničku kulturu, povezanost sa 

domovinom, osećanje solidarnosti kod značajnog dela populacije. Etnija nije isto što i rasa, jer 

se pripadnost rasi određuje putem bioloških predispozicija. 

Prema Smitu, spoljne funkcije nacije se mogu razvrstati u tri kategorije: teritorijalne,  

ekonomske i političke funkcije. Unutrašnje funkcije nacije su one koje utiču na socijalizaciju 

građana, međutim od vremena prosvetiteljstva i razvoja školstva ulogu socijalizacije građana 

preuzeo je školski sistem i danas se razvoj nacionalnog identiteta vrši upravo kroz školski 

sistem. (Smit 1991 prema Car 2015). 

Smit navodi postojanje više razlicitih modela nacije i napominje da danas više ni jedna nacija 

nije jednomodelna već svaki nacionalizam sadrži više ili manje elemenata različitih modela. 

(Smit 1991 prema Car 2015) 

Walton i Milton naglašavaju kako ovakva definicija nacije ne pravi dovoljnu distinkciju 

izmedju nacije, države i etniciteta, takođe zameraju ignorisanje postojanja naroda bez teritorije i 

postojanje nacija koje se sastoje od više različitih etniciteta poreklom iz različitih kultura. (Hall 

i Keynes 2004). 

Razvoj evropskih nacija

Renan tvrdi da su nacije nešto potpuno novo u istoriji, nepoznate u antici i klasičnom 

srednjem veku. Iako su i ranije postojale republike, gradovi – monarhije, konfederacije lokalnih 

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti