SAMUELSON

Skripta najvažnijih pojmova, definicija i sl.

Iz   Samuelsona   se   trebaju   znati   DEFINICIJE,   PODJELE   I   UVJETI.   Dakle,   samo   ono 
OSNOVNO. Ne treba znati grafove i tablice ili statističke podatke

  Ovo još fali: ŠTO JE PRORAČUNSKI DEFICIT I KAKO GA SE FINANCIRA, ,tecaj, 
aprecijacija,   deprecijacija,   devalvacija,   revalvacija,   centralna   banka,,   "nizozemska   bolest", 
javni prihodi, javni rashodi i potrosnja, proracun (pojam, suficit, deficit),

EKONOMIKA je proučavanje kako društva biraju upotrebu oskudnih proizvodnih sredstava 
koja imaju alternativu upotrebu, da bi proizvela   robe različitih vrsta i razdijelila ih među 
različite grupe.
Dobra su oskudna jer ljudi žele mnogo više nego što eknomija može proizvesti.
Ekonomska dobra su oskudna, ne besplatna i društvo mora birati između ograničenih dobara 
koja može proizvesti s raspoloživim sredstvima.
Kapitalna dobra su trajni faktori proizvodnje, a oni su i sami proizvod ekonomije (npr. zgrada, 
postrojenja, računala). Pravila koja određuju kako se kapital i druga sredstva mogu kupovati, 
prodavati i upotrebljavati čine sustav VLASNIČKIH PRAVA. Ni u jednom ekonomskom 
sustavu privatna vlasnička prava nisu  neograničena. 

MIKROEKONOMIKA se bavi ponašanjem pojedinačnih entiteta kao što su tržišta, poduzeća, 
kućanstva.
MAKROEKONOMIKA   je   grana   ekonomike   koja   se   bavi   sveukupnom   mogućnošću 
ekonomije.

TRI PROBLEMA EKONOMSKE ORGANIZACIJE:
-svako društvo mora dgovoriti na 3 osnovna pitanja: 
ŠTO? – Koje se vrste i količine proizvode iz velikog niza svih mogućih dobara i usluga?
KAKO? – Kako se sredstva upotrebljavaju u proizvodnji tih dobara?
ZA KOGA? – I za koga se dobra proizvode? (Tj. kakva je razdioba dohotka među različtim 
pojedincima i klasama?)
Društva   na   ta   pitanja   odgovaraju   na   različite   načine.   Danas   najvažniji   OBLICI 
EKONOMSKE ORGANIZACIJE su naredbodavni i tržišni.
Naredbodavni   -   centralizirani   nadzor   države,   država   donosi   sve   odluke   o   proizvodnji   i 
potrošnji.
Tržišni – ponaša se u skladu s neformalnim sustavom cijene i profita  u kojem većinu odluka 
donose pojedinci osobno i pouzeća.
Sve   države   imaju   različite   kmbinacije   naredbi   i   tržišta,   sve   su   države   MJEŠOVITE 
EKONOMIJE – to je prevladavajući način ekonomske organizacije u suvremenim naprednim 
industrijskim ekonomijama, u kojima tržište određuje većinu cijena, dok država programima 
oporezivanja usmjerava cjelokupnu ekonomiju.

LAISSEZ-FAIRE   EKONOMIJA   („Pustite   nas   na   miru“)   je   ekstreman   slučaj   tržišne 
ekonomije, u kojem država gotovo nema ekonomsku ulogu.

EFIKASNOST znači da se sredstva ekonomije upotrebljavaju što je moguće djelotvornije da 
bi se zadovoljile potrebe i želje  ljudi.

FAKTORI PROIZVODNJE su zemlja, rad i kapital.

PROIZVODI su različita korisna dobra ili usluge koji proizlaze iz proizvodnog procesa, i koji 
se ili troše ili upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji.

TRŽIŠTE služi kao mehanizam pomoću kojeg se susreću kupci i prodavači da bi tazmijenili i 
odredili cijene i količine dobara. Može biti centralizirano, decentralizirano, elektroničko, ...

TRŽIŠNI MEHANIZAM prvo određuje ŠTO i KAKO, pa ZA KOGA. Kada pučanstvo traži 
više nekog dobra, poduzeća mogu ostvariti profit povećavajući proizvodnju tog dobra. U 
uvjetima savršene konkurencije poduzeće mora naći najjeftiniju metodu proizvodnje, efikasno 
upotrebljavajući   rad,   zemlju   i   druge   faktore.   U   protivnom,   ono   će   trpjeti   gubitke   i   biti 
uklonjeno s tržita.

NAJVAŽNIJE FUNKCIJE TRŽIŠTA:

a) vrši selekciju potrebnih proizvoda i utvrđuje potrebe i želje članova zajednice;
b) osigurava   efikasnu   alokaciju   proizvodnih   činilaca   i   efikasan   izbor   proizvodnih 

postupaka te tako omogućuje ukupnu društvenu podjelu rada (svatko bira, ovisno o 
interesima i isplativosti, što će prodavati, a što kupovati); 

c) vrši raspodjelu društvenog proizvoda i nacionalnog proizvoda.

NAČELO NEVIDLJIVE RUKE tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobroza sebe, svakog 
pojedinca, kao nekom nvidljivom rukom, navodi da ostvari najbolje dobro za sve.

Dok se ekonomije razvijaju one postaju SPECIJALIZIRANIJE. Podjela rada omogućuje da se 
zadaća rastavi na mnogo manjih poslova koje samo jedan radnik može brzo naučiti i obaviti. 
Dok pojedinci i zemlje postaju sve specijaliziraniji, oni se sve više usredotočuju na posebne 
robe   i   razmjenjuju   svoju   prekomjernu   proizvodnju   za   dobra   koja   su   proizveli   drugi. 
Dragovoljna razjena, zasnovana na specijalizaciji, koristi svima.

ULOGA DRŽAVE U SUVREMENOJ EKONOMIJI odnosi se na:
- efikasnost
-pravednost
-rast i stabilnost 
Država   nastupa   kada   je   potrebno   ispraviti   manjkavosti   tržišta   koje   dovode   do 
NEEFIKASNOSTI   uslijed   nesavršene   konkurencije,   negativnih   eksternalija,   omogućava 
postojanje javnog dobra; zatim ispravlja NEJEDNAKOSTI/NEPRAVIČNOSTI u distribuciji 
dohotka; te mjerama ekonomske politike osigurava makroekonomski RAST I STABILNOST.

SAVRŠENA KONKURENCIJA je kada sva dobra i usluge imaju cijenu i razmjenjuju se na 
tržištu.

NESAVRŠENA KONKURENCIJA postoji kada kupac ili prodavač mogu utjecati na cijenu 
dobra. Glavna obilježja su previsoke cijene i preniska proizvodnja.
MONOPOL je krajnji slučaj nesavršene konkurencije; to je samo jedan ponuđač koji sam 
određuje cijenu određenog dobra. Nastaje iz razloga: nedostatka konkurencije na određenom 
tržištu, nedostatka supstituta kojima se može trgovati (roba ili usluga) te zbog postojanja 

background image

RAVNOTEŽA PONUDE I POTRAŽNJE ostvaruje se pri cijeni pri kojoj se izjednačavaju 
snage ponude i potražnje.

RACIONIRANJE CIJENAMA obavlja tržište međudjelovanjem ponude i potražnje. To je 
racioniranje novcima.

EKONOMSKA   POLITIKA   se   bavi   osnovnim   pojmovima   ekonomije,   ekonomskim 
doktrinama, ekonomskim procesima i problemima u RH i svijetu (tranzicija, privatizacija, 
industrijska politika, globalizacija, konkurentnost, MMF, problemi gospodarstva RH, stanje u 
RH, vanjski dug, kako dalje, zašto nismo "balkanska Švicarska"). Ekonomija je baza, a pravo 
regulator, nadgradnja i neraskidivo su povezani. 

CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE  su brojni, ali kao osnovne moglo bi se izdvojiti: 
ostvarivanje poželjne stope gospodarskog rasta (uz održivi razvoj i konkurentnost), 
smanjivanje stope nezaposlenosti (nova radna mjesta, težnja punoj zaposlenosti), stabilnost 
cijena (suzbijanje inflacije), uravnotežena platna bilanca (smanjivanje deficita izvozom, 
manjim uvozom), smanjenje siromaštva i povećanje socijalne stabilnosti (preraspodjelom 
dohodaka, mjerama socijalne politike). Te se ciljeve može nazvati „magičnim peterokutom 
ciljeva ekonomske plitike“ – puna zaposlenost, iskorištenost proizvodnih kapaciteta, pravedna 
raspodjela dohodaka, niska inflacija i uravnotežena platna bilanca.

Većina ciljeva ekonomske politike ne može se istovremeno provoditi u potpunosti jer su često 
kontrarni jedni drugima. Zbog toga je važna lista prioriteta među ciljevima koju određuje 
izvršna vlast - nositelj ekonomske politike pojedine zemlje. 

POLITIČKA   EKONOMIJA   više   teorijski   govori   o   proizvodnim   procesima   u   određenom 
društveno-ekonomskom   uređenju,   odnosima   raspodjele   i   razmjene,   kolanja   kapitala, 
osnovnim   ekonomskim   velicinama,   dok   ekonomska   politika   ima   naglasak   na   aktualnim 
pitanjima   koje   država   mora   riješiti   kroz   svoju   monetarnu,   fiskalnu,   vanjskotrgovinsku 
politiku, posebno s obzirom na problematiku RH. (Jednog dana će vjerojatno spojiti ova dva 
predmeta u jedan opširan, ali za sada je politička prosla na Vijeću pri uvođenju Bolonje i 
zadržala samostalnost kao katedra).

MONETARNA I FISKALNA POLITIKA - kao jedne od podvrsta ekonomske politike:
(uz politiku dohodaka, politiku platne bilance i politika tržišta i cijena)

MONETARNA POLITKA
Monetarnu politiku vodi centralna banka (kod nas HNB) neovisno o uputama Vlade (izvršne 
vlasti) putem instrumenata kao što su operacije na otvorenom tržištu (otkupi i prodaja deviza, 
blagajničkih zapisa), obveznim rezervama i diskontnom stopom. Osnovni ciljevi su regulacija 
novčane   mase   u   optjecaju   (politika   novca),   regulacija   i   stabilnost   tečaja   domaće   valute 
(politika tečaja) te regulacija kamatnih stopa (politika kamata). 
Npr. reguliranje tečaja: ako je tečaj kune niži - naša roba i usluge bit će cijenom konkurentniji 
na stranom tržištu i više ćemo izvoziti. Primjer iz svijeta: Kina i svijet, deprecirani kineski 
juan=ogromni kineski izvoz i suficit platne bilance. Zato su savjeti stručnjaka da se kuna 
postepeno deprecira za oko 20 % jer se smatra da je za toliko precijenjenja zbog nekih 
imovinsko-političkih razloga (uvozni lobi, ogromni porezi na uvoznu robu od kojih država 
živi, a ne mora ništa ulagati, jeftina otplata državnog javnog duga u inozemstvu zbog višeg 

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti