Univerzitet Istočno Sarajevo

                                                       Medicinski fakultet Foča

                                            Studijski program Zdravstvena njega

                 ONKOGENI I TUMOR SUPRESORSKI GENI

                                                Seminarski rad iz Humane genetike

                

2

                                             SADRŽAJ

UVOD ………………………………………………………….…3

ONKOGENI I TUMOR SUPRESORSKI GENI …………..........4

1.1 Protoonkogeni 

……………………………...….......4

1.2 Onkogeni 

…………………………………….........5

1.3 Genetska teorija onkogeneze 

……………………......6

1.4 Vrste onkogena i mehanizam djelovanja

………….......7

1.5 Uloga onkogena u razvoju tumora

……………….......9

1.6 Tumor - supresorski geni (antionkogeni)…

…….........10

ZAKLJUČAK………………………………………………….....13

LITERATURA ……………………………………………….…..14

background image

4

Nakon toga takvi geni moraju više ili manje biti potpuno isključeni – neaktivirani kako bi se 
mogao ostvariti jedan organizovan rast i razvoj organizma. U jednom trenutku neka tkiva kojih 
ima više nego što je potrebno moraju biti ponovo razgrađena da bi mogle nastati kompleksne 
strukture (prsti ruke). Za tako nešto su potrebni geni koji ograničavaju – inhibiraju rast ćelija i 
omogućavaju   čak   u   određenoj   mjeri   kontrolisano   razmnožavanje   ćelija.   Mnogi   geni   koji 
sudjeluju u ćelijskoj proliferaciji, mogu u slučaju mutacija doprinijeti razvoju raka. Danas se 
razlikuju tri grupe tumora gena: 

onkogeni, tumor supresor geni i muttor geni.

                            

 ONKOGENI I TUMOR SUPRESORSKI GENI

                                

1.1 Protoonkogeni

Suštinska   razlika   između   normalne   i   maligne ćelije je   u   promjeni   specifičnih   veoma 

starih gena nazvanih  

protoonkogeni

. To su  

normalni geni prisutni u genomu svake ćelije

. Oni 

upravljaju   životnim   procesima   u   ćeliji,   ali   mogu   i   da   izazovu   malignu   promjenu   ćelije. 
Djelovanjem   različitih   faktora   (kancerogena)   ovi   geni   mogu   da   se   izmjene   i 
postanu 

onkogeni

 (geni sposobni da izvrše malignu transformaciju ćelije).  

Mehanizmi kojim se 

normalan   protoonkogen   može  preobratiti  u   okogen   dijele  se  na   viralne  (djelovanje virusa)  i 
neviralne   (promjene   u   genetičkom   materijalu,   odnosno,   genske mutacije
 i hromozomske 
aberacije
).

 

J. Michael Bishop i Harold Varmus dobili su 1989. god. Nobelovu nagradu za otkriće 

protookogena   i   njihove   sposobnosti   da   se   pretvore   u  

onkogene   -   gene   koji   mogu   potaći 

nesvrsishodan rast ćelija. 

Promjena   strukture   ili   funkcije   protoonkogena   naziva   se   aktivacijom,   kojom   nastaju 

onkogeni.

 Prvi onkogeni su otkriveni kao dijelovi genoma akutno transformišućih retrovirusa koji 

uzrokuju stvaranje tumora kod životinja u vremenu od dvije do tri nedjelje (virusni onkogeni, v-
onc). Umnožene mutacije narušavaju integritet ćelijskog genoma čime se spriječava popravak 
oštećenih   gena   i   narušava   prirodna   ravnoteža   i   stabilnost   genoma.   Proteinski   produkti 
protoonkogena regulišu diobu ćelije i djeluju na svim nivoima: membrani, citoplazmi i jedru. 

Drugim riječima onkoproteini su faktori rasta, ćelijski receptori, drugi glasnici, transkripcijski 
faktori i izvršioci diobe. 

Do sada je otkriveno oko 100 različitih protoonkogena. 

Funkcija protoonkogena je kodiranje proteina koji imaju ulogu u regulaciji ćelijskog 

ciklusa i diferencijaciji ćelije.

 

Protoonkogeni se u onkogene aktiviraju na neki od slijedećih 

načina:

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti