Terminsko tržište i finansijski derivati
1
BEOGRADSKA POSLOVNA ŠKOLA
VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
Seminarski rad iz predmeta:
FINANSIJSKA TRŽIŠTA
Tema:
TERMINSKO TRŽIŠTE I FINANSIJSKI DERIVATI
Mentor: Student:
Mr Borjana B. Mirjanić
Beograd, 2014.
2
Sadržaj:
1. Uvod
3
2. Pojam i osnovne karakteristike opcija
3
2.1. Vrste opcija 5
3. Pojam i osnovne karakteristike forvarda
7
4. Pojam i osnovne karakteristike fjučersa 8
5. Pojam i osnovne karakteristike svopova 10
6. Zaključak 11
7. Literatura 12

4
Mnogima derivativi služe da bi smanjili rizik. Na primer, poljoprivrednik koji nije siguran
kolika će cena kukuruza biti u vreme berbe i prodaje. Da bitu nesigurnost otklonio, on pomoću
derivativa se štiti od budućeg pada cene kukuruza i na taj način izbegava velike gubitke.
Osnovno uloga derivativa je transfer rizika na one učesnike koji su spremni da taj rizik prihvate i
ostvare velike profite/gubitke, jer se njihove prognoze o budućim kretanjima cena suprotne od
onih koji žele da sezaštite od rizika. Učesnici koji žele da se zaštite od rizika nazivaju se
hedžeri
(hadgers), a oni koji prihvataju taj rizik, i na osnovu njega ostvaruju profite/gubitke, nazivaju se
trgovci
(traders) koje popularno nazivaju spekulantima (speculators). Terminska tržišta, odnosno
tržišta derivativa nikako ne bi mogla da funkcionišu, a da se na njima ne pojavljuje veliki broj
spekulanata koji su uvek spremni da se “kockaju”.
Neke finansijske institucije tendiraju da koriste derivative kao izvor prihoda. Tako je opšte
čuven incident vezan za kolaps Barings Bank-e u februaru 1995. godine. Ali ne samo nje. Velike
finansijske poteškoće imali su i: Procter&Gamble, Orange Country, Hammersmith i Fulham
Local Authority. Na primeru Barings banke, Nick Leeson je očigledno pokušao da iskoristi male
razlike u ceni finansijskih instrumenata koje je kupovao na berzama dalekog istoka i prodavao ih
na drugim berzama, pokušajući da iskoristi proces poznat kao arbitraža. U januaru i februaru
1995. godine, kladio se na Japanske akcije kupujući značajnu količinu fjučers ugovora na indeks
Nikkei 225 na berzama u Osaki i Tokiju. Nastupio je nepovoljan period na Japanskoj berzi
akcija, što i rezultiralno katastrofom pomenute banke
Opcije su pravo da se kupi ili proda određeni predmet, kao što su akcije ili državne
obveznice, po unapred utvrđenoj ceni, u utvrđenom roku. Upravo to pravo da se kupi ili proda
određena aktiva, i mogućnost da se od tog prava odustane su osnovni elementi koji opcije čine
različitim od fjučersa, kod kojih postoji obaveza da se ili proda određena aktiva, određenog dana,
pounapred utvrđenoj ceni, ukoliko se predhodno ne “izađe” iz ugovora.
Opcije predstavlja ugovor između prodavca i kupca u kome je sadržano pravo, ali ne i
obaveza, kupca da kupi ili proda neki finansijski instrument u određenom vremenskom periodu
ili na utvrđeni termin u budućnosti, po ceni određenoj u momentu zaključenja ugovora
Cena ugovora koja se utvrđuje u momentu zaključivanja ugovora, odnosno cena po kojoj
se aktiva, koja je predmet opcionog ugovora, može kupiti ili prodati, naziva se cena izvršenja
(Strike price, exercise price). Strajk cena ili cena izvršenja onih opcija sa kojima se najaktivnije
trguje obično je veoma blizu tekućoj ceni aktive koja je predmet opcionog ugovora, izuzev u
slučajevima izrazitog rasta ili pada cena. To je upravo zbog toga što berza utvrđuje strajk cene na
Vaitilingama Romesh (1996) Financial Times Guide To Using Finacial Pages, FT Pitman
Publishing
Vasiljević Branko (1997.) Osnovi finansijskog tržišta, Diamond HARD
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti