Uvod
Tema ovog seminarskog rada je tužba u građanskom procesnom pravu, a o
znacaju iste najbolje svjedoci izreka da bez tužbe nema parnice-nemo iudex
sineactore.Tužba je dakle poluga kojom se pokrece cjelokupan mehanizam pravne
zaštite I ofanzivno sredstvo kojim tužilac krece u borbu za ostvarenje svojih
subjektivnih prava koja se nisu ostvarila spontano.
Tužba je parnicna radnja kojom tužilac izaziva određenu procesnu djelatnost
suda, a usmjerena je na dobijanje povoljne presude u parnici. Povodom podnesene
tužbe, parnicni postupak prolazi kroz određene stadijume. Prvenstveno se ispituje
ispunjenost procesnih, a potom materijalnopravnih pretpostavki, uz uslov da su
prve ispunjene. Neispunjenost procesnih pretpostavki rezultira odbacivanjem tužbe
rešenjem, dok o postojanju materijalnopravnih pretpostavki, sud odlucuje
presudom, tako što usvaja ili odbija tužbeni zahtjev. Cilj ovog rada jeste između
ostalog i prikazati tužbu, kakva ona treba biti, da bi sud po njoj mogao postupati, te
nesmetano raspravljati i odlucivati. Sa tim u vezi, objašnjen je pojam I pravna
priroda tužbe, njena forma i sadržina, , vrste tužbi, te njihove karakteristike, kao I
podizanje, i povlacenje tužbe, te odricanje od tužbenog zahtjeva modaliteti istog.
II Tužba
Parnicni postupak pokrece se tužbom. Tužba je prema tome, parnicna radnja
kojom se daje impuls za vođenje parnice. Ona je rezultat stranacke dispozicije.
Tužbu podnosi tižilac -actor. Bez tužbe nema parnice. Nemo judex sine actore.
Izuzetak od ovog pravila su sporovi radi razvoda i poništenja braka u kojima sud
po službenoj dužnosti odlucuje o izdržavanju i povjeravanju maloljetnog djeteta
jednom od roditelja ili trecem licu na njegu i vaspitavanje, ukoliko usvaja tužbeni
zahtjev za razvod, odnosno poništenje braka. U teoriji procesnog prava, termin
„tužba“ se upotrebljava u materijalnom i formalnom smislu. Pojam tužbe u
materijalnom smislu određuje se s obzirom na njenu suštinu, odnosno s obzirom na
ono sta je tužba po svojoj sadržini. Tužba u materijalnom smislu je inicijalna
parnicna radnja tužioca koja sadrži određeni zahtjev za presudu. Tužilac tužbom
traži od suda da sud donese odluku određene sadržine:da utvrdi da postoji ili da ne
postoji neki pravni odnos ili neko subjektivno pravo, da tuženog, za koga tvrdi da
se prema njemu nalazi u nekom pravnom odnosu, osudi na određenu činidbu, ili da
preinaci određenu pravnu situaciju.
Tužba je parnicna radnja ciji je adresat sud, a uperena je protiv tuženog koji
je dao povod parnici i u odnosu na koga se traži pružanje pravne zaštite. Samom
tužbom su određeni svi subjekti parnice, vrsta pravne zaštite koja se traži, sadržina
parnice i njen pedmet, te predmet raspravljanja i odlucivanja. Tužba je
pretpostavka za donošenje sudske odluke, ali ona nije sama podloga za donošenje
odluke u sporu vec je to osim nje i cjelokupni rezultat raspravljanja. Posmatrano u
formalnom smislu, tužba je pismeno u kome je sadržana tužbena parnicna radnja.
U jednoj tužbi shvacenoj u formalnom smislu, može biti sadržano više tužbi u
zapisnik koji sastavlja sud, a u kome je zabilježena sadržina tužbe prema usmenoj
izjavi tužioca.
Tužba po pravilu ima znacaj pripremnog podneska, ciji je nekad
ekskluzivno preparatorni znacaj sada znatno ublažen pravilima o dužnosti suda da
raspravlja i u odsutnosti tužioca, uzimajuci pri tome u obzir i sadržaj njegove
tužbe. Međutim, tužba može imati i karakter konacnog dispozitivnog podneska,
onda kada sud prije odluke o njoj, nije obavezan da pethodno sasluša protivnu
stranku (npr. mandatna tužba sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga). No, i
onda kada nema takav karakter, izostajanje parnicnih radnji protivne stranke, može
proizvesti posljedice konacnog pripremnog podneska (npr. kod donošenja presude
zbog izostanka zato što je izostalo raspravljanje pred sudom, odnosno kada tuženi
odmah po prijemu tužbe u fazi pripremanja glavne rasprave, prizna tužbeni zahtjev
bez raspravljanja).
2. Sadržina tužbe
Tužbeno pismeno mora da ima i može da ima određenu sadržinu, te se stoga
I razlikuje obavezna i fakultativna sadržina tužbenog pismena. Obaveznu sadržinu
cine oni elementi bez kojih se tužba ne može uzeti u postupak i ona cini minimalnu
sadržinu ovog podneska koja treba da pokaže ko, od koga, protiv koga traži pravnu
zaštitu i šta od suda traži, te na osnovu cega i cime to dokazuje. Obavezni elementi
su: oznacenje stvarno i mesno nadležnog suda, oznacenje stranaka i njihovih
zastupnika, oznacenje predmeta spora, oznacenje vrijednosti predmeta spora kada
je to potrebno, cinjenicni osnov zahtjeva sa navođenjem dokaznih sredstava za
svaki cinjenicni navod na kome se zahtjev zasniva, pravni osnov, kada je to
potrebno za njegovu identifikaciju, određeni zahtjev za presudu (tužbeni zahtjev) i
potpis tužioca. Fakultativnu sadržinu tužbenog pismena cine oni elementi koji
