UVOD

WWW

  predstavlja   najznačajniju   revoluciju   u   masovnim   medijima   od   uvođenja 

televizije. Kreiran je od strane Tim Bernersa u Cern laboratoriji u Švajcarskoj, 1989 i to 
kao aplikacija koja je trebala poslužiti za on-line razmenu informacija među naučnicima, tj. 
fizičarima. Pravo značenje WEB dobija tek 1993. godine kad se pojavljuje MOSAIC WEB 
BROWSER, razvio ga je Mark Anderson, tada student Ilinois University, a koji je kasnije i 
sam   postao   vlasnik   NETSCEPE   protokola.   Kada   se   tokom   1994.   godine   pojavio   prvi 
grafički pretraživač Mosaic, stranice na Internetu pravili su programeri koji su dovoljno 
razumjeli HTML (Hyper Text Markup Language), dok grafički umjetnici i eksperti za web 
dizajn nisu ni postojali kao oblik zanimanja. 

Većina   prvih   web   sajtova   nisu   imali   intuitivne   interfejse   i   dopadljiv   dizajn. 

Najvažnije svakom vlasniku stranice bilo je da ona funkcioniše, odnosno da je kod dobro 
urađen. Nije bilo bitno što se teže dolazi do linkova i informacija. Tokom 1996. godine 
druge dvije struje su se izdvojile: dizajneri stranica koji su se postarali za intuitivniji izgled 
i grafički dizajneri koji razumeju moć boja na stranicama. HTML kod je proširen, tako da 
je   dizajn   stranica   postao   kompatibilan   s   grafičkim   novotarijama.   Ubrzo   posle   toga 
animirani   GIF-ovi,   promene   boja   s   prelaskom   miša,   trikovi   sa   zvukom   i   dodaci 
pretraživačima (poput Macromedia Shockwavea) našli su svoje mjesto na webu. 

Pored toga što se svaka stranica duplo duže učitava i gubi na svojoj funkcionalnosti, 

postalo   je   važno   imati   lijepu   i   privlačnu   stranicu.   Inteligentan   dizajn   je   zanemaren,   a 
časopisi   su   počeli   da   dodeljuju   nagrade   na   osnovu   izgleda   stranice.   Kraj   devedesetih 
označen   je   ekspanzijom   elektronske   trgovine.   HTML   nije   više   dovoljan,   trikovi 
animacijama i zvukom nisu više dovoljni. Postalo je jasno da je potrebno spojiti web dizajn 
s bazama podataka, što u početku kada je HTML razvijan, baš i nije bilo u planu. Ovo znači 
da je na redu opet programiranje i moderan web dizajner mora imati vještine u JavaScriptu, 
ASP-u, Javi, C++, VisualBasicu ili VBScriptu. Firme više na zapošljavaju. nekoliko ljudi 
da bi im pravili stranicu na Mreži već jednog čovjeka, programera. Ko želi da se bavi web 
dizajnom   i   stupi   na   jednu   od   veoma   profitabilnih   grana   Internet   privrede   koja   je   već 
prenaseljena, mora imati na umu da će mu u novom milenijum trebati znanja iz nekoliko 
oblasti.

1

1. PROGRAMI ZA RAZVOJ WEBA

1.1. POJAM Word Wide Weba

World   Wide   Web   (

WWW

)   je   dinamička   enciklopedija   na   internetu   koja   sadrži 

informacije   o   baš   svemu   što   poželite.   Web   stranica   je   zapravo   tekst   kodiran   HTML 
jezikom, koji sadrži linkove. Prednost web-a je povezanost tekstualnih, slikovnih i video 
informacija, te pristup bazama podataka. Da biste došli na nečiju stranicu morate znati 
njegovu http adresu (URL) te ju upišete u odgovarajuće polje vašeg web pretraživača

1

.

Značajke web-a:

Informacijska namjena više nego komunikacijska,

Obraćanje svima,

Jednostavno kretanje po web stranicama,

Neograničena „gledanost“ s obzirom na prostor i vrijeme,

Objedninjuje tekstualnu, slikovnui zvučnu informaciju,

Dopušta visoke estetske kriterijume,

Server- klijent -tok informacija,

Vlastiti izbor sadržaja,

Široka ponuda,

Prenosivost sadržaja na vlastiti računar.

Web je prvenstveno usluga metoda za dobijanje informacija s različitih računara na 

Internetu. Ako zamislite Internet kao veliki tržni centar, onda je Web samo jedna njegova 
radnja, na primjer prodavnica povrća. Dok ste u tržnom centru, možete da posećujete i 
druge trgovine. Jeste li primetili da se čak i u prodavnici povrća mnogih tržnih centara 
prodaje mnogo toga za što nije specijalizovana. Web je po tome sličan, jer možete da 
pronadjete i druge vrste informacija, ne samo one koje su načinjene isključivo za Web.Ovo 
miješanje "Webskih" i "ne-Webskih" informacija nije posljedica strukture samog Weba, 
već prije kreativnosti onih koji pišu softver za pristupanje Webu. 

Programi za Internet obično omogućuju pristup jednoj (i samo jednoj) mrežnoj službi: 

uz softver za elektronsku poštu, koristite samo nju; pomoću softvera za Usenet pristupate 
samo diskusionoj grupi i sl. Veći dio programa pisanih za Web omogućuju vam, s druge 
strane, da pristupite mnogim službama bez prelaženja na drugi softver. Navedeno miješanje 
različitih   usluga   znatno   pomaže   korisnicima,   ali   ponekad   može   i   da   zbuni,   čak   i   one 
naprednije. Često ćete čuti računarskog početnika da kaže, na primer, „Ja sam u Lotusu 1-

1

 www.google.com-uvod-informacijsko doba, 5. travanj 2008.

2

background image

1.2. PROGRAMSKI JEZICI I FUNKCIJE

Za dizajniranje Web stranica naviše se koriste sledeći programi:

HTML odnosno HyperText Markup Language,

JAVASCRIPT

VBSCRIPT

ASP

1.2.1. HTML

HTML skraćenica od HyperText Markup Language, je standarizovani jezik koji se 

koristi pri strukturiranju tekstova, medija i ugrađenih objekata u Web i elektronsku poštu. 
Kao modifikovanu i pojednostavljenu verziju SGML jezika, HTML standarizuje i održava 
World   Wide   Web   Consortium   (W3C).   World   Wide   Web   Consortium,   koji   predvodi 
pronalazač WWW-a Tim Berners-Lee, pokušava da standardizuje HTML. Iako se HTML 
znakovi (tags) često nazivaju kodom, tehnički HTML nije kod jer kompjuterski kod su 
instrukcije koje od računara traže da izvrši određenu operaciju. Svrha HTML znakova je da 
se se struktura dokumenta “označi” tako da bi korisnikov agent (user agent), tj. internet 
pretraživač   mogao   da   prepozna   strukturu   dokumenta   i   ispravno   je   prikaže   u   prozoru 
Internet pretraživača koji korisnik koristi.

1.2.2. JAVASCRIPT

JavaScript  je   kod   koji   se   ubacuje   u   HTML,   uključuje   se   samo   na   kompjuteru 

posjetioca   stranice,   što   znači   da   se   ne   pokreće   sa   servera.   U   suprotnosti   s   glasinama, 
JavaScript nije uopšte lako učiti. Veoma podseća na kod C jezika. Ko razumije koncepte 
oko varijabli, algebarske logike (if, then, else, for), neće imati većih problema. JavaScript 
ima tešku sintaksu, te nije jednostavan za rad.

1.2.3. VBSCRIPT

VBScript

 

se bazira na popularnom „Microsoftovom" Visaul basicu i takode je kod 

koji se unosi u drugi kod, odnosno HTML. Nažalost, radi isključivo s Internet Explorerom 
jer ljudi iz Netscapea ne žele da naprave svoje pretraživače kompatibilnim s nečim što 
dolazi iz konkurentske firme. Učenje VBScripta je sveti gral i osnova za dizajn stranica za 
elektronsku trgovinu i ASP.

1.2.4. ASP

Active Server Pages imaju drugu ekstenziju umesto HTML-a. Za razliku od već 

pomenutih JavaScripta I VBScrpta, ASP se procesira na serveru. U trenutku kada korisnik 

4

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti