SOCIJALNA PSIHOLOGIJA
SOCIJALNA PSIHOLOGIJA
– znanstvena disciplina koja proučava kako stvarna ili
zamišljena prisutnost drugih ljudi utječe na naše misli, osjećaje i ponašanje. Proučava
društveno ponašanje i mišljenje na osnovu empirijskih dokaza. Ljudsko ponašanje je rezultat
biološkog nasljeđa i okolinskih faktora.
Predmet socijalne psihologije
uključuje 3
elementa:
drži se znanstvenog istraživanja
- do spoznaje dolazi empirijskom metodom provjere
društveno ponašanje
- proučava se svrhom razumjevanja i predviđanja
socijalna misao
- npr.stavovi, vrijednosti, uvjerenja, samopoštovanje, soc percepcija
Socijalnim psiholozima je naročito zanimljivo šta se događa u mislima pojedinca kada
različiti utjecaji dođu u sukob jedan sa drugim. Socijalnu psihologiju zanima u kojoj mjeri su
ljudi pod utjecajem svojih tumačenja ili konstrukcije socijalne okoline.
Konstrukcija
– način na koji ljudi percipiraju, shvataju i tumače socijalni svijet.
Postoje 2 stajališta o ljudskom ponašanju
:
1)
ponašanje, inteligencija, ličnost su rezultat
genetskog ustrojsktva,
2)
ljudsko ponašanje proizilazi isključivo iz našeg životnog iskustva
Socijalna psihologija kao znanost pokušava pružiti objektivno i povjerljivo znanje o ljudskom
društvenom ponašanju. Socijalna psihologija je grana psihologije i kao takva ima temeljni
interes u razumjevanju pojedinačnih ljudskih bića.
Psiholozi ličnosti usmjeravaju svoju pažnju na individualne razlike – značajke ljudske ličnosti
koje ih čine različitima od drugih ljudi.
Osnovna atribucijska pogreška
- sklonost da svoje i ponašanje drugih ljudi objašnjavamo
osobinama ličnosti, podcjenjujući na taj način snagu socijalnog utjecaja.
Biheviorizam-
psihološka škola koja je tvrdila da se pozitivni i negativni događaji u okolini
povezuju sa određenim ponašanjem.
Gestalt psihologija
- psihološka škola koja naglašava važnost proučavanja subjektivnog
načina na koji se neki objekat pojavljuje u čovjekovim mislima.
Samopoštovanje
- čovjekova procjena svoje vlastite vrijednosti.
Socijalna spoznaja
- kako ljudi misle o sebi i socijalnom svijetu, tj kako ljudi odabiru, tumače
pamte i koriste socijalnu informaciju.
Socijalna psihologija koristi 3 glavne metode znanstvenog istraživanja:
Korelacijsko istraživanje
Labaratorijski eksperiment
Terensko istraživanje / metoda opažanja
1.
Korelacijsko istraživanje
- postupak sustavnog mjerenja dviju varijabli i određievanja
odnosa među njima. Ima 2 dijela: a) jesu li 2 ili više varijable povezane, b) koja vrsta veze
postoji između varijabli. Koeficijent korelacije- statistički pokazatelj koji ukazuje koliko se
dobro može na temelju jedne varijable predviđati vrijednost u drugoj. Koeficijent korelacije
može imati bilo koju vrijednost između -1,00 i +1,00. Korelacija od +1.00 govorila bi nam da
postoji savršeno pozitivna veza između 2 varijable. Koeficijent korelacije koji se kreće oko 0
govori da ne postoji veza izmešu 2 varijable. Korelacija od -1,00 upućivala bi na savršeno
negativnu vezu između 2 varijable.
Prednosti ovog istraživanja: relativno jednostavno i lako ga je sprovesti.
Nedostatak: ne može pružiti uzročno posljedične dokaze.
Anketa - istraživanje u kojeme se dio ljudi ispituje o njihovim stavovima i ponašanju. Koristi
se slučanji izbor ljudi- način kojim se osiguraca da će uzorak biti reprezentativan za
populaciju.
2. Labaratorijski eksperiment
– nudi najvišu razinu kontorole varijabli.
Metoda u kojoj istraživač slučajno raspoređuje sudionike u različite situacije i osigurava da su
te situacije istovjetne po svemu osim po nezavisnoj varijabli. Cilj je utvrditi što je više mogće
utjecaj manipulacije određenom varijablom, ili jednog broja varijabli, na ponašanje.
Nezavisna varijabla – variajbla koju istražitelj mijenja ili varira kako bi provjerio ima li
učinak na neku drugu varijablu. To je varijabla sa kojom eksperimentator manipuliše. Zavisna
varijabla ¬– varijabla koju istraživač mjeri kako bi provjerio je li pod utjecajem nezavisne
varijable. To su varijable sviđanja i privlačenja, to je predmet eksperimenta. Kontrolne
varijable su one koje eksperimentator mora uzeti u obzir i mogu biti od presudne važnosti.
Kontaminirajuća varijabla je takav fenomen kada se rezultati mogu objašnjavati pomoću
nezavisne varijable i pomoću nekih drugih varijabli koju eksperimentator nije kontrolisao.
Razrada značajnosti- (p vrijednost) je broj koji pokazuje koliko je vjerovatno da je rezultat
eksperimenta dobiven slučajno, a ne zbog nezavisne varijable. Unutarnja valjanost- stupanj
sigurnosti da ništa osim nezavisne varijable nije moglo uticati na zavisnu varijablu.
Replikacija- ponavljanje istraživanja. Metaanaliza- statistički postupak koji uzima u obzir
prosjek rezultata dviju ili više istraživanja kako bi se ustanovilo je li učinak nezavisne
varijable pouzdan.
