Vanparnični postupak
Srednja Stručna Škola
Pljevlja
Stručni rad
VANPARNIČNI POSTUPAK
Mentor:
Učenik:
Nada Jović
Stefan Rosić
Pljevlja, April 2014
SADRŽAJ
Učesnici u vanparničnom postupku
Jednostranačke i višestranačke stvari
.............................................................................................5
Uslovi za stranačko istupanje u postupku
.......................................................................................6
Organi u vanparničnom postupku
...................................................................................................7
Sud i odluke u vanparničnom postupku
..........................................................................................7
Predlog za pokretanje vanparničnog postupka
.......................................................................................9
Pravni lijekovi u vanparničnom postupku
............................................................................................11

2. Pojam vanparničnog postupka
Vanparnični postupak predstavlja sistem pravnih normi, koje uređuju rad sudova u vanparničnim
stvarima. Definisanje pojma vanparnične stvari je veoma sporan u teoriji. Pokušaj njegovog
definisanja se uglavnom svodi na pronalažanje najboljeg kriterijuma za razgraničavanje
parničnog od vanparničnog postupka. Prema nekim starijim gledištima, razgraničenje treba
zasnovati na tome da li između stranaka u određenoj pravnoj stvari postoji spor ili neka teorija o
sporu, sa stanovišta parničnog odnosno vanparničnog postupka na zakonu samo oni postupci koji
se zakonom izričito određuju kao vanparnični, odnose se na vanparnične pravne stvari. Novije
teorije kao kriterijume za razgraničenje parničnog i vanparničnog postupka nude:
Odluke u vanparničnom postupku su uglavnom konstitutivne, dok su u parničnom
postupku uglavnom deklerativne;
Odluke u parničnom postupku djeluju bilateralno, odnosno između stranaka, a odluke u
vanparničnim postupcima djeluju unilateralno odnosno prema onom učesniku o čijim pravima je
odlučeno a ne i prama ostalim učesnicima.
U našem pravu, kao osnovni primjenjen je zakonski kriterijum, sa dodatnim kriterijumom sproa.
Vanparnični postupak se vodi samo onda kada je primjena pravila tog prostupka izričito zakonom
propisana ali se može voditi i o drugim pravnim stvarima, pod uslovom da između učesnika nema
spora i pod uslovom da se zbog svojstva učesnika ne mogu primjeniti odredbe zakona o
pravičnom postupku.
Vanparnični postupka se može okarakterisati drugačijim razumijevanjem i djelovanjem temeljnih
načela građansko sudskih postupaka u odnosu na parnični postupak.
U pogledu pokretanja postupka, načelo oficijalnosti preovlađuje nad dispozicijom,
Načela neposrednosti i usmenosti nemaju isti značaj kao u parničnom postupku,
Načelo javnosti ima uži domen primjene,
Potiskuje se usmenost, pismenost se naglašava kao načelo višeg ranga,
Ovaj vid pravne zaštite u znatno većoj mjeri od parničnog postupka, karakteriše
prisustvo javnopravnog interesa.
Vanparnični postupak može biti jednostranački, dvostranački i višestranački. Pokreće se
uglavnom predlogom, takođe se može pokrenuti i po službenoj dužnosti. Za označavanje svojstva
stranke koristi se izraz učesnik. Svojstvo stranke u vanparničnom postupku, drugačije je od
svojstva stranke u parničnom postupku. U određenim postupcima, lica koja nemaju punu
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti