Finansijski menadžment turističkog preduzeća
1.
FINANSIJSKI MENADŽMENT TURISTIČKOG
PREDUZEĆA
1.1.Bilans stanja i uspeha
1.1.1. Bilans stanja (balance sheet)
Bilans stanja je finansijski izveštaj koji pokazuje finansijsko stanje, odnosno
vrednost imovine i izvore imovine preduzeća na određeni dan.
Imovina koja se lako ili u bliskoj budućnosti može pretvoriti u gotovinu ili
novac naziva se tekuća ili obrtna imovina
. Gotovina, hartije od vrednosti,
dospela potraživanja i zalihe su tekuća imovina. Od svih navedenih oblika
tekuće imovine očekuje se da se u periodu do godinu dana mogu pretvoriti
(konvertovati) u gotovinu.
Druga vrsta imovine je fiksna ili stalna imovina
, koja se u poslovnom
procesu ne može pretvoriti u gotovinu odmah ili u roku do godinu dana, ili u
toku jednog obračunskog perioda, ali se upotrebom ili korišćenjem ove imovine u
poslovanju stvara gotovina. Fiksna imovina je materijalne prirode, poput
opreme ili fabrike, ili nematerijalne, kao što je patent, idejni projekt,
kompjuterski projekt, itd.
Tekuće obaveze, kao što su dospeli računi na naplatu, su obaveze koje
zahtevaju isplatu sa računa preduzeća u okviru tekuće godine poslovanja.
Dugoročne obaveze su dugovi koji dospevaju na naplatu nakon isteka perioda
od godinu dana.
U bilansu stanja iskazuje se knjigovodstvena vrednost imovine (šta
preduzeće poseduje) i obaveze i prava iz imovine (izvori imovine ili kapitala),
odnosno ko je i šta stekao.
Bilans stanja se iskazuje kroz aktivu-imovinu preduzeća(assets) i pasivu(izvori
imovine preduzeća).Ukupan iznos imovine-aktiva jednaka je izvorima kapitala-
pasiva.
U aktivi imovina se grupiše prema funkciji i čine je:
1. fiksna ili stalna imovina (osnovna sredstva, nematerijalna ulaganja i
dugoročna finansijska ulaganja - hartije od vrednosti);
2. obrtna imovina ili kapital (zalihe, materijal, gotovi proizvodi,
nedovršena proizvodnja, kratkoročna potraživanja-kupci, kratkoročna
finansijska ulaganja-hartije od vrednosti, menice, novčana sredstva -
gotovina);
3. aktivna vremenska razgraničenja;
4. gubitak iz ranijih godina i gubitak iz tekuće godine.
Kao što smo već rekli pasivu čine izvori imovine ili kapitala i čine je:
Hasiba Hrustić,Finansijski menadžment i upravljačko računovodstvo,ALFA-GRAF NS,ISBN 86-
909481-0-4,Novi Sad,2007,str. 16
Isto kao predhodni citat,str.16
1
1. osnovni kapital - akcionarski ili sopstveni kapital;
2. dugoročne obaveze- krediti, hartije od vrednosti;
3. kratkoročne obaveze (dobavljači, čekovi, menice i ostale kratkoročne
hartije od vrednosti, avansi, ostale kratkoročne obaveze iz poslovanja);
4. pasivna vremenska razgraničenja;
5. neraspoređena dobit iz tekuće godine.
Bilans stanja pokazuje veličinu kapitala, kvalitet i izvore kapitala kroz
strukturu aktive i pasive. Do povećanja aktive i pasive se dolazi novim prilivom
sredstava, što menja kvantitet i kvalitet izvora imovine. Svaki novi odliv
sredstava dovodi do smanjenja aktive i pasive.
Na primer, Tabela br.18 pokazuje nam aktivu bilansa stanja hotelskog
preduzeća
X
na dan 31. decembra 2005. godine. Možemo videti da je to
preduzeće imalo 4.2631.000 dinara gotovog novca (cash) i vrednosnih papira -
hartija od vrednosti, zatim potraživanja za prodatu robu od 5.345.000 dinara,
koja su dospela na naplatu (receivables).
