Šta je siromaštvo i kako ga definisati? 

Obično sociolozi i istraživači koriste dva načina pristupanju siromaštvu:

 

apsolutno siromaštvo

 

ili

 

održavanje golog života

 

i

 

relativno siromaštvo

.

Pod aposutnim siromaštvom podrazumjeva se

 

nepostojanje osnovnih uslova za 

održavanje fizičke egzistencije – naime, dovoljno hrane, krova nad glavom i tako 
dalje. Koncept apsolutnog siromaštva smatra se univerzalno primjenjivim. Gibbens 
smatra da su standardi za ljudsko održavanje, više ili manje, isti za sve ljude istog 
životnog doba i iste tjelesne građe, bez obzira gdje žive. Za bilo kojeg pojednica, bilo 
gdje u svijetu, može se reći da živi u siromaštvu ukoliko se nalazi ispod ovog 
univerzalnog standarda.
Međutim, nisu svi mišljenja da je moguće odrediti taj standard. Neki smatraju da je 
pogodnije koristiti pristup

 

relativnog siromaštva

. Problemi formiranja pojma 

relativnog siromaštva su složeni, i tu se uglavnom koriste mjerila dohotka, ali ona 
mogu sakriti raznovrsnost u stvarnim potrebama ljudi. Zagovornici koncepta 
relativnog siromaštva smatraju da se siromaštvo kulturno definiše i da ne može da se 
mjeri na osnovu nekog univerzalnog standarda. Pogrešno je pretpostaviti da su ljudske 
potrebe svuda identične – u stvari, one se razlikuju čak i u okviru jednog društva. Ono 
što se smatra neophodnim u jednom društvu, u drugom može se smatrati luksuznim.
Teškoće postoje u formulacijama i apsolutnog i relativnog siromaštva. Uobičajena 
tehnika za mjerenje apsolutnog siromaštva jeste određivanje granice siromaštva, koja 
se zasniva na cijeni dobara koji su potrebni za ljudski opstanak u određenom društvu. 
Za pojedinca ili domaćinstava čiji se prihod nalazi ispod granice siromaštva, kaže se 
da žive u siromaštvu. Kada se za nekog kaže da živi ispod granice siromaštva, to znači 
da nema dovoljno sredstava za ispunjavanja osnovnih životnih potreba. Ranije smo 
rekli da je relativno siromaštvo također problematičano za definisanje jer kako se 
društva razvijaju, tako se mijenja i shvatanje relativnog siromaštva.
Pojedini kritičari upozoravaju da korištenje pojma relativnog siromaštva skreće 
pažnju sa činjenice da su najsiromašniji članovi društva danas mnogo imućniji nego 
ranije. Kao na primjer da su porodice sa najnižim prihodima sada dostupniji roba i 
usluga nego što je to bio slučaj prije dvadeset godina. (tabela 1.1.).

Tabela 1.1.

 

Mjerenje siromaštva

Zvanična mjerenja siromaštva

Za razliku od SAD i mnogo drugih zemalja u kojima postoji zvanično definisana 
˝granica siromaštva˝, u Britaniji ne postoji tumačenje siromaštva od strane vlade. 
Zbog toga što se postoji zvanična defenicija siromaštva, istraživači u Ujedinjenom 
Kraljevstvu se u mjerenju nivoa siromaštva oslanjaju se na druge statističke 
pokazatelje, kao što je na primjer socijalna pomoć. Oni su za svakog ko ima prihod 
jednak iznosu socijalne pomoći, ili niži, smatrali da živi u ˝siromaštvu˝. Socijalna 
pomoć odnosila se na novčani iznos isplaćivan ljudima čiji prihod nije prelazio 
granicu koja je smatrana neophodnom za preživljavanje. Ljudi sa prihodima kojije 
iznosio 1.00 i 1.40%. socijalne pomoći, definisani su kao oni koji žive na ˝granici 
siromaštva˝.
Broj ljudi koji žive na granici tako definisanog siromaštva, ili ispod nje, dramatično se 
povećao osamdesetih godina, što je utjecalo na sve veći broj djece. Godine 1979, 10% 
djece ( ispod 15 god.) živjelo u domačinstvu sa prihodom 50% od nacionalnog 
prihoda; do 1991 njigov broj porastao na 31%. Nakon dramatičnog porasta siromaštva 
tokom 80-ih, situacija je, uglavnom, ostala na istom nivou tokom 90-ih. Podaci s kraja 
90-ih pokazuju da je približno 10,7 miliona. 

Subjektivna mjerenja siromaštva

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti