Mala, srednja i velika preduzeca
1
Mala i srednja preduzeća - Nastanak
Iako se o malim i srednjim preduzećima (MSP) intenzivnije govori tek od kraja prošlog veka,
saznanja o postojanju nekih primitivnijih oblika malih i srednjih preduzeća sežu u daleku
prošlost.
Prvi poznati zapisi o malom preduzeću pojavili su se pre 4000 godina. Možemo reći da je malo
preduzeće postojalo u gotovo svim kulturama starih naroda. Većina njih, kao što su Arapi,
Babilonci, Egipćani, Židovi, Grci, Feničani i Rimljani su neprestano razvijali mala preduzeća.
Proizvodi i usluge tadašnjih preduzetnika veoma često su bili lošeg kvaliteta, pa su oni na takav
način potkradali i zavaravali svoje kupce. Upravo zbog toga je babilonski kralj Hamurabije 2100.
godine p.n.e. izdao zakonik sa oko 300 zakona, koji štite potrošače i male preduzetnike,
posebno od prevare. O ulozi, značaju i funkcionisanju malih i srednjih preduzeća u našoj
naučnoj ekonomskoj literaturi, intenzivnije počinje da se piše tek osamdesetih godina prošlog
veka.
Mala preduzeća
Mala preduzeća
postoje u skoro svim privrednim oblastima.Ova preduzeća shodno
ekonomskim parametrima, imaju mali obim poslovanja, mali uloženi kapital i mali broj
zaposlenih radnika. Ona se strukturno uklapaju u privredni prostor koji nisu pokrila velika i
srednja preduzeća i obavljaju i poslove za koje i nisu zainteresovana, ili koji nisu profitabilni za
veća preduzeća. Preduzeća male privrede povećavaju stepen i obim korišćenja novih resursa
jedne privrede, uz visok stepen fleksibilnosti i adaptivnosti novim tržišnim i drugim
uslovima.Mala preduzeća po pravilu, osniva pojedinac, preduzetnik, koji je istovremeno i vlasnik
i menadžer preduzeća. On samostalno donosi sve odluke koje se odnose na poslovanje i snosi
rizik poslovanja preduzeća.
Osim izraza malo preduzeće (smalll enterprise) , u engleskom govornom područiju koristi se izraz mali posao
(
Small business), u Nemačkoj kleine undermehnung, u Italiji picola aziende, a u Francuskoj petit industrie.
2
Malo preduzeće karakteriše relatvno nizak stepen specijalizacije poslova, upravljačkih i
poslovnih funkcija. Poslovi malog preduzeća su, po pravilu, lokalnog karaktera sa stanovišta
tržišta i zaposlenosti.Broj zaposlenih u malom preduzeću varira od jedne oblasti do druge. Na
primer u svetu se smatra malim preduzećem ono koje zapošljava do dvesta radnika u industriji,
dok je naprimer u trgovini njegova veličina izražena godišnjim prometom.
Najveći broj malih preduzeća osniva se i posluje u oblasti maloprodaje, veliko prodaje i
sektora usluga. U oblasti proizvodnje, to su uglavnom kooperacije sa srednjim i velikim
preduzećima u oblastima proizvodnje koje zahtevaju brza prilagonavanja ili su sezonskog
karaktera (na primer modna obuća i odeća i sl.).
Visok stepen tržišne fleksibilnosti i niski fiksni troškovi predstavljaju značajnu odrednicu i
komparativnu prednost malih preduzeća. Ona su često i izvor inovacija i kao takva doprinose
ubrzanijemrazvoju privrede. U ovim preduzećima dolazi do izražaja preduzetnička inicijativa,
profitabilnost ulaganja kapitala, inovativnost i kreativnost.
Sektor malih preduzeća dobija poseban značaj u zemljama koje ostvaruju ubrzani tehnološki
razvoj, jer se preko malih preduzeća lakše prenosi savremena tehnologija. Mala preduzeća
imaju izuzetno značajnu ulogu u lokalnom i regionalnom razvoju jedne zemlje. Ona su često
glavni izvor nove zaposlenosti.
Mala preduzeća mogu imati i značajnu ulogu u spoljnoj trgovini jedne zemlje kao kooperanti
velikih multinacionalnih preduzeća i kompanija.
Prednosti i mane malih preduzeća
Prednosti
malih preduzeća su posledica većeg broja faktora:
- Često posluju u delatnostima koje pružaju lične usluge
- Posluju u delatnostima koje imaju ograničene mogućnosti plasmana na tržište
-Proizvode proizvode koji zahtevaju posebnu preciznost, znanja, zanatsku veštinu ili umetnički
talenat.
Miroljub Labus, Osnovi ekonomije, Beograd, 2000, str.132.

4
karakteriše relatvino visok stepen specijalizacije poslova i zaokruženost radnog i tehnološkog
procesa. Visok stepen specijalizacije poslovnih funkcija u preduzeću srednje veličine dovodi do
povećanja ukupne fleksibilnosti preduzeća.
Primena nauke i savremenih dostignuća tehike i tehnologije kod ovih preduzeća veća je nego
kod malih preduzeća, ali znatno manja nego kod velikih preduzeća. Pitanje ekonomije obima ne
postavlja se tako snažno kao kod malih i srednjih kao i kod velikih preduzeća – jel ovu vrstu
preduzeća karakterišu niski fiksni troškovi.
Srednja preduzeća imaju veću moć prilagonavanja - adaptibilnosti potrebama tržišta i drugih
spoljnih faktora, nego velika preduzeća.
Organizacija rada u ovim preduzećima se razvija na bazi naučnih principa. Sve neophodne
funkcije su razvijene u skladu sa potrebama obavljanja delatnosti i reprodukcije ovih vrsta
preduzeća.Srednja preduzeća su obično preovlađujuće u strukturi privrede jedne srednje
ekonomski razvijene zemlje.
Prednosti srednjih preduzeća u odnosu na mala i velika preduzeća
1. Prednosti u odnosu na mala preduzeća:
- Raspolažu većim kapitalom ali imaju problem pribavljanja kapitala
- Ostvaruju veći ukupan prihod
- Profesionalizacija menadžmenta
- Veće tržišno učešće
2. Prednosti u odnosu na velika preduzeća:
- Zadovoljavaju specijalizovanu tražnju
- Snabdevanje velikih preduzeća potrebnim poluproizvodima
- Na tržištima gde je fleksibilnost konkurentska prednost
- Neposredno korišćenje sposobnosti menadžmenta.
Miroljub Labus, Osnovi ekonomije, Beograd, 2000, str.133.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti