UVOD

ANTROPOMOTORIKA 

je vezana za pokret, odnosno kretanje. 

Osnovne filozofske kategorije antropomotorike su:

1. Pokret
2. Kretanje
3. Telesna aktivnost
4. Telesna delatnost

Pod 

pokretom 

se podrazumeva elementarno pomeranje dela čovečjeg tela u 

jednom zglobu, u jednoj ravni (na primer: pregibanje u zglobu lakta). Za neke 
pokrete i kretanja nije potrebno učešće svesti (svesne aktivnosti), nego se oni 
mogu obavljati i refleksno-instinktivno. 

Kretanje 

predstavlja povezano pomeranje više delova tela u jednom ili više 

zglobova sa determinantom nekakvog cilja (hodanje, trčanje, izvođenje skoka, 
bacanje, vučenje, nošenje i slično). Za kretanje nije bitna lokomocija (kretanje, 
pokretanje tela), nego se ono može obavljati i u mestu, odnosno na istom mestu.

Aktivnost 

je obavljanje nekih pokreta i kretanja vezanih u celinu sa jasnom 

namerom izvršenja (trčanje za autobusom, vežbanje za poboljšanje snage itd). 
Aktivnost   čoveka   se   izvodi   iz   osnovnih   osobina   žive   materije   (osetljivost, 
nadražljivost), aktivnost mora biti radnog karaktera.

Delatnost  

je   karakteristika   čoveka,   specifičan   ljudski   način-odnos   prema 

svetu.   Delatnost   je   proces   u   kom   se   ostvaruje   interakcija   čoveka   sa   okolnim 

svetom. Ova interakcija ima karakter dinamičke ravnoteže u kojoj se izjednačuju 
potrebe   pojedinca   i   njegove   okoline.   Delatnost   mora   imati   karakter   rada,   tj 
ostvarivanje   neke   materijalne   koristi   (prvenstveno   u   smislu   pribavljanja 
materijalnih   dobara   za   život,   pri   čemu   se   misli   na   bavljenje   sportom   radi 
egzistencijalnih potreba. Specifičan deo delatnosti čoveka je motorička aktivnost. 
Za telesnu aktivnost i telesnu delatnost nužno je učešće svesti, odnsno misaono-
intelektualnih procesa.

Prema tome, forme pokreta (kretanja), određene su na sledeći način:

Za materiju je vezan POKRET,

Za život – AKTIVNOST

Za životinje – ŽIVOTNA (BIOLOŠKA) AKTIVNOST

ČOVEKA – AKTIVNOST I DELATNOST

Antropomotorika 

izučava pokret, kretanje i motoričko ponašanje u svoj svojoj 

kompleksnosti.   Predmet   antropomotorike   je   izučavanje   telesnih   vežbi   sa   dva 
aspekta:

Unutrašnjeg 

Spoljašnjeg 

Pod unutrašnjim aspektom se podrazumevaju telesne vežbe, odnosno motoričke 
sposobnosti i njihovo ispoljavanje, a pod spoljašnjim aspektom podrazumevaju se 
struktura, stanje, razvoj motoričkih sposobnosti itd.

Metode antropomotorike

background image

Teorijske osnove antropomotorike, odnosno osnove telesnih aktivnosti su pokret 
i kretanje, jer su oni suštinski elementi antropomotorike. 

PRETHODNA ISKUSTVA   I  ISTRAŽIVANJA

INTERRELACIJE BIOMOTORIČKIH DIMENZIJA I MIŠIĆNIH NAPREZANJA

Jedan od naših najeminentnijih naučnika u oblasti fizičke culture, prof. dr Pavle 
Opavski   je   uočio   da   je   svaka   motorna   aktivnost   –   od   običnog   hodanja   do 
najkomplikovanijih   kretnih   radnji   –   rezultat   visoke   složenosti   čovekovog 
mehanizma upravljanja kretanjem. Među prvima je pokušao da uvede u red u 
veoma lošu terminologiju koja je do tada vladala, a preko svog “CRUX” modela 
prvi   put   je   ukazao   na   međusobnu   povezanost   elementarnih   biomotoričkih 
dimenzija i vrsta mišićnih naprezanja.

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti