Autorsko pravo
1
S E M I N A R S K I R A D
IZ PREDMETA
„
ZAŠTITA INTELEKTUALNE SVOJINE“
TEMA:
AUTORSKO PRAVO
Ime i prezime profesora:
Dr Dejan Kostić
Ime i prezime studenta:
Miloš Savić
Br. indeksa: 04/15-kb
2
Beograd, Maj 2016
S A D R Ž A J
UVOD
...........................................................................................................
.3
1.
POJAM AUTORSKOG PRAVA
............................................................
.4
2. IZVORI AUTORSKOG PRAVA
...........................................................
.6
3.
SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA
.......................................................
.7
4. AUTORSKO DELO
..............................................................................
...8
5. NOSIOCI AUTORSKIH PRAVA
........................................................
...9
6. AUTORSKOM PRAVU SRODNA PRAVA
.......................................
..1
0
7.
OGRANIČENJE I TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA
......................
..1
1
8.
PRENOŠENJE I ZAŠTITA AUTORSKOG PRAVA
............................
..1
3
ZAKLJUČAK
.............................................................................................
..15
LITERATURA
.........................................................................................16

4
1. POJAM AUTORSKOG PRAVA
Predmet autorskog prava su intelektualni proizvodi – autorska dela u oblasti nauke,
književnosti, svih grana umetnosti, arhitekture. Posmatrano u objektivnom smislu, autorsko
pravo predstavlja skup normi kojima se regulišu odnosi nastali povodom intelektualnog
stvaralaštva – odnosno autorskih dela u oblasti književnosti, nauke, likovne ili muzičke
umetnosti, i na osnovu kojih se reguliše pravni položaj autora i vrši zaštita njihovih interesa.
Posmatrano u subjektivnom smislu, autorsko pravo je apsolutno pravo koje se sastoji od
lično-pravnih i imovinsko-pravnih ovlašćenja koja pripadaju autoru. Lično-pravna ovlašćenja
su, pre svega, ovlašćenje autora da bude označen kao stvaralac dela, zatim da odlučuje o
sadržini dela, da dozvoli njegovo publikovanje ili izvođenje, dok se imovinsko-pravna
ovlašćenja ogledaju u pravu autora da dobija naknadu za iskorišćavanje svog dela – npr. za
izdavanje, izvođenje ili adaptaciju dela.
Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na osnovu samog čina stvaranja autorskog dela i nije
uslovljeno ispunjenjem bilo kakvih formalnosti ili zahteva u pogledu njegovog sadržaja,
kvaliteta ili svrhe. Dovoljno je da individualna ideja izađe iz duhovne, unutrašnje sfere svog
stvaraoca i da dobije spoljni oblik, i postane autorsko delo koje uživa autorsko-pravnu zaštitu.
Autorsko delo ne mora nužno biti preneseno na materijalnu podlogu, da bi uživalo autorsko-
pravnu zaštitu. Čak i govorno delo, muzičko delo koje nije zabeleženo notama ili koreografija
koja nije pismeno izražena je autorsko delo. Autorsko delo ne mora biti čak ni objavljeno da
bi uživalo zaštitu po osnovu autorskog prava. Princip da se autorsko pravo stiče bez
formalnosti vredi i u većini država sveta.
Važno je napomenuti i to da se autorskim pravom ne štiti ideja, nego delo koje je nastalo kao
izražaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu ili kvalitet tog izražaja.
Pojam „autorsko pravo“ karakteristično je za evropsko, ili bolje rečeno kontinentalno pravo
(prvenstveno se razvilo u francuskom pravu). U anglosaksonskom pravu (
common law
)
koristi se pojam
copyright
. Suštinska razlika između autorskog prava i copyrighta je ta, što je
autorsko pravo utemeljeno na ideji ličnog prava autora, tj imamo vezu između autora i
njegovog dela, dok se, s druge strane, copyright ograničava striktno na delo kao takvo.
1.1. Postanak i razvoj autorskog prava
Premda su određeni varijeteti autorskih prava u smislu zaštite moralnih prava (pravo
obeležavanja dela svojim imenom, pravo objavljivanja i prava u odnosu na umnožavanje)
zabeleženi još u starom veku u Judeji, staroj Grčkoj i starom Rimu, najstariji zabeleženi
slučaj zaštite autorskih prava u istoriji se desio u staroj Irskoj, gde je knjiga
Cathach of St.
Columba (6.vek)
, inače najstariji sačuvani primer irskog pisma, proizveo svađu između
Svetog Kolumba (St. Columba)
i njegovog učitelja Svetog Finiana (Saint Finnian) u
manastiru Movilla Abbey.
Naime, nakon što je prepisao rukopis u skriptorijumu pod nadzorom Saint Finniana, Columba
je planirao da ga zadrži. Međutim, St Finnian mu je osporio pravo da zadrži tu kopiju. Ova
svađa je kasnije dovela do čuvene bitke kod Kul Dreimne (Cúl Dreimhne). Međutim, ono što
5
je posebno važno za našu temu je presuda tadašnjeg kralja Irske, koji je doneo sledeću
presudu: „Kako svakoj kravi pripada njeno tele, tako i svakoj knjizi pripada njena kopija“
("To every cow belongs her calf, therefore to every book belongs its copy“), čime je zapravo
zaštitio autorska prava Saint Finniana.
Iako ovaj spomenuti slučaj ima uporište u istoriji, druga činjenica je da sama tehnologija
prepisivanja knjiga, koja se koristila sve do pronalaska štamparske mašine, nije dozvoljavala
značajniji obim kopiranja i stoga zaštita autorskih prava nije imala veći značaj (tako se
percipiralo). Naime, pojavom štamparstva pojavila se mogućnost masovne reprodukcije
štampanih autorskih dela, drugim rečima, stekli su se uslovi za materijalizaciju intelektualne
proizvodnje, u smislu da je u određenom periodu nastala prava poplava štampanih knjiga,
novina i časopisa.
Prvi zakon o zaštiti autorskog prava usvojen je u Engleskoj 1710. Godine, pod imenom
„
Statute of Anne
“ , i on utvrđuje da autori imaju pravo na naknadu od svojih dela. Ipak, tek
posle francuske revolucije, autorsko pravo postaje opšte priznato i javno primenjivano pravo
koje obuhvata i sudske procese u svrhu zaštite. Kako su se obim i sadržaji ljudskog
stvaralaštva stalno razvijali, stvorila se potreba za stvaranjem međunarodnih zakona i propisa
koji će štititi autora i njegovo delo ne samo u njegovoj državi nego i van njenih
granica. Iz tih razloga došlo je do održavanja međunarodnih konvencija
posvećenih autorskim pravima.
Dve najpoznatije konvencije, koje i predstavljaju fundament današnjih odnosa i tretmana
autorskih prava, su Bernska konvencija za zaštitu književnih i umetničkih dela iz 1886.
godine i Univerzalna konvencija o autorskom pravu iz 1952. Godine (Ženeva). Dok Bernska
konvencija ne predviđa ispunjenje ma kakvih formalnosti da bi se autorska prava priznala i
zaštitila, a autorska prava ona štiti za života autora i 50 godina posle njegove smrti,
Univerzalna konvencija traži ispunjenje nekih formalnosti radi zaštite autorskih prava.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti