SVEUČILIŠTE U RIJECI

MEDICINSKI FAKULTET

Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij medicine

Ak. god. 2014/2015

Nacistička “medicina“

Seminarski rad

Kolegij:  Uvod u medicinu i povijest medicine

Mentor: Prof.dr.sc. Amir Muzur

                         Student: Stefan Topuzović

Rijeka, prosinac 2014.

Stefan Topuzović, Seminarski rad: Nacistička „medicina“

2

background image

Stefan Topuzović, Seminarski rad: Nacistička „medicina“

4

1 Uvod

Tek na posebnom suđenju liječnicima u Nürnbergu (Ärzteprozess germ. ili Doctors' 

trial) 1946 – 1947. god. po završetku II svjetskog rata sve strahote nacističke medicine su izašle 

na vidjelo.  To je bilo prvo od 12 suđenja za ratne zločine njemačkih doktora medicine. Na tom 

je suđenju za ratne zločine i zločine protiv čovječanstva optuženo 23 ljudi, od kojih je 20 bilo 

doktora medicine, na smrtnu kaznu je osuđeno 8, oslobođeno je 6 zbog nedostatka dokaza, a 

ostali su osuđeni na višegodišnju robiju. Nekim nacističkim doktorima nije suđeno jer su prije 

toga pobjegli, neki od njih kasnije su uhvaćeni i suđeno im je za ratne zločine.

Suđenje u Nürnbergu je bilo i povod za stvaranje Nurnberškog kodeksa 1947. godine. 

To je prvi međunarodni kodeks o načelima etike u biomedicinskim istraživanjima i kliničkim 

pokusima.   Pravila   kodeksa   štite   cjelovitost   čovjekove   osobe,   određuju   uvjete   za   etičko 

izvođenje pokusa i ističu  nužnost dobrovoljnog pristanka ispitanika na istraživanje. Na temelju 

tog kodeksa Svjetsko udruženje liječnika izglasalo Deklaraciju u Helsinkiju 1964. godine, koja 

s dopunama čini osnovni dokument o etici te ima znatan utjecaj na stvaranje međunarodnog, 

regionalnog i nacionalnog zakonodavstva.

Što je nacistička medicina i što je karakterizira?

Stefan Topuzović, Seminarski rad: Nacistička „medicina“

5

2 Lebensborn  projekt: stvaranje arijevske super djece

Program „Lebensborn“ („Izvor života“) pokrenut je 1935. u nacističkoj Njemačkoj. 

Njezin   osnivač   i   glavni   ideolog   bio   je   Heinrich   Himmler,   jedan   od   najbližih   Hitlerovih 

suradnika. Prema programu, roditelji djece koja su kasnije trebala upravljati svijetom morali su 

biti plavooki i svjetlokosi potomci arijevaca, vjerni esesovskim idealima. Dijete takvih roditelja 

trebalo je, kao i oni, imati plave oči i svijetlu kosu. Tako je vrhovno vodstvo nacističke 

Njemačke   zamišljalo   ljude   budućnosti.   Još   1932.   god,   dakle   prije   nego   što   je   postao 

Reihskancelar Njemačke, Adolf Hitler i suosnivači Nacional socijalističke partije, napismeno 

su sačinili nacrt kako treba da izgleda nova ljudska rasa koja će ostvarivati planove za svjetsku 

dominaciju.   Takvom   opisu   najviše   su,   osim   Njemica,   odgovarale   žene   iz   skandinavskih 

zemalja, pogotovo Norvežanke. Smatralo se da su one „potomci drevnih Vikinga“ i čistokrvne 

arijevke koje za Führera mogu rađati „pravu“ djecu. Međutim, ni Norvežanke nisu mogle 

pomoći u planiranom tempu reprodukcije arijevske rase, te je početkom II svjetskog rata 

iznesen prijedlog da se program proširiti i na pripadnike drugih nacija. U okviru programa 

„Lebensborn“ nacisti su od 1941. do 1944. iz Poljske, tadašnje Jugoslavije, Češke, Ukrajine, 

Rusije i drugih zemalja odveli stotine tisuća plavokose i plavooke djece kako bi od njih stvorili 

prave arijevce.

Lebensborn je trebalo spriječiti „inferiorne ljude“ da imaju djecu (negativna eugenika) i 

podsticati one „superiorne“ da se što više razmnožavaju (pozitivna eugenika). Eugenika u 

nacističkoj Njemačkoj se provodila kao socijalna politika, sa „željom“ da se popravi Arijska 

rasa i da se prvotno smanji broj svih onih koji ne spadaju u idealiziran prikaz Arijca ili Arijke, i 

'Nordijski čovjek je najljepše ljudsko biće na svijetu. I po inteligenciji i po svojoj  
izuzetnoj pojavi, on je superioran. Nordijac je svjetlokos i ima plave oči - kralj  
nad kraljevima u odnosu na sve ostale ljudske rase na Zemlji.'

                              Nacistički teoretičar Hans F. K. Günther, Nazi Eugenics

background image

Stefan Topuzović, Seminarski rad: Nacistička „medicina“

7

3 Prisilna sterilizacija u vrijeme nacizma

U ljeto 1933. nacional-socijalisti preuzimaju vlast u Njemačkoj i počeli su da oblikuju 

društvo prema njihovom poimanju. Odlučujući korak ka tome bilo je usvajanje "Zakona o 

sprečavanju   rađanja   potomstva   kod   ljudi   sa   nasljednim   bolestima",   skraćeno   "Zakon   o 

nasljednim bolestima" koji je napisao dr. Rudin kao službeni namjesnik za eugeniku Trećeg 

Reicha, i kojim se ozakonila sterilizacija. Nakon što je taj zakon usvojen u njemačkoj skupštini 

Rajhstagu, ljudi, koji su bolovali od određenih bolesti, mogli su da budu sterilizirani. Time je 

trebalo da bude spriječeno nasljeđivanje tih bolesti. Pristalice eugenike, učenja o genetičkom 

"poboljšanju"   stanovništva,   pozdravili   su   zakon:   strah   od   "razmnožavanja"   navodno 

"inferiornijih" ljudi bio je onemogućen. Za žrtve prisilne sterilizacije, ta nasilna intervencija 

značila je život bez potomstva. Mnogi su bili traumatizirani i patili cijelog života. Ali nacional-

socijalisti su se nadali ostvarenju sna o "superiornoj rasi" u kojoj nema mjesta za "bolesne" i 

"slabe".   "Zakon   o   nasljednim   bolestima"   propisao   je   listu   onih   koji   su   bili   primorani   na 

sterilizaciju. Na primjer ljudi koji su patili od "urođene maloumnosti", epilepsije, šizofrenije, 

nasljedne sljepoće i gluhoće, kao i ljudi sa "teškim tjelesnim deformacijama" i alkoholičari.

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti