KPI

Pitanja i odgovori (prva parcijala):

1. Periodizacija: 

a)   Tipološka   (prema   društ.-ekonomsk.   formacijama   -   zasniva   se   na   razvoju   društvenih 
odnosa): historiju ljudskog društva dijeli na 5 glavnih perioda 

(1) Prvobitna zajednica (glavne etape: divljaštvo i barbarstvo), 
(2) Robovlasništvo (starije tzv. orijentalne despotije, i mlađe tzv. antičke države) 
(3) Feudalizam (ranofeudalne – patrimonijalne; razvijene, tj. staleške i kasnofeudalne, tj. apsolutne 
monarhije). 
(4) Kapitalizam (faza industrijskog kapitala - 

liberalizam

, faza finansijskog kapitala – 

imperijalizam 

najnovija – 

državni kapitalizam)

 i

(5) Socijalističko društvo (i danas postoji, naporedo sa kapitalizmom). 

b) Hronološka periodizacija (zasniva se na vremenskom redoslijedu činjenica: stari, srednji i 
novi vijek)

-   U   starom   vijeku   postojala   je   periodizacija   koja   je   historiju   dijelila   na   četiri   carstva:   Asirsko, 
Persijsko, Grčko-Makedonsko i Rimsko. 
- Novu periodizaciju "donosi tek razdoblje humanizma, koje historija ljudskog društva dijeli na stari, 
srednji i novi vijek”.
- Za neke historičare 476. godina - pad Zapadnog rimskog carstva, uzeta 

je 

kao kraj starog i početak 

srednjeg vijeka, a većina smatra da početak novog vijeka treba računati od izbijanja prvih buržoaskih 
revolucija: u Nizozemskoj 1579., u Engleskoj 1642., i posebno u Francuskoj 1789. godine. 

A

PRVOBITNAZAJEDICA

2. Društvena podjela rada – s posebnim osvrtom na odlike gensa ili roda?

Odlike gensa ili roda kod Irokeza u plemenu Savaku koje je našao Morgan su: bira svog 
starješinu i poglavicu, gdje su izbor morali potvrditi i ostali gensovi, vlast starješine gensa je 
moralna i očinska bez prinudnih sredstava, i gens i plemensko vijeće može birati ili smijeniti 
starješinu, nijedan član roda se nije smio ženiti u okviru gensa, imanje iza umrlih je ostajalo 
ostalim članovima gensa jer djeca nisu mogla naslijediti oca s obzirom da je pripadnik drugog 
gensa, djeca pripadaju gensu svojih majki, gensovi su se uzajamno pomagali i štitili u odnosu 
na strance, rod je imao zajedničko ime, u rodu su se mogli usvajati stranci(adopcija), svi 
pripadnici roda su imali zajedničke vjerske svečanosti, kult i običaj, rod je imao zajedničko 
mjesto za sahranu i imao je skupštinu svojih muških i ženskih odraslih članova koji su imali 
jednako pravo glasa.

3.Vojna demokratija kao prelazni oblik iz prvobitne zajednice ka državi.

To je prelazni oblik organizacije ljudskog društva – od prvobitne zajednice ka državi i najviši 
oblik   organizacije   rodovsko-plemenskog   društva,   odnosno   ustanova   zajednička   svim 
barbarima, neposredno pred formiranje klasnog društva i države (poznavali su je kako stari 
Grci   i   Rimljani,   tako   i   Germani   i   Stari   Slaveni).   Organi   vojne   demokratije   i   njihove 
nadležnosti su: plemenski starješina ili vojskovođa,vijeće rodovskih starješina i- plemenska ili 
narodna skupština. Pravo učešća na skupštini imali su svi za oružje sposobni muškarci kao 
ratnici, odnosno vojnici;nadležnosti skupštine: birala je vojskovođu i odlučivala o najvažnijim 

pitanjima   za   život   plemena,   posebno   o   ratu   i   miru.  Kako   su   plemensku   skupštinu   činili 
vojnici, a u njoj su se sve odluke donosile voljom većine, to jest demokratski, to se cijeli taj  
društveni sistem naziva vojnom demokratijom.

B. ROBOVLASNIŠTVO

4. Robovlasništvo – opći pojmovi

Sa pojavom robovlasništva počinje treći veliki stupanj u historiji čovječanstva: civilizacija. U 
odnosu na divljaštvo i barbarstvo, osnovne odlike civilizacije su: nastanak  države, pojava i 
nastanak    pismenostiu   njenim   raznim   vidovima   (od   ideografskog   do   fonetskog.Termin 
robovlasništvo nastao je u sovjetskoj historiografiji.  Nasuprot tome i prije toga, Karl Marks je 
samo govorio o azijskom i antičkom načinu proizvodnje koje je razjasnio u svom predgovoru 

Prilogu   kritici   političke   ekonomije:   p

od   azijskim   načinom   proizvodnje   Marks   je 

podrazumijevao   tzv.  

orijentalne   despotije   Bliskog   i   starog   istoka;   p

od   antičkim   načinom 

proizvodnje Marks je podrazumijevao 

evropsko-mediteranski svijet, 

 t.j. Staru Grčku i Rim. 

Bez   obzira   na   sve   terminološke   razlike,   osnovna   je   zajednička   karakteristika   svih 
robovlasničkih   društava   -   slična   klasna   struktura,   koja   se   sastoji   od   dva   socijalna   pola: 
robovlasnika i robova

Istočnjačke despotije (stari istok), Egipat i Babilon

5. Države starog istoka - opšte karakteristike država Starog istoka?

Opšte karakteristike Starog istoka ili istočnih despotija su: očuvanje kolektivne baštine i slab 
razvoj privatne svojine nad zemljom, nastale su u dolinama velikih rijeka gdje su se bavili 
zemljoradnjom,   vještačkim   navodnjavanjem   površina   koje   su   obrađivali,   kolektivno 
posjedovanje robova kao radne snage(bili su državni ili su pripadali hramovima), sadržavale 
su elemente patrijarhalnog života, a u Egiptu su se osjećali tragovi i   matrijarhata, vlast je 
organizovana centralistički (sva vlast je u rukama jednog čovjeka,vladara).

6. Egipat (nastanak i glavne karakteristike)

Prije 6000 godina jedan

 hamitski narod

  počeo se u dolini Nila baviti zemljoradnjom. Vode i 

mulj Nila bili su vrlo plodan teren za zemljoradnju, a rijeka je služila i kao trgovački put u 
dužini od 1000 km. Tu su nastale mnoge državice i gradovi, zaštićeni sa sjevera morem, a s 
juga pustinjama i planinama. Egipćani su stvarali i ostvarili visoku civilizaciju; Prve zajednice 
na obalama Nila – sa zadatkom irigacije bile su 

gradovi-države, 

poznate po grčkom nazivu 

nome

, dok je prvobitni egipatski  naziv bio 

sepat 

ili 

hest.

   Na čelu države stajao je upravnik 

koji se u Starom Egitu zvao 

adz 

(nomarh); Svaka noma je imala svoj vjerski kult; Egipćani su 

imali više od 200 bogova i zaštitnika, koji su „upravljali“ raznim događajima od rođenja do 
smrti; najvažniji kultovi su bili kult boga 

Ozirisa 

 kao tvorca vremena i boga carstva mrtvih, 

te 

Amon-RA, 

boga Sunca;Iz ratova, putem podjarmljivanja i različitih 

saveza država-gradova 

nastale su dvije veće države, na jugu tzv. 

Gornji Egipat

, a na sjeveru 

Donji Egipat. 

Na jugu je 

savez bio čvršći, jer tu Nil ima jedan tok, dok se na sjeveru dijeli na 7 rukavaca; Oko 3.200. 
godine pr.n.e. vladar Gornjeg Egipta po imenu 

Menes, 

što znači „Ustoličeni“ silom je sjedinio 

dva Egipta i kraj samog vrha delte osnovao je  

grad Memfis,  

kao prestonicu jedinstvenog 

Egipta;

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti