Odlomak

UVOD
Svako od nas se ponekad nađe u situaciji kada mora da privoli nekog da učini nešto za nas, kao što na primer menadžeri imaju potrebu da motivišu svoje sledbenike ili roditelji svoju decu. Opšte je prihvaćeno mišljenje u našoje zemlji, u kojoj je ekonomska situacija veoma loša, da je najbolji motivator za zaposlene veća plata. Medjutim, jedno od najvažnijih pitanja kojim se bave menadžeri XXI veka vezano je upravo za motivaciju u organizacijama. Ona je veoma bitna jer vlasnici preduzeća ostvaruju svoje ciljeve preko drugih ljudi, odnosno, sam rezultat zavisi od zaposlenih koji u tom preduzeću rade, ali isto tako zavisi i od menadžera koji predstavlja veoma važnu kariku u procesu ostvarenja rezultata. Svakom menadžeru je potrebno veliko iskustvo da nauči kako da poruku prenese na druge, kako da razgovara i kako se sagovornik sluša. Svaka aktivnost koju pokrene ili ne pokrene direktno utične na motivaciju zaposlenih. Kako bi se koncipirao kvalitetan sistem motivacije neophodno je da menadžeri razumeju potrebe svojih zaposlenih, što predstavlja preduslov uspešnog uticaja na njihove statove i ponašanja. U današnje vreme, menadžer koji zna kvalitetno da radi on stvara uslove za promenu, vodi bez straha i prisile, stvara sredinu za saradnju i timski rad i uključuje svakog zaposlenog u ostvarivanje ciljeva organizacije na obostranu korist. Predmet istraživanja ovog seminarskog rada jeste sam značaj motivacije kao i njen uticaj na ponašanje ljudi u organizaciji i ukupno organizaciono delovanje. Biće prestavljena motivacija kao glavno oruđe konkurentske sposobnosti i prednosti na tržištu jer se upravo ona nalazi u samom centru pažnje menadžmenta. Kako bi se stvorila povoljna atmosfera i uslovi u kojima zaposleni mogu da ostvare vlastite želje i potrebe, a time i da daju maksimalan doprinos uspešnosti organizacije, menadžeri moraju da upotrebe sva svoja znanja i veštine, da izgrade kvalitetan motivacioni program i da odaberu one motivacione tehnike koje će odgovarati specifičnoj situaciji. U prvom delu ovog seminarskog rada biće prikazana motivacija, kao problem, sa kojom su se prvi suočili Tejlor, Mejo i Likret u svojim organizacijama, kao i sam značaj motivacije za uspeh organizacije.Takodje, u ovom delu će biti prikazan i primer jedne korporacije u kojoj je motivacija imala značajan uticaj za njen dalji opstanak. U drugom delu će biti prikazane teorije motivacije koje su nastale sa razlogom otkrivanja mehanizama koji pokreću ljude na postizanje boljih rezultata, i koje, zavisno od situacije, mogu da predvide izbor ponašanja ljudi, njihov trud ili njihovu upornost.Treći deo obuhvata prikaz motivacionih tehnika koje menadžeri mogu da izaberu i primenjuju u zavisnosti od specifičnih okolnosti u kojima preduzeće posluje. Aktuelnost ove teme ogleda se prvenstveno u njenom intenzivnom prisustvu u organizacionim teorijama u poslednjim decenijama, i sama njena istraživanja koja su vršena u pojedinim organizacijama biće prikazana u četvrtom delu ovog seminarskog rada. U mnogim udžbenicima i knjigama je obrađena tema motivacije, a ovim seminarskim radom objasniću koliki je sam njen značaj u organizacijama.
1.Organizacija i njen uticaj na motivaciju zaposlenih
“U preduzetničkom društvu briga za zaposlene i njihovu motivaciju, specijalizaciju i promociju postaje delom programa uspostavljanja i razvoja integralnog kvaliteta preduzeća. Najproduktivnija preduzeća nastala su postavljanjem premise da se zaposleni sasvim aktivno uključuju u njegov život jer im rad u tom preduzeću pričinjava zadovoljstvo. Menadžeri i istraživači menadžmenta odavno veruju da se organizacioni ciljevi ne mogu ostvariti ukoliko ne postoji privrženost članova organizacije. Motivacija je psihološka karakteristika ljudi koja utiče na stepen predanosti pojedinca.” Celina radnog procesa počiva na odredjenoj strukturi, pri čemu ukupna atmosfera organizacije i njene istitucije moraju obezbediti da se dobar i kvalitetan rad ceni, a da aljkav i površan rad izaziva socijalno distanciranje i osudu. Prateći istorijski tok i sled razvoja teorijske misli o organizacijama, i u tom kontekstu različite parcijalne i šire postupke i elaboracije o organizaciji, na globalnom planu, mogu se prepoznati različiti pristupi. Prvi i nezaobilazni pristup sadržan u okviru klasične teorije organizacije predstavlja Tejlorov način i model. Tejlor je u svom empirijskom i teorijskom radu o organizaciji polazio od opštih pretpostavki o čoveku. Drugi set pitanja od kojih je polazio odnosio se na iznalaženje mogućnosti smanjenja troškova, i to ne samo u rada već i materijala. Naime, on je pokušao da odredi “pošteni dnevni rad” i “poštenu nagradu za rad”. U tom kontekstu on se prvi ozbiljno suočio sa problemom motivacije. Za njega su bitna tri činioca za motivaciju za rad, i to: fizički uslovi rada, tehničko modeliranje rada i plata. Prema Tejlorovim premisama pozitivnu vrednost za dobar rad ima isključivo novac, odnosno, zaposleni će biti motivisani za rad, ukoliko su nagrade i kazne neposredno povezane s radnom efikasnošću, tj. izvršenjem radnog zadatka, u skladu sa postavljenim standardima organizacije. Tejlorova organizacija zasnovana je na hronometru (odnos pokret-vreme), imala je velike ambicije u favorizovanju komadnog sistema plaćanja. Njegov sistem organizacije zahteva ekstremnu kontrolu kretanja rada i njegovog izvršavanja. U ovoj ideji sažeta je namera da se kroz strogo definisani radni zadatak poveća kvalitet i kvantitet rada. Medjutim, radnici na Zapadu nisu nikada do kraja prihvatili Tejlorizam, s obzirom da se svaki pokret radnika u radnom procesu sveo na vremenski usko odredjen raspon, a što je za posledicu imalo enormno iscrpljivanje zaposlenih i potenciralo psihičke stresove i tegobe. Sa druge strane, zanemarivalo je ljudske i moralne vrline radnika. U Tejlorovoj studiji o organizaciji rada, radnik je tretiran kao dodatak mašini. Ovakav pristup je bio podsticaj za istraživanje brojnih autora koji se svrstavaju u školu medjuljudskih odnosa. Oni su u teorijskom pogledu dali temejle sagledavanja ljudske dimenzije rada, u okviru kojeg je i fenomen motivacije. Istraživajući uticaj uslova rada na produktivnost sasvim neočekivano je grupa autora na čelu sa Mejom došla do otkrića koja su bacila novo svetlo na odnos čoveka i njegovog rada i usmerila istraživanje u novom pravcu. Istraživanje Meja je iniciralo i stimulisalo brojna istraživanja društvenih faktora radne sredine, a pre svega karaktera medjuljudskiih odnosa i neformalnih grupa, koje su tada otkrivene. Osnovna postavka od koje je polazio Mejo kada je reč o čoveku, sasvim su suprotne teoriji racionalno-ekonomskog čoveka (Tejlor).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari