Predmet Filozofija
„Seminarski rad iz Filozofije“
Mentor:
Učenik:
UVOD
Aristotel (384-322. g.p.n.e.) se rodio u
Stagiri
, gradiću nadomak Soluna, ali je slavu stekao u
Atini. Za razliku od Platona, njegova glavna djela nisu dijalozi, već
rasprave
u kojima je navodio
mišljenja prethodnih filozofa, kritikovao ih, postavljao filozofska pitanja i odgovorao na njih, nudeći
svoja rešenja. Dok je Platon bio živ, Aristotel je bio član Akademije, a kasnije je (335. god. p.n.e.)
osnovao vlastitu filozofsku školu -
Likej
. Sledbenici Aristotela su se nazivali i
peripatetičari
jer se
škola nalazila u natkrivenom šetalistu. Bio je učitelj Aleksandra Makedonskog.
Aristotel je smatrao da ljudsko mišljenje ne može odražavati objektivnu stvarnost niti spoznati
objektivnu istinu, ako samo nije postavljeno na sigurne principe. Pokazuje da je
metoda indukcije
put do
spoznaje, da se od pojedinačne stvari doĎe do odreĎenog pojma. Kaže da svako živo biće ima
sposobnost opažanja, ali ljudi se odlikuju još i time, da zamijećeno mogu zadržati u sjećanju. Dakle od
zapažanja dolazi do sjećanja, odatle uslijed čestog ponavljanja – iskustvo o dotičnom predmetu, a samim
iskustvom čovjek stječe praktično umijeće i znanje. Predmet opažanja je samo pojedinačno, a pojam,
kao opće – odnosi se na mnoštvo pojedinačnog, i do njega se dolazi putem indukcije. Me utim, spoznaja
ne ostaje samo na pojmu, jer se pojmovi u nekom sudu mogu opet svrstati pod još općenitije pojmove,
čime Aristotel prelazi na učenje o
kategorijama
tj. o najopćenitijim
predikatima
. Aristotel ih je našao
10: supstancija, kvantiteta, kvaliteta, relacija, mjesto, vrijeme, položaj, posjedovanje, djelovanje i
trpljenje. Da bi se ljudsko mišljenje moglo održati, ono mora imati osnovne principe, koji će biti opće
važeći i neće ih trebati dokazivati. Aristotel ih svodi na ova tri:
princip identiteta
(sve što je istinito mora
se potpuno samo sa sobom podudarati),
princip kontradikcije
(nemoguće je da se jednome i istome na
isti način jedno i isto odre enje dodaje i ne dodaje), te
princip
isklju
č
enja tre
ć
eg
(izme u kontradiktornih
stavova ne može biti trećeg). Prema tome
Aristotelova
logika
(on je zove
analitika
– vještina
razdvajanja) nije sama sebi svrha, niti se bavi praznim apstrakcijama, nego polazi od realnog,
pojedinačnog predmeta, i proučava kako se on spoznaje u sadržajnom mišljenju.
Aristotelova djela kasnije su dobila nazive po temama kojima se bavi u njima. To su praktično sve teme
kojima se filozofija bavi. Naslovi tih knjiga su:
Fizika, Metafizika, Organon (Logika), Nikomahova
etika, O duši, Politika i dr.
Aristotelova se logika u nekim svojim osnovnim postavkama održala i do danas kao uzor za
zasnivanje elementarne logike, pa je stoga i Kant mogao ustvrditi kako je logika u Aristotela