Zalihe (inventories) čine materijal, namirnice i piće i gotovi proizvodi koji čekaju
na prodaju.
Prema prikazanom bilansu stanja, bruto vrednost fiksne imovine po nabavnoj
vrednosti je 405.821.000 dinara(Tabela br.18). Sadašnja vrednost ili neto
vrednost fiksne imovine manja je za 18.511.000 miliona dinara(Tabela br.19)
na ime amortizacije, te iznosi 387.310.000 dinara (405.821.000 -18.511.000
=387.310.000).
Pasiva u bilansu stanja pokazuje poreklo ili izvor imovine navedene po
vrstama i iznosima u aktivi. Menadžer mora da vodi računa o obavezama
preduzeća, t.j. o novcu koji preduzeće duguje dobavljačima, državi i drugim
poslovnim subjektima. Prve po redosledu izmirenja su obaveze koje treba da
budu isplaćene u najkraćem periodu. U konkretnom primeru, to su kratkoročne
obaveze u iznosu od 14.518.000 a da preduzeće ima dugoročne ili kratkoročne
kredite onda bi oni imali priorite.
Ako uporedimo ukupnu obrtnu imovinu (76.169.000 dinara) i ukupne
kratkoročne obaveze (14.518.000 dinara), može se zaključiti da su obaveze
manje od vrednosti imovine za 61.651.000 dinara (4,39 minus 7,42 = minus
3,03). Dobijena vrednost se naziva neto obrtni kapital (Net Working Capital-NWC).
To je obrtna ili tekuća imovina umanjena za tekuće obaveze.
Tabela 1 Bilans stanja hotelskog preduzeća X
2

pozitivan finansijski rezultat. Ukoliko su rashodi veći od prihoda, finansijski
rezultat je negativan i tada se smanjuje kapital preduzeća. Kada je u bilansu
uspeha prikazan negativan finansijski rezultat koji je veći od kapitala preduzeća,
preduzeće neće moći da vrati dugove poveriocima. Tada se radi o gubitku ne
samo sopstvene imovine, već i dela tuđe.
Tabela 2 Bilans uspeha hotelskog preduzeća X
U strukturi bilansa uspeha na levoj strani se iskazuju rashodi, a na desnoj prihodi
preduzeća. Prihode preduzeća čine:
1.
prihodi od prodaje proizvoda, robe ili materijala ili pružanja usluga;
2.
prihodi od finansiranja - kamate, kursne razlike;
3. vanredni prihodi - naplaćeni prihodi iz ranijih godina, viškovi, smanjenje
obaveza, i sl.
Rashodi preduzeća su:
1.
nabavna vrednost robe i materijala, materijalni troškovi i amortizacija,
nematerijalni troškovi, bruto zarade, nabavka osnovnih sredstava, rashodi
za nematerijalna ulaganja;
2.
rashodi finansiranja - kamate, kursne razlike;
3.
porezi i druge javne dažbine;
4. vanredni rashodi - gubici, manjak, otpisi i sl.
4
Bilans stanja i bilans uspeha nalaze se u međuzavisnosti i sa stanovišta
vođenja finansijske politike preduzeća ovi finansijski izveštaji razmatraju se
zajedno.
1.2.Analiza produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti
poslovanja
1.2.1. Analiza produktivnosti
Pokazatelj ukupne produktivnosti faktora je odnos ili racio između proizvoda i svih
uloženih inputa, ljudskih i materijalnih
, odnosno
gde su P - produktivnost, Q - proizvod, I - inputi. Racio ukupne produktivnosti
pokazuje doprinos svih inputa u stvaranju proizvoda.
Pokazatelj parcijalne produktivnosti je odnos ili racio između proizvoda i
jednog uloženog inputa. Racio parcijalne produktivnosti pokazuje doprinos
jednog inputa u generisanju proizvoda. Postoji veliki broj racia parcijalne
produktivnosti. Tri osnovna racia parcijalne produktivnosti su: produktivnost
rada, produktivnost kapitala i produktivnost poljoprivrednog zemljišta(koji
mi ovde nećemo razmatrati).
Produktivnost rada
je najstariji i najčešće korišćen pokazatelj parcijalne
produktivnosti. Produktivnost rada je odnos između proizvoda i uloženog
rada, odnosno
gde je P
L
- produktivnost rada
,
Q - proizvod, L - rad. Racio produktivnosti rada
poredi proizvod sa uloženim radom i izražava doprinos rada u stvaranju
proizvoda. Povećanje vrednosti racia indikator je porasta produktivnosti
rada, tj. ostvarenih ušteda u korišćenju rada, dok pad vrednosti racia
označava pad produktivnosti rada.
Produktivnost kapitala
je
odnos između proizvoda i uloženog kapitala,
odnosno
gde je P
K
- produktivnost kapitala, Q - proizvod i K - kapital. Produktivnost
opredmećenog kapitala pokazuje doprinos kapitalne opreme u stvaranju
proizvoda. Produktivnost investicionog kapitala, koji se izražava realnim
godišnjim prinosom kamate
na uloženi
kapital, pokazuje koliko je odricanje
Dragana M. Pokrajčić, Ekonomika preduzeća, Čigoja štampa, ISBN 86-903055-0-5, Beograd,
2002., str.184
5

proizvodu: primer, ako su ukupni varijabilni troškovi UVT = 1000 dinara, a ako
je proizvodnja Q = 10 proizvoda, prosečni varijabilni troškovi su 100 dinara.
Prosečni ukupni troškovi (PUT) jednaki su ukupnim troškovima po jedinici
proizvoda i izračunavaju se kada se ukupni troškovi podele sa ukupnim
proizvodima
Prosečni ukupni troškovi pokazuju iznos ukupnih troškova po jednom proi
primer, ako su ukupni troškovi UT = 3000 dinara, a ako je obim proizvodnje =
10 proizvoda, prosečni ukupni troškovi iznose 300 dinara (3000/10=300din.), i
pokazuju koliki je iznos ukupnih troškova po jednom proizvodu.
Pošto su ukupni troškovi jednaki zbiru ukupnih fiksnih i ukupnih varijabilnih
troškova, tj. UT = UFT + UVT, i prosečni ukupni troškovi jednaki su zbiru
prosečnih fiksnih troškova (PFT) i prosečnih varijabilnih troškova (PVT),
odnosno
PUT = PFT + PVT.
Na primer, ako su prosečni fiksni troškovi PFT = 200 dinara, a prosečni
varijabilni troškovi PVT = 100 dinara, prosečni ukupni troškovi su 300 dinara,
tj. 200 + 100 = 300dinara.
Marginalni troškovi su promena ukupnih troškova, zbog promene obima
proizvodnje za jednu jedinicu proizvoda, ili
Na primer, ako su UT = 3000 dinara za obim proizvodnje Q = 10 proizvoda, a
UT = 3500 dinara za obim proizvodnje Q = 15 proizvoda, marginalni troškovi
iznose 500 dinara, tj. 3500 -3000 = 500 dinara. Marginalni troškovi pokazuju
koliko košta povećanje obima za pet proizvod ili koliko može da se uštedi, ako
se obim ne poveća za jedan proizvod. Povećanje obima proizvodnje sa 10 na 15
proizvoda košta 500 dinara odnosno marginalni troškovi iznose 500 dinara, ili
preduzeće može da uštedi 500 dinara, ako se obim ne poveća za 5 proizvod.
Marginalni troškovi mogu da se definišu i kao promena ukupnih varijabilnih
troškova, zbog promene obima proizvodnje za jednu jedinicu proizvoda,
odnosno
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti