Kriminalistička tehnika
KRIMINALISTIČKA
TEHNIKA
KRIM. THNIKA
je dio kriminalistike i bavi se usavršavanjem i primjenom egzaktnih i
naučno – tehničkih metoda radi registracije i identifikacije lica i stvari pronalaženjem,
fiksiranjem i tumačenjem materijalnih tragova u cilju suzbijanja kriminaliteta, otkrivanja
učinilaca i rasvjetaljavanjem KD i događaja.
-
FORENZIKA
predstavlja skup naučnih principa i tehničkih metoda koje se
primjenjuju kod istraživanja KD radi dokazivanja KD i pomoću pravosuđa da
utvrdi počinioca KD i njegov modus operandi.
-
Metode krim. Tehnike
Opšte metode:
-
POSMATRANJE
– ima za cilj vizuelno uočavanje određenih predmeta i njihov
međusobni odnos u prirodi.
-
OPISIVANJE
-ima zadatak da uočene predmete i njihove međusobne odnose
vjerno zapisnički opiše.
-
MJERENJE
– ono određuje međusobne prostorne odnose između predmeta i
tragova i tragova.
-
UPOREĐIVANJE
– koristi se kod upoređivanja tragova jer se često uporešuju
sporni i nesporni tragovi.
-
EXPERIMENT
– ova metoda uvjek služi da se određene pojave uvjek
reprodukuju, ali u labaratoriskim uslovima.
Pored ovih metoda možemo navesti i još neke bitne metoda koje se koriste u krim. Teh.
Kao što su serološke, traseološke, matematičke i dr.
Termin kriminalistika prvi put susrećemo 1898 god. Kod austriskog kriminaliste HANSA
GROSSA.
Razvoj krim. Tehnike prošao je kroz nekoliko faza
-
ETIČKA ILI INTUTIVNA FAZA
– hvatanje počinioca na djelu i zasjeda
-
RELIGISKA ILI MISTIČNA
– otkrivanje učinioca prepušta se bogu odnosno
osumnjičeni se podvrgava raznim iskušenjima – hvatanje užarenih predmeta
rukom.
-
ZAKONSKA FAZA
– stroga primjena tada važećih zakona a krunski dokaz bila
je priznanje osumnjičenog a način koji se koristi do priznanja nije bio bitan.
-
FAZA SLOBODNOG SUDISKOG UVJERENJA
– ovdje su izjednačeni lični i
materijalni dokazi i sud ih ocjenjuje na osnovu slobodnog sudiskog uvjerenja.
Rudlof ARČIBALD Rajs
– Švicarski kriminalista osnivač instituta naučne policije u
Lozani od 1918 živi u Beogradu gdje je i osnovao krim. Tehniku.

Projekciona fotografija – dijaprojektor, fotonegativ pozitiv ram – slajd, za projekciju se
koriste slajdovi.
Uviđajna fotografija
– Fotografsko fiksiranje činjeničnog stanja, fotoelaborat je prilog
zapisniku ima veliki procesni značaj, a cilj mu je da što vjernije prikaže uviđajem
zatečeno stanje. Izuzetan značaj je zbog rekonstrukcije. Pravilo je da se fotografiše od
opšteg ka pojedinačnom i prije fotografisanja obavi pregled lica mjesta. Fotografiše se
širi izgled LM pa tek onda uže LM. Širi izgled LM je cjelokupni izgled LM sa
neposrednom okolinom. Na ovim foto. Moraju se jasno vidjeti brojevi markiranih
predmeta i tragova. Rijetko je kada dovoljna jedna fotografija i pravi se panoramska
fotografija(koristi se u slučajevima kada širi izged LM može obuhvatiti linearnim
pomjeranjem ispred LM. Takvi slučajevi se javljaju kod saob.nezgoda na ravnim
dionicama puta kada se bočnim snimanjem sa jedne pa onda sa druge strane)
Imamo i kružnu panoramsku fotografiju a koristi se kada širi izgled lica mjesta nije
linearan(osnovno je da se na LM nađe stajna tačka pa okretanjem oko nje može da se
sagleda cijelo LM)
Fotografisanje užeg LM – sistematski, jasno, svaka fotografija mora da se oslanja na
predhodnu, a poseban značaj je fotografisanje predmeta i tragova.
Razmjerna fotografija – za fotografisanje manjih predmeta i tragova, objektiv mora stajati
pod pravim uglom u odnosu na predmete, ne smije biti sjenki, mora se jasno vidjeti
razmjernik, koristi se za rekonstrukciju duđina predmeta i koristi se za uočavanje
detaljnih karakteristika tragova i predmeta.
STEREOFOTOGRAMETRIJA
Dobijanje prostornih snimaka – sluzi za izradu 3D slika i skica. Snimanje se vrši sa dva
aparata istovremeno, postavljenih na određenu udaljenost.
Princip rada stereo posmatranje – dvije osnove koje koje omogućavaju stereo
posmatranje i prostorni pogled su ugao konvergencije i retinalna nejednakost.
Spektrometar se sastoji od
-
horizontalne bazne cijevi postavljene na stativ
-
na krajevima bazne cijevi simetrično su obzirom na središte baze učvršćene dvije
kamere, njihove ose snimanja udaljene su 120 cm. Kamera C- 120 u policiskoj
praksi služi za snimanje na otvorenom prostoru prometnih i željezničkih nesreća i
požara i eksplozija većih razmjera.
POLAROID FOTOGRAFIJA
– Odmah izrađuje foto.koje su dobrog kvaliteta, loša
strana je samo jedna kopija, koristi se samo u operativne svrhe kada je potrebno imati
gotovu fotografiju.
VIDEO TEHNIKA
– dobija se jasna slika o mjestu događaja, koristi se prilikom davanja
iskaza optuženog, ista mora biti potkrjepljena zapisnikom, koristi se kod pasivne zaštite
objekata i veoma je bitno osvjetljenje.
ISTRAŽNA FOTOGRAFIJA
1. Makrofotografija
2. mikrofotografija
3. upotreba nevidljivog zračenja
4. primjena obojenih filtera u fotografiji
Makrofotografija
– lik na negativu je veći od predmeta u prirodi. Uvećanje na negativu
uz uvećanje na pozitivu kreće se od 5-60 puta Želejna razmjera postiže se na dva načina
mehanički i optički.
Mehaničko uvećanje za povećanje žižne daljine koriste se
-
tubusi
-
makropstenovi
-
makromjehovi.
Optičko uvećanje koriste se predsočiva neposredno ispred objektiva ili sočiva određenje
žižne daljine.
Dodaci na objektivima fotoaparata za snimanje makrofotografijom su makromjeh i
makroprstenovi za makrofotografiju.
Problemi kod makrofotografije – dubinska oštrina potrebna je veća količina svjetlosti.
Savlađivanje problema – reprouređaj, žičani okidač, podešavanje vremena exspozicije.
FOTOGRAFISANJE POD RAZLIČITIM UGLOVIMA OSVJETLJENJA – pomoću
kosog svjetla vrši se snimanje reljefnih tragova, koso svjetlo se koristi kada je potrebno
izbjeći refleksiju u slučaju fotosjetljivih površina, osvjetljenje se vrši pod upadnim uglom
od 80-85 stepeni, koriste se za snimanje detalja koji se nalaze u udubljenjima.
Prodorno svjetlo se koristi za dobijanje dispozitiva, reprodukovanje pap-linija, čitanje
precrtanog teksta, žigova, vodenih znakova idr.
MIKROFOTOGRAFIJA
- tragovi koji se golim okom jedva vidljivi ili nevidljivi,
fotografisanje pomoću mikroskopa, adapter umjesto okulara na mikroskopu. Koriste se
specijalni i standardni mikroskopi, koriste se kada je potrebno foto, sitne tragove
balističkih vještačenja i dr.
Upotreba nevidljivog zračenja u istražnoj fotografiji
-
IC/IR
-
UV
-
RENTGENSKO X-REY
IC-IR
– koriste se tajno snimanje noću, za rekonstrukciju izgorjelih i precrtanih
dokumenata, foto. Sa IC filmom pomoću obojenih filtera, foto. Pomoću IC konvertora.
Upotreba rentgenskog zračenja – koristi se za registrovanje odnosno za fiksiranje
unutrašnje strukture nekog predmeta, kada treba utvrditi da li je neki predmet opasan po
okolinu, najčešće prilikom KDZ obezbježenja objekata i pregleda sumnjivih pošiljki.
EUGEN FRANCOIS VIDOC
– službenik francuske policije koristi svoju moć
zapažanja i pamćenja znači metodu pamćenja kriminalaca po njihovom fizičkom izgledu,
nedostatak ove metode je što je ljudsko pamćenje ograničeno i stalno podložno zaboravu.
ALFONS BERTIJON
– Francuski kriminalista tvorac metode za
identifikacijukriminalaca na osnovu antropometrijskih mjerenja nazvane BERTIJONAŽ.
Bertijon je udario temelj naučnom pristupu registraciji i identifikaciji i registracionoj
fotografiji.
STARE METODE KRIM. IDENTIFIKACIJE
-
SAKAĆENJE
– sastoji se u surovom kažnjavanju – odsjecanjem ruku, jezika
zavisno od vrste KD.
-
ŽIGOSANJE
– npr. U Rimu se kriminalcima vrelim gvožđem utiskivalo slovo F
na plećima

OSNOVNE KARAKTERISTIKE PAP-LINIJA
NEPROMJENIVOST- ne mjenjaju se tokom života sve do smrti, od 4 mjeseca u
majčinoj utrobi se počinju da formiraju pa do 7 mjeseca kada su potpuno formirani.
INDIVIDUALNOST – nije utvrđen jedan isti otisak pap-linije ne samo kod dva čovjeka
nego kod jednog čovjeka na istoj ruci su svi različiti.
PRENOSIVOST
GRUPISANJE.
PODJELA DAKTILOSKOPIJE
-
Dekadaktiloskopija ili opšta daktiloskopija
-
Monodaktiloskopija ili istražna daktiloskopija
-
Afis tehnologija
Postupak uzimanja otisaka pap-linija naziva se daktiloskopiranje, a sastoji se od
nekoliko radnji:
-
Priprema lica za daktiloskopiranje – osnovno je da se obrati pažnja da su prsti lica
čisti i neozlijeđeni, daktiloskopiranje vrši krim.teh. - forenzičar
-
Izbor i priprema pribora za daktiloskopiranje – za krim.teh. potrebe postoje dvije
vrste priibora terenski i labaratoriski
Osnovni pribor sadrži
-
daktiloskopska ili štamparska boja ili porelon ploča
-
glatka metalna ili staklena ploča dim. 12x30 cm
-
gumeni valjak daktiloskopski fiševi ili kartoni
-
držači fiševa, specijalni sto
-
sredstvo za čišćenje.
-
Postupak daktiloskopiranja lica
.
Najčeđće nepravilnosti kod daktiloskopiranja su uzeti otisci nepotpuno obojeni, otisak se
nalazi visoko ili nisko na predviđenom prostoru, otisak nije cjelovit, tehničar svojim
prstima nanosi dijelove svog prsta na fiš, prst jače pritisnut, nečistoća ruke ili pretjerano
znojenje.
OPŠTA DAKTILOSKOPIJA ILI DEKADAKTILOSKOPIJA
Registracija i identifikacija lica
Identifikacija već registrovanih lica
Lica koja se mogu registrovati.
– otisci svih deset prstiju a koristi se ne samo otisci kriminalaca nego i nepoznatih lica,
leševa. Za opštu daktiloskopsku registraciju postoje dvije vrste obrazaca i to
daktiloskopski fiš vel. 18.5x13 cm, kontrolnik iste veličine i obrazac azbučnog indexsa
veličine 14x10.5 cm.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti