Analogna i digitalna fotografija – prednosti i mane

U svijetu u kojem velika većina fotografa koristi digitalne fotoaparate, raste broj fotografa koji su 
zainteresovani za analognu fotografiju. Ali zašto bi bilo ko, u vremenu tehnološkog konformizma, 
želio snimati s analognim fotoaparatom? Kako biste razumjeli prednosti i mane jednog i drugog 
načina fotografisanja uporedićemo različite aspekte jedne i druge vrste fotografije, uzimajući u obzir i  
cijenu korištenja.

Rezolucija

Bilo da se radi o digitalnoj ili analognoj fotografiji, fotograf želi znati da će njegovi napori ići ka oštrim  
slikama   visoke   rezolucije.   Kod   digitalnih   senzora,   rezolucija   se   određuje   zbrajanjem   piksela   na 
zadanoj površini. Film nema piksele i zbog toga se njegova sposobnost razlučivanja mjeri uz pomoć  
kutne razlučivosti.

Kao što različiti senzori proizvode različitu rezoluciju, tako i različite vrste filma proizvode različitu 
rezoluciju. Dr.   Roger   N.   Clark je   proveo   analizu   35   mm   filma   koja   pokazuje   da,   ovisno   o   vrsti 
korištenog filma, rezolucija može biti između 4 i 16 miliona piksela. Clarkova analiza je pokazala da  
Fujifilm Provia 100 film proizvodi rezoluciju od 7 MP dok Fujfilm Velvia 50 proizvodi rezoluciju od 16  
MP. Uzimajući u obzir da početnički Nikon D3330 proizvodi oko 24 MP, 35 mm film ovdje nema  
nikakvih prednosti.

Mnogi profesionalni fotografi koji koriste analogne fotoaparate snimaju sa filmom srednjeg ili velikog  
formata. Prema istraživanju provedenom od strane industrijskih eksperata, film srednjeg formata ima 
potencijal da proizvede 400 MP fotografije, iako bi, nakon digitalnog skeniranja, rezultat imao od 50 
do 80 MP. Drugi test, također proveden od strane Rogera N. Clarka, pokazuje da formati kao što je 
veliki format (4×5”) mogu zabilježiti fotografije ekvivalentne 200 MP digitalnim fotografijama, nakon 
digitalnog skeniranja.

Ukratko, 35 mm analogni fotoaparat koju kupite na buvljaku će vjerojatno imati lošije performanse od 
novijih   digitalnih   fotoaparata,   ali   veliki   ili   srednji   format   filma   može   pružiti   i   povećati   rezoluciju 
najnovijeg Phase One fotoaparata od 40,000 dolara.

Digitalni šum

Nasumično pojavljivanje malih tačkica na fotografiji može se nazvati digitalni šum. Kod filma, digitalni  
šum   je   rezultat   malih   hemijskih   čestica   čestica   koje   nisu   primile   dovoljno   svjetla.   Kod   digitalnih 
senzora, šum je rezultat neželjenih električnih signala nastalih u elektronici fotoaparata; uzrok može  
biti grijanje senzora ili nemogućnost senzora da kontroliše neželjene signale ili smetnje.

Povećavanjem   ISO   vrijednosti   digitalnog   fotoaparata   ili   odabirom   filma   veće   osjetljivosti   vaše 
fotografije će biti podložnije šumu. Šum nije poželjan kod fotografija u boji, ali kad su u pitanju crno-

bijele fotografije, neki umjetnički fotografi ne smatraju šum negativnom pojavom. Smatraju da one 
daju poseban štih fotografijama.

Testiranje od strane tehnološkog eksperta Normana Korena pokazuje kako je digitalna fotografija 
evoluirala do tačke kod koje ima mnogo manje šuma nego njezin analogni ekvivalent. Naravno, 
digitalni šum ovisi o senzoru unutar fotoaparata, tako da stariji modeli nisu jednako učinkoviti kao  
novi.

Posljednja stvar koju trebate uzeti u obzir kad je u pitanju šum, jest da je film vjerojatno bolji medij za 
hvatanje dugih ekspozicija. Digitalni senzori moraju raditi pri niskim temperaturama kako bi izbjegli 
termalni šum, proces koji može postati problematičan dugotrajnom upotrebom fotoaparata, dok film  
nema nikakvih problema sa pregrijavanjem.

Dinamički raspon

Nekad bitan razlog za snimanje sa analognim umjesto digitalnog fotoaparata, dinamički raspon, nije 
više bitan koliko je bio. Dok je dinamički raspon fotografije kompleksan proces koji u obzir uzima 
senzor koji se koristi, vrstu kompresije datoteke i ostale faktore, digitalni fotoaparati imaju prednost 
nad analognima.

Objavljeni   Kodakov   izvještaj   pokazuje   kako   većina   analognih   fotoaparata   ima   oko   13   stopa 
dinamičkog raspona.  Današnji digitalni  fotoaparati imaju oko 14 stopa dinamičkog raspona,  dok 
skuplji   fotoaparati,   kao   što   je Nikon   D810,   imaju   skoro   15   stopa.   Film   pruža   izniman   dinamički 
raspon, ali današnja digitalna tehnologija je jednako dobra.

Neovisno   testiranje   dinamičnog   raspona,   kao   što   su   testovi   Rogera   N.   Clarka   na   analognim  
fotoaparatima, pokazuje kako digitalni fotoaparati 2005. godine „pokazuju izniman dinamički raspon  
u usporedbi sa filmom“. Testirani filmovi uključuju Kodak Gold 200 i Fujifilm Fujichrome Velvia.

Brojni   digitalni   fotoaparati   koriste   prednosti   HDR   tehnike   kako   bi   kreirali   fotografije   iznimnog 
dinamičkog raspona, mnogo većeg nego što analogni fotoaparat može postići.

Brzina okidanja

Kod snimanja u uslovima slabog osvjetljenja, digitalni senzori su u velikoj prednosti. Osjetljivost filma 
se  obično  kreće  u  rasponu  od  ISO   100  do  ISO   3200,   iako  postoji  i  film   osjetljivosti  ISO  6400. 
Današnji digitalni fotoaparati, osim što mogu parirati filmu, često su i mnogo osjetljiviji. Digitalni  
fotoaparati kao što su Fujifilm X100T mogu simulirati osjetljivost do ISO 51200 dok profesionalni 
Nikon fotoaparati, kao što je Nikon D4, mogu snimati i pri ISO 409,600.

Velika prednost digitalnih fotoaparata je u tome da mogu mijenjati ISO na svakoj fotografiji, dok je za  
većinu uobičajenih vrsta filma koji se danas koriste (135, 120, itd.) ISO jednak u cijeloj roli. Veliki 
format je ovdje iznimka jer se koristi po jedan list filma.

background image

Želiš da pročitaš svih 4 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti