1)OPRAVDANOST PRAVNE ZASTITE INTELEKTUALNE SVOJINE

Pravna zastita int.svojine postaje sve ucestalija u postindustrijskom drustvu, u kome 

informacije   dobijaju   centralno   mesto.   Patenti   su   veoma   vazni.   Kao   posledica   razvijene 
tehnologije   vlasnici   intelektualne   svojine   sve   cesce   su   zrtve   razlicitih   vrsta 
piraterije(nedozvoljenih nacina upotrebe tudjih intelektualnih prava). Svaki subjekt koji poseduje 
ekskluzivnu   informaciju   ima   mogucnost   izbora:   da   informaciju   ucini   dostupnom   javnosti- 
patentira je ili objavi ili da je sacuva kao tajnu informaciju. U prvom slucaju on stice monopolsko  
pravo a u drugom slucaju zastita traje onoliko koliko informacija sacuva tajni karakter. Glavna 
karakteristika   intelektualnih   prava   koja   nosioci   ovlascenja   imaju   jeste   da   se   ona   mogu 
neograniceno iskoriscavati od strane neogranicenog broja korisnika, na razlicitim mestima, u bilo 
koje   vreme,   a   da   se   pri   tome   ne   povredi   njihova   sustina   i   ne   umanji   njihova   vrednost. 
Zahvaljujuci sve savremenijim tehnickim sredstvima oblici piratskog ponasanja su sve slozeniji. 
Zbog   toga   zakon   odobrava   nosiocu   prava   intelektualne   svojine   monopolsko   ovlascenje   - 
iskljucivo   pravo   upotrebe   i   pravo   zabrane   prema   svim   drugim   licima.   U   trazenju   valjanih 
argumenata za postojanje pravne zastite intelektualne svojine moze se poci od prihvacenog 
stanovista da je covek ovlascen da koristi plodove svog rada(Dzon Lok). Nemaju svi tvorci pravo 
na ono sto su stvorili. Osnovni kriterijum za odobravanje zastite je ulozeni trud, cilj kome je 
tvorac   tezio,   stepen   zasluzenosti   za   stvaranje   jednog   intelektualnog   dobra.   Bez   zastite, 
informacija bi bila predmet slobodnog kopiranja, a privatan sektor ne bi imao motivaciju da 
ulaze u razvoj, pa bi se priliv inovacija sve vise smanjivao. Ekonomski troskovi neodgovarajuce 
pravne zastite intelektualnih prava jesu: gubljenje interesa stranih firmi da unose inovacije u 
zemlju   gde   postoji   neodgovarajuca   zastita,   potencijalni   neto   gubitak   inicijative   za   svaki 
pronalazacki rad, odbijanje stranih firmi da transferisu vrhunsku tehnologiju i opadanje stranih 
direktnih   investicija.   Razvijenim   zemljama   odgovara   relativno   visok   stepen   pravne   zastite 
intelektualne svojine sto nije uvek slucaj sa zemljama u razvoju. Medjunarodne inicijative za siru 
liberalizaciju   medjunarodne   trgovine   dovele   su   do   donosenja   Sporazuma   o   trgovinskim 
aspektima   prava   intelektualne   svojine   (TRIPS)   1994.godine.   TRIPS   je   stupio   na   snagu 
1995.godine   i   danas   predstavlja   najznacajniji   medjunarodni   ugovor   iz   oblasti   intelektualne 
svojine, obavezan za sve zemlje clanice Svetske trgovinske organizacije. Jedan od savremenih 
trendova   koji   se   odnosi   na   pravo   intelektualne   svojine   jeste   i   trend   globalizacije.   Naime 
donosnje   medjunarodnih   konvencija   i   sporazuma   kojima   se   uspostavljaju   standardi   pravne 
zastite   a   pored   toga   se   uspostavlja   i   jedinstveni   postupak   zastite   i   to   pokazuje   da   se 
intelektualna svojina posmatr sve vise kao jedan globalni fenomen pa se shodno tome i pravno 
resave na globalnom nivou. Pravo int.svojine ima svoje drustveno i ekonomsko opravdanje jer 
ono   namece   discipline   na   trzistu,   regulise   protok   informacija,   garantuje   nosiocima   prava   i 
ovlascenim korisnicima uzivanje njihovih prava. Razvoj novih tehnologija u koje su investirane 
finansijska sredstva zahtevao je odgovarajuce oblike pravne zastite. Pravo int.svojine je grana 
prava   koja   je   pruzila   zastitu   z   ate   nove   pojave,   poput   kompjuterskih   programa,   digitalne 
tehnologije, topografije integrisanih kola, elektronske trgovine putem interneta, baze podataka 
itd.

2)RAZVOJ PRAVNE ZASTITE INTELEKTUALNE SVOJINE

Zanatlije, trgovci i korporativna udruzenja obracali su se vladarima sa zahtevom da im se 

odobri “privilegija”odnosno polvastica na osnovu koje bi u odredjenom period obavljali novu 
delatnost ili koristili nov pronalazak u svojoj delatnosti. Pravo uzivanja privilegije imao je samo 
trazilac i bila je vremenski ogranicena. Sankcije za povredu privilegija bile su novcana kazna i 

unistenje  neovlasceno   proizvedene  robe.  Vreme  trajanja  privilegije  uvek  je  bilo   ograniceno 
izmedju pet i dvadeset godina. Privilegija se dodeljivala u obliku javne isprave, u kojoj je vladar 
obavestavao javnost o odobravanju odredjene privilegije u korist trazioca. Ove isprave nazivane 
su litterae patentas i od tog izraza potice danasnji naziv patenta kao oblika pravne zastite 
pronalazaka. Osnovni uslovi bili su vremensko prvenstvo trazenja privilegije, novost pronalaska 
na   teritorijalnom   nivou,   izvodljivost   i   korisnost   pronalaska.   Sa   razvojem   trgovine,   javila   se 
potreba za obezbedjivanjem iskljucivog prava upotrebe znaka za obelezavanje robe od strane 
proizvodjaca i trgovaca. Tako su se proizvodjaci i trgovci obracali vladarima trazeci privilegiju-
povlasticu   da   koriste   odredjeni   znak   za   obelezavanje   svojih   proizvoda.   Ipak   privilegija   se 
razlikovala od prava industrijske svojine jer trazilac nije imao pravo na privilegiju na osnovu 
unapred regulisanog pravila ponasanja-norme, vec je odobravanje privilegije zavisilo od volje 
vladara. U savremenom pravu industrijske svojine, pronalazaci, autori i korisnici unapred znaju 
svoja   prava   na   pravnu   zastitu   ukoliko   ispunjavaju   zakonom   predvidjene   uslove.   Izvestan 
napredak   u   pravnoj   sigurnosti   pronalazaca,   zanatlija   i   trgovaca   predstavljao   je   donosenje 
dekreta o odobravanju privilegija svim pronalazacima i korisnicima pronalazaka u proizvodnji. 
Prvi   poznati   dekret   donet   je   1794.godine   u   Mlecima.   Istorija   privilegija   ukazuje   da   se   ona 
udaljavala   od   izvorne   ideje   i   da   se   priblizavala   ideji   o   privilegiji   kao   instrument   kojim   se 
pojedinac,   bez   obzira   na   licni   doprinos,   stavlja   u   sluzbu   opstih   interesa.   Monopolizacija 
proizvodnje je neminovno dovela do skoka cena, a time i do nezadovoljstva narodnih masa i do 
mere koja vise nije stumulisala pronalazastvo i koja je kocila tehnoloski razvoj. Prvi pravni propis 
koji je regulisao pravnu zastitu pronalazaka bio je Statute of Monopolies, donet 1623.godine u 
Engleskoj. Ovaj propis je donet sa ciljem da se ogranice i zabrane monopoli koji su bili do te  
mere   rasprostranjeni   da   su   ometali   slobodnu   trgovinu   i   dovodili   do   vestackih   nestasica 
proizvoda  namenjenih   svakodnevnoj  upotrebi.   Izuzetak   od  monopola  bio   je  patent,  koji  se 
odobravao za odredjeni broj godina(14) pronalazacu koji je prvi prijavio svoj pronalazak. Prvi 
patentni zakon donet je 1790.godine u SAD. Prvi zakon o zastiti uzoraka donet je 1787.godine u 
Francuskoj. U pogledu pravne zastite robnih zigova, prve propise nalazimo u Zakonu o fabrikama 
i radionicama iz 1803.godine u Francuskoj. Zakonski propisi o suzbijanju nelojalne konkurnecije 
javljaju   se   tek   krajem   XIX   veka.   Sa   razvojem   industrijske   proizvodnje   i   trgovinske   razmene 
nelojalno ponasanje konkurentskih preduzeca postajalo je sve cesce. Prvi zakon o nelojalnoj 
konkurencijji donet je 1896.godine u Nemackoj. Razvoj prava industrijske svojine nije, medjutim, 
uvek isao uzlaznom linijom.

3)RAZVOJ AUTORSKOPRAVNE ZASTITE

Gutenbergov   pronalazak-stamparija   predstavlja   prelomni   moment   u   razvoju 

autorskopravne zastite. Cim je knjiga izdata od prvog izdavaca, ostali izdavaci mogli su slobodno 
da je prestampavaju, bez trazenja saglasnosti od prvog izdavaca ili od autora. Troskovi ovih 
izdavaca bili su manji od troskova prvog izdavaca, te su se oni ubrzo pojavili kao konkurenti 
prvom izdavacu dela. S obzirom na to da su interesi prvog izdavaca bili povredjeni ovakvim 
ponasanjem konkurencije, izdavaci su sredinom XV veka poceli da se obracaju vladarima trazeci 
privilegije-pravo na iskljucivo stampanje i izdavanje jednog dela i zabranu prestampavanja tog 
dela od strane drugih izdavaca za vreme trajanja odobrenog prava. Ukoliko bi vladar odobrio 
takvu privilegiju, izdavac je imao iskljucivo pravo izdavanja odredjenog dela za odredjeni broj 
godina. Na taj nacin on je ostvarivao celokupnu imovinsku korist i bio je zasticen od ostalih 
izdavaca   za   vreme   trajanja   odobrene   privilegije.   Vladari   su   odobravali   privilegije   u   cilju 
stimulacije privredne delatnosti i radi uspostavljanja pravnog poretka. Pored toga oni su dobijali 
i naknadu od izdavaca za odobravanje odredjene privilegije i imali uvid u izdavacku delatnost sa 

background image

odobravao za odredjeni broj godina(14) pronalazacu koji je prvi prijavio svoj pronalazak. Prvi 
patentni zakon donet je 1790.godine u SAD. Prvi zakon o zastiti uzoraka donet je 1787.godine u 
Francuskoj. U pogledu pravne zastite robnih zigova, prve propise nalazimo u Zakonu o fabrikama 
i radionicama iz 1803.godine u Francuskoj. Zakonski propisi o suzbijanju nelojalne konkurnecije 
javljaju   se   tek   krajem   XIX   veka.   Sa   razvojem   industrijske   proizvodnje   i   trgovinske   razmene 
nelojalno ponasanje konkurentskih preduzeca postajalo je sve cesce. Prvi zakon o nelojalnoj 
konkurencijji donet je 1896.godine u Nemackoj. Razvoj prava industrijske svojine nije, medjutim, 
uvek isao uzlaznom linijom.

5)UNIFIKACIJA I HARMONIZACIJA PRAVA INTELEKTUALNE SVOJINE

Princip teritorijaliteta znaci da pravni propisi jedne drzave vaze samo na njenoj teritoriji, 

a to znaci da i subjektivna prava koja nastaju na osnovu propisa jedne zemlje vaze samo na 
teritoriji te zemlje. Ovaj princip znaci da svaka zemlja moze da uredi uzivanje subjektivnih prava  
stranaca po sopstvenom izboru.  Zbog  toga je  primena ovog principa  pre svega  ogranicena 
principom reciprociteta(uzajamnosti). Taj princip predvidja da je u jednoj zemlji pravni polozaj 
stranca odredjen pravnim statusom koji zemlja stranca odobrava svojim drzavljanima. Primena 
reciprociteta   u   praksi   nije   dovoljno   pouzdana   pa   drzave   pribegavaju   zakljucivanju 
medjunarodnih ugovora, sporazuma i konvencija kojima se tacno utvrdjuju prava i obaveze. Ali 
isto tako sto je broj zemalja clanica jedne medjunarodne konvencije veci to se usaglasavanje, tj 
harmonizacija teze postize. Prve konvencije su regulisale citave oblasti a zatim su poceli da se 
donose medjunarodni sporazumi, ugovori kojima su se regulisala pojedina pitanja iz oblasti 
intelektualne svojine a postojeca pravila se detaljnije regulisu, sa vecim stepenom uskladjivanja 
izmedju zemalja clanica. Inace postoje dva metoda za prevazilazenje prepreka koje stvaraju 
razlike   izmedju   nacionalnih   prava   u   regulisanju   odnosa   sa   elementom   inostranosti:   metod 
resavanja   sukoba   zakona   putem   pravila   medjunarodnog   privatnog   prava   i   metod   stvaranja 
zajednickih jednoobraznih pravila-unificiranog prava. Ova dva metoda se iskljucuju. Ako postoje 
jednoobrazna pravila ona se primenjuju ako ne onda ova druga. Potreba za unifikacijom pravila 
je u nekim granama prava tako urgentna, npr, u oblasti medjunarodne trgovine, da privreda ne 
moze da ceka organizovan nacin, vec se pravila spontano unificiraju, sto se u pravnoj teoriji 
naziva   autonomnim   pravom   medjunarodne   trgovine.   Ovakav   nacin   unifikacije   ima   i   dosta 
nedostataka jer je nepotpun, nesistematican i cesto predstavlja instrument pritiska ekonomski 
jacih zemalja. Unifikacija prava koja nastaje kao rezultat organizovane akcije medjunarodnih 
foruma daleko je kvalitetniji vid stvaranja jednoobraznog prava. Dok pri procesu harmonizacije 
prava   zemlje   uskladjuju   svoje   pravo   sa   pravom   drugih   zemalja   na   osnovu   medjunarodnih 
konvencija koje zakljucuju, pri unifikaciji prava stvara se nadnacionalno pravo koje zamenjuje 
nacionalna prava.

6)ISCRPLjENjE PRAVA INTELEKTUALNE SVOJINE

Pojam “iscrpljenje”prava oznacava da ukoliko je patentirani proizvod legalno stavljen u 

promet,   onda   pribavljac   tog   proizvoda   moze   taj   proizvod   dalje   nuditi,   pustati   u   promet   i 
upotrebljavati bez trazenja dozvole od nosioca patenta. Smatra se da je nosilac patenta aktom 
stavljanja  u  promet  iscrpeo   svoje  iskljucivo  pravo  upotrebe.  Ekonomski   razlog  za  usvajanje 
teorije o iscrpljenju prava jeste u cinjenici da je nosilac prava intelektualne svojine ostvario 
ocekivanu zaradu na osnovu sopstvene eksploatacije i da je onda aktom volje ustupio svoje 
iskljucivo pravo drugom licu ili ga je odmah, po sticanju prava, ustupio uz naknadu koja njega 
zadovoljava.   Poseban   slucaj   iscrpljenja   prava   nastaje   kad   je   patentom   zasticen   uredjaj   za 

primenu   patentiranog   postupka   ili   za   proizvodnju   patentiranog   proizvoda.   Dve   su   situacije 
moguce-kada je nosilac patenta za uredjaj i postupak isto lice, i u drugom slucaju, kada je rec o  
razlicitim subjektima. U teoriji i sudskoj praksi preovladjuje stav da nosilac patenta davanjem 
saglasnosti zainteresovanom licu da koristi uredjaj daje saglasnost i za koriscenje postupka. 
Iscrpljenje prava nastupa samo pod uslovom da je stavljanje prozivoda u promet izvrseno na 
teritoriji vazenja patenta. Sa stanovista prava intelektualne svojine, osnovni uslov za nastupanje 
situacije “iscrpljenja”prava jeste saglasnost nosioca prava. Medjutim, situacija je razlicita zavisno 
od toga da li je rec o pronalasku koji je zasticen nacionalnim patentima u svim zemljama gde se  
postavlja to pitanje ili nije. U slucaju paralelnih patenata, prvom dozvoljenom komercalizacijom 
u   bilo   kojoj   zemlji   Unije   nastupa   “iscrpljenje”prava,   tj   nosilac   se   ne   moze   protiviti   uvozu 
proizvoda za koje ima patent u drugim zemljama. Da li je nosilac patenta u drzavi A koji da  
saglasnost za prodaju svog proizvoda u drzavi B moze da spreci uvoz tog proizvoda iz drzave B u 
drzavu A? Naravno, ako je prodaja u drzavi B ucinjena bez saglasnosti nosioca patenta, onda on 
moze pred sudom drzave A da izdejstvuje zabranu uvoza u drzavu A. Medjutim ako je prodaja u 
drzavi B ucinjena uz saglasnost nosioca patenta, sto znaci da je on odlucio da siri trziste za svoje 
proizvode, on mora da prihvati i posledice takve ekspanzije, povoljne i nepovoljne za njega, sto 
je preovladjujuci stav sudova u zemljama clanicama Evropske unije.

7)PREDMET PRONALASKA

Patentom se stiti pronalazak koji ispunjava zakonom predvidjene uslove.
  - 

Patent je dakle, subjektivno pravo koje pripada fizickom ili pravnom licu ukoliko su 

ispunjeni zakonom predvidjeni materijalni i formalni uslovi.

  Kada jedno lice postane nosilac 

patenta, ono ima odredjena prava za odredjenu teritoriju za odredjeno vreme. Svojstvo nosioca 
prava   na   patent   dokazuje   se   pomocu  

patentne   isprave

  koja   predstavlja   formalni   dokaz   o 

postojanju patenta za odredjeni pronalazak i prava odredjenog lica na taj patent. Predmet 
patentne zastite je pronalazak kao materijalizovan proizvod pojedinca ili grupe ljudi. 

Pronalazak 

je finalni rezultat pronalazackog rada. 

Svi ostali oblici ne uzivaju pravnu zastitu. Od pronalazaka 

treba razlikovati naucna otkrica, teorijska saznanja i metode kojima se doslo do tih saznanja. 

*Naucno otkrice  je otkrivanje postojecih  ali nama  jos  nepoznatihprirodnih zakona i 

drugih istina o svetu koji nas okruzuje. Sustina razlikovanja pronalaska od otkrica je u tome sto je 
pronalazak primenjeno znanje, a to znaci znanje koje se koristi u svrhu zadovoljenja odredjene 
ljudske potrebe.        

*Teorijska saznanja predstavljaju duhovne tvorevine i kao takve bivaju polazna osnova 

za nastajanje mnogih pronalazaka
     S obzirom na to da je pronalazak finalni rezultat pronalazackog rada, nastajanje pronalaska 
predstavlja process koji se sastoji iz nekoliko faza. Polazna tacka za nastajanje je ideja a ideji 
prethodi razmisljanje o pronalasku. Sledeca faza je realizacija pronalazacke ideje. Osnovni motiv 
pronalazaca koji se upusta u taj postupak jeste zelja da otkrije novo resenje nekog tehnickog 
problema, koje ce licno primeniti u industrijskoj ili zanatskoj proizvodnji ili sto je u danasnjim 
uslovima mnogo  cesce ustupiti drugom  licu na koriscenje.  S  obzirom  na to  da  industrijska 
primena pronalaska zahteva otkrivanje tehnicke sadrzine pronalaska kao uslova za njegovo 
koriscenje,  pronalazac gubi  fakticki monopol nad  pronalaskom.  Stoga pronalazac nastoji da 
pravno zastiti pronalazak koji namerava da koristi u proizvodnji putem dobijanja iskljucivog 
prava upotrebe zasticenog pronalaska na odredjenoj teritoriji za odredjeno vreme. 
       Postavlja se pitanje: zasto drustvo odobrava patentni monopol? Prema 

jednom

 

shvatanju 

stvaralac ima pravo na rezultate svog intelektualnog rada, a drustvo je moralno obavezno da 
prizna ovo pravo. Po 

ugovornoj teoriji

 izmedju pronalazaca i drustva postoji ugovor na osnovu 

background image

Zakon iz 2004.godine sadrzi novo poglavlje koje se odnosi na uvodjenje sertifikata o 

dodatnoj zastiti 

za medicinske proizvode i proizvode za zastitu bilja

 u cilju harmonizacije prava 

Srbije sa pravom Evropske unije. Razlog za uvodjenje ovog vida dodatne zastite opravdava se 
cinjenicom da period koji protekne od podnosenja prijave patenta za pronalazak koji se odnosi 
na lek za ljude ili zivotinje i sredstva za zastitu bilja podleze obavezi dobijanja dozvole od strane  
nadleznog organa za stavljanje takvog proizvoda u promet, sto bitno skracuje period efektivne 
zastite   koju   pruza   patent,   a   time   dovodi   u   pitanje   i   povracaj   investicije   ulozene   u   razvoj 
patentiranog pronalaska. Predmet zastite sertifikatom ogranicen je samo na lek i sredstvo za 
zastitu bilja na koje se odnosi dozvola nadleznog organa drzave clanice za stavljanje u promet 
tog proizvoda kao leka, tj sredstva za zastitu bilja, i to svaku primenu proizvoda za koji je dozvola 
dobijena pre isteka roka trajanja sertifikata. Da bi se dobio sertifikat, nosilac patenta mora da 
podnese prijavu i da ispuni sledece uslove: 

 -da je lek, odnosno sredstvo za zastitu bilja,
 -da je u Srbiji izdata vazeca dozvola, i 
 -da taj lek odnosno sredstvo nije prethodno bilo predmet sertifikata. 

   
      Prijava za priznanje mora se podneti nadleznom organu najkasnije sest meseci od datuma 
izdavanja dozvole. Podaci o prijavi upisuju se u Registar sertifikata i objavljuju u sluzbenom 
glasilu u roku od sest meseci od datuma podnosenja prijave. Sertifikat o dodatnoj zastiti ne 
moze trajati duze od pet godina od isteka redovnog roka trajanja patenta, tj ukupno 25 godina. 
Sertifikat prestaje istekom roka trajanja, odricanjem od strane nosioca sertifikata, propustanjem 
placanja propisane takse za odrzavanje vazenja sertifikata i prestankom vazenja dozvole iz bilo 
kog razloga.

10)USLOVI ZA STICANjE PATENTA

  U svim zakonskim propisima nalazimo dve grupe uslova-

  -uslovi koje pronalazak treba da ispuni da bi dobio patentnu zastitu i 
  -uslovi koje treba da ispuni prijavnik da bi ostvario pravo na patent. 

  
  Prva grupa uslova se zove jos i materijalnim uslovima a drugi su formalni uslovi. Najvazniji opsti 
uslov koji svaki pronalazak treba da ispunjava jeste novost

. Novost

 se utvrdjuje objektivno, da li 

je to resenje bilo poznato naucnoj i strucnoj javnosti pre nastajanja pronalaska ili ne. Prilikom 
utvrdjivanja da li je jedan pronalazak nov uzima se postojece stanje tehnike u svetu. Pod stanjem 
tehnike podrazumeva se fond ukupno poznatog znanja iz svih oblasti nauke i tehnike sa kojim je 
naucna i strucna javnost upoznata na bilo koji nacin. Stanja tehnike cine dve grupe tehnickih 
resenja.   U   prvu   grupu   spadaju   sva   tehnicka   resenja   koja   su   postala   dostupna   javnosti   pre 
datuma   podnosenja   prijave   za   priznanje   patenta,   odnosno   malog   patenta.   U   drugu   grupu 
spadaju tehnicka resenja sadrzana u domacim prijavama za priznanje patenta, odnosno malih 
patenata. 
     Ove prijave su ogranicene prostorno, vremenski i u pogledu nacina ogranicene su na pisani 
opis.  

Uvozni   patent

  je  patent  stecen  u   inostranstvu,  koji  se  prijavljuje  i  odobrava  iako   ne 

ispunjava uslov novosti, pod uslovom da traje najvise onoliko vremena koliko traje u zemlji 
porekla-zemlji   koja   ga   je   odobrila.   Odredjivanje   granica   stanja   tehnike   moze   takodje   da 
predstavlja izvestan problem u praksi. Nesporazumi se javljaju narocito povodom toga da li 
pronalazak koji je prijavljen ali nije jos objavljen ni odobren ulazi u stanje tehnike ili ne. Ukoliko  
prijavljen pronalazak ne ulazi u stanje tehnike, moguce je da dodje do tzv dvostrukog patenta. 

Želiš da pročitaš svih 60 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti