Zastita konkurencije
Studijski program:
ZAŠTITA KONKURENCIJE
-seminarski rad-
Predmet:
Mentor: Student:
Datum predaje_____________ Broj dosijea:
Ocena____________________
Beograd, 2016.
1
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................................... 2
1. POJAM KONKURENCIJE................................................................................................ 3
2. ZAŠTITA KONKURENCIJE U EU.................................................................................. 4
3. OSNOVNI POJMOVI POLITIKE ZAŠTITE KONKURENCIJE EU..............................5
4. ZAŠTITA KONKURENCIJE U SRBIJI............................................................................8
5. KOMISIJA ZA ZAŠTITU KONKURENCIJE...................................................................9
6. ULOGA VLADE U ZAŠTITI KONKURENCIJE...........................................................12
ZAKLJUČAK....................................................................................................................... 13
LITERATURA......................................................................................................................14

3
1. POJAM KONKURENCIJE
Tržišna konkurencija predstavlja osnovu funkcionisanja svake tržišne privrede i, u tom
kontekstu, tržišno takmičenje se javlja kao oblik rivalstva, odnosno konkurentsko
suparništvo između pojedinačno posmatranih preduzetnika. Stoga se konkurencija javlja
ako na tržištu istovremeno deluju dva ili više preduzetnika. Pri tome se tržišni konkurenti
međusobno takmiče putem cene, kvaliteta i drugih epiteta (karakteristika) proizvoda i/ili
usluga. Najznačajniji cilj tržišne konkurencije se ogleda u ostvarivanju najvećih mogućih
koristi za potrošače.
Pogodnosti (koristi) za potrošače se, pre svega, javljaju u mogućnosti izbora između
proizvoda i usluga koje nude različiti proizvođači, trgovci i pružaoci usluga. Odavde sledi
da suštinu tržišnog takmičenja radije čine interesi potrošača, nego preduzetnika. Efektivna
tržišna konkurencija predstavlja dinamički proces koji se ogleda u permanentnom ulaganju
napora preduzetnika u pravcu razvoja inovacija i podsticanja tehnoloških promena.
Uporedo sa razvojem tržišne privrede, pojavila se i potreba za regulisanjem pravila tržišne
konkurencije. Tako su se krajem XIX veka u SAD-u pojavili prvi savremeni propisi koji se
danas smatraju pretečom savremenog prava konkurencije EU. Pravo konkurencije
predstavlja deo javnog prava. Stoga je zaštita, koja se pruža primenom prava konkurencije,
javnopravne prirode. Pravo konkurencije, u interesu zaštite javnopravnog interesa,
ograničava slobodu ugovaranja i autonomiju volje ugovornih strana.
Pravo konkurencije se isključivo primenjuje na preduzetnike (preciznije na proizvođače,
prodavce i pružaoce usluga). Cilj prava konkurencije se ogleda u obezbeđivanju slobodnog
pristupa tržištu što većem broju preduzetnika i pod jednakim uslovima za sve, kao i u
obezbeđivanju zaštite i jačanju efektivnosti sâme tržišne konkurencije. Efektivnom
tržišnom konkurencijom se direktno obezbeđuje zaštita interesa potrošača. Stoga osnovu
prava tržišne konkurencije čini zabrana njenog narušavanja ograničavanjem ili
sprečavanjem preduzetničkih sloboda u prometu robe i usluga.
Proizilazi da se preduzetnici jedino mogu međusobno takmičiti putem cena i kvaliteta
proizvoda i usluga, čime se za potrošače stvara mogućnost izbora između velikog broja
različitih proizvoda i usluga.
Konkurencija je jedan od osnovnih principa tržišne ekonomije. Ona podrazumeva da je
svaka poslovna delatnost predmet konkurentskog pritiska drugih. Na taj način privredni
subjekti podstiču se da se međusobno takmiče za potrošače svojih proizvoda i usluga, što
rezultira nizom koristi kao što su niže cene, veći kvalitet, širi izbor itd. Konkurencija je
takođe jedan od osnovnih principa unutrašnjeg tržišta Evropske unije i ono je regulirano na
evropskom nivou.
Kragulj, D., Ekonomija, FON, Beograd, 2009, str. 33.
Direkcija za evropske integracije, http://www.dei.gov.ba, 11.5.2016.
Direkcija za evropske integracije, http://www.dei.gov.ba, 11.5.2016.
4
Pitanje konkurencije regulirano je Ugovorom o Evropskoj zajednici, a pravila EU o
konkurenciji zasnivaju se na pet glavnih principa:
zabrana udruženih praksi, sporazuma i udruživanja između preduzeća koji mogu
uticati na trgovinu između država članica i spriječiti, ograničiti ili iskriviti narušiti
konkurenciju unutar unutrašnjeg tržišta;
zabrana zloupotrebe dominantnog položaja unutar unutrašnjeg tržišta, ako on može
uticati na trgovinu između država članica;
nadgledanje pomoći koju dodeljuju države članice ili koja se dodeljuje putem
državnih sredstava u bilo kojem obliku koja predstavlja pretnju u smislu
narušavanja konkurencije davanjem povlastica određenim preduzećima ili
proizvodnji određene robe;
preventivno nadgledanje objedinjavanja preduzeća s evropskom dimenzijom
odobravanjem ili zabranom planiranih povezivanja;
liberalizacija određenih sektora gdje su se javna i privatna preduzeća, poput
telekomunikacija, transporta ili energije, dosad monopolistički razvijala.
Cilj reguliranja je da se osigura slobodna i poštena konkurencija u Evropskoj uniji.
Evropska komisija i vlasti država članica zaduženi su za pitanje konkurencije te da zajedno
dodatno rade na unapređenju efikasne i dosljedne primjene pravila o konkurenciji. Njihova
saradnja ostvaruje se kroz Evropsku mrežu za konkurenciju (ECN).
2. ZAŠTITA KONKURENCIJE U EU
Pravila o zaštiti konkurencije i o kontroli državne pomoći predstavljaju najbitnija pravila za
stvaranje jedinstvenog tržišta Evropske unije. Imajući u vidu njihov značaj, ta pravila su
našla svoje mesto u osnivačkom ugovoru Evropske zajednice iz 1957. godine. Danas je ova
oblast regulisana članovima 81. do 93. Ugovora o stvaranju Evropske zajednice, i
sekundarnim aktima koje donose organi Evropske zajednice. O značaju ove oblasti za
funkcionisanje Evropske unije govori i činjenica da su ovlašćenja Evropske komisije, kao
izvršnog organa EU, u ove dve oblasti najjača, a u oblasti kontrole dodele državne pomoći
su čak isključiva.
Članom 73. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju regulisano je da sporazumi između
preduzeća, odluke udruženja preduzeća i usaglašena praksa između preduzeća, čiji je cilj ili
posledica sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije, zloupotreba
dominantnog položaja od strane jednog ili više preduzeća na teritorijama Zajednice, ili
Srbije u celini, ili na njihovom značajnom delu, nisu u skladu sa pravilnim funkcionisanjem
Sporazuma u meri u kojoj može uticati na trgovinu između Zajednice i Srbije. Ovim
članom se u sprovođenje Sporazuma direktno uvodi zabrana sklapanja restriktivnih
sporazuma iz člana 81. Ugovora o stvaranju EZ i zabrana zloupotrebe dominantnog
položaja iz člana 82 Ugovora o stvaranju EZ.
Direkcija za evropske integracije, http://www.dei.gov.ba, 11.5.2016.
Graić-Stepanović, S., Efekti pristupanja Srbije Evropskoj uniji - politika konkurencije, FEFA, Beograd,
2011, str. 55.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti