227 

 

 

10

 

Berzansko poslovanje na Internetu 

Berza  je fizički  i  poslovno  organizovan  prostor,  na  kome  se  po  strogo  utvrĎenim  pravilima 
trguje  hartijama  od  vrednosti,  novcem 

i  stranim  sredstvima  plaćanja.  Berza  je  institucija 

finansijskog  trţišta,  ali  je  i  sama  po  sebi  finansijsko  trţište.  Berze  kao  institucije 
organizovanog  finansijskog  trţišta  kapitala,  predstavljaju  samostalne  organizacije  koje 
poseduju  sopstveni  poslovni  prostor  (zgradu

),  članstvo  i  poslovna  pravila.  Iako  berze  u 

promet ne unose svoje hartije od vrednosti, niti same kupuju i prodaju hartije od vrednosti, 
one spadaju u finansijske institucije, ali nisu intermedijarne finansijske institucije. 

 

Predmet  trgovanja  na  berzi  mora  da  bude  tipiziran  i  standardizovan  kako  bi  bio  lako 
za

menljiv,  i  time  trgovina  njime  jednostavna,  brza  i  efikasna.  Ovo  omogućava  odsustvo 

predmeta trgovanja sa mesta na kom se trguje. 
 
Trgovina se odvija po posebnim pravilima berze, obično potvrĎenim od strane drţavne vlasti. 
Na berzi se samo zaključuju poslovi, dok se isporuke i plaćanja odvijaju van berze. 
 
Pravila  trgovanja  na  berzi  izrasla  su  iz  običajnog  trgovinskog  prava  i  uobličavala  su  se 
zajedno sa postepenim nastankom berze tokom razvoja trţišta i trţišnih odnosa. Ova pravila 
imaju dvostruku funkciju: 
 

   da obezbede standardizaciju predmeta trgovine i samih pravila trgovanja, i 
   

da pruţe zaštitu učesnicima u trgovanju. 

 
Pravila ureĎuju način rada berzanskih sluţbi. Ona su kodifikovana u zbornike pod različitim 
nazivima. 
 
Polazeći od vrste berzanskog materijala, berze se mogu podeliti na robne berze i finansijske 
berze. 
 

 

Na  robnim  berzama  se  trguje  različitim  vrstama  roba  (ţito,  krompir,  meso,  kafa,   
nafta, obojeni metali, nemetali, pamuk, šećer, vuna, zlato, kalaj, itd.) 

  Finansijske berze mogu biti univerzalne i specijalizovane. 

 
Univerzalne berze su one berze na kojima se trguje hartijama od vrednosti, najčešće onima 
koje  predstavljaju  finansijske  instrumente  na  trţištu  kapitala  (vlasničkim  i  dugoročnim 
duţničkim hartijama), ali nije isključeno ni trgovanje kratkoročnim hartijama, zatim novcem, 
devizama, finansijskim derivatima (fjučersima i opcijama) i zlatom. 
 
Na specijalizovanim berzama se trguje samo odreĎenim berzanskim materijalom. One mogu 
biti berze efekata 

– ako se sa njima kupuju i prodaju samo dugoročne hartije od vrednosti, 

devizne  berze,  berze  zlata  i  plemenitih  metala,  itd.  Postojanje  berze,  odnosno  berzanske 
trgovine na nekom trţištu, ukazuje da je to trţište sugurno i da nije pod uticajem netrţišnih 
rizika u poslovanju. Jačanje berzanskog poslovanje ukazuje na porast sigurnosti u odreĎenoj 
privredi. 

Ključna  funkcija  berze  je  da  obezbedi  kontinuelno  trţište  hartija  od  vrednosti  po 

cenama koje ne odstupaju bitno od onih po kojima su prethodno prodate. 
 
Kontinuitet  trţišta  smatra  se  neophodnim  za  očuvanje  likvidnosti  hartija  od  vrednosti  bez 
kojih  bi  se  teško  mogla  privući  sredstva  investitora  koji  u  njih  ulaţu.  Kontinuitet  trţišta 
smanjuje kolebanje cena hartija od vrednosti što dalje povećava njihovu likvidnost, odnosno 

228 

 

sposobnost konverzije u gotovinu putem prodaje. 

Berza utvrĎuje i publikuje cene hartija od 

vrednosti.  Cene  pojedinih  hartija  od  vrednosti  utvrĎuju  se  na  bazi  efektivne  kupovine  i 
prodaje, odnosno ponude i traţnje konkretne hartije od vrednosti. Objavljujući pregled cena 
različitih hartija od vrednosti i zahtevajući da se finansijski izveštaji preduzeća koja ih emituju 
učine  dostupnim  javnosti,  berze  omogućavaju  postojećim  i  perspektivnim  ulagačima  da 
procene  rizik  i  rentabilnost  svojih  ulaganja  i  usmere  ih  u  skladu  sa  svojim  preferencijama 
prema riziku i rentabilnosti. 
 
Berza je duţna da u svom poslovanju obezbedi: 
 

  zakonito obavljanje trgovine na berzi, 
 

zaštitu interesa učesnika na berzi, 

 

poštovanje  pravila  i  standarda  berze  koji  se  odnose  na  ponašanje  učesnika 
učesnika na berzi, i 

 

informacije za javnost o svim činjenicama značajnim za rad berze. 

 
Danas  su  retka  trţišta  na  kojima  ne  deluje  bar  jedna  berza.  Najvaţniji  berzanski  centri  su 
Njujork, London, Tokio, Frankfurt i Čikago. Najveća je Njujorška berza hartija od vrednosti. 
 
Na  prostoru  jugositočne  Evrope  rade  Beogradska  berza,  Sarajevska,  Banjalučka, 
Zagrebačka,  Varaţdinska,  Ljubljanska,  Budimpeštanska,  Atinska,  Bugarska,  Makedonska  i 
Crnogorska berza. 
 
Brokerske  

kuće u svetu predstavljaju veoma moćne finansijske organizacije koje imaju više 

stotina  zaposlenih  sa  izuzetno  jakom  tehničkom  i  organizacionom  strukturom.  Standardnu 
organizaciju jedne brokerske kuće u svetu predstavljaju sledeće organizacione jedinice: 
 

  Odeljenje za prijem naloga i rad sa klijentima (Sales). Ovo odeljenje konataktira 

klijente u cilju prikupljanja naloga za trgovanje, evidenciju ugovora, savetodavne 
usluge klijentima itd. 

 

Prikupljene informacije o klijentima oni dostavljaju odeljenju za evidenciju računa 
(Accounts) koje evidentira račune novih klijenata. 

  Odljenje  za  prijem  naloga  dostavlja  prikupljene  naloge  odeljenju  za  trgovanje 

(Order  room)  koje  na  osnovu  tih  naloga  trguje  na  berzama  (Exchanges)  ili  na 
vanberzanskom trţištu (OTC)  

  Rezultati  trgovanja  se  dostavljaju  odeljenju  za  post-

trgovačke  operacije 

(Purchase  and  Sales)  koje  na  osnovu  obavljenih  trgovanja  informiše  klijenta  o 
izvršenom trgovanju i vrši operaciju kliringa, odnosno definiše kome klijentu treba 
uplatiti  novac,  a  kome  prebaciti kupljene  hartije.  Na  osnovu  tih  specifikacija  ovo 
odelj

enje  daje  nalog  klirinškoj  kući  (Clearing  corporation)  da  prenese  hartije  od 

vrednosti  na  račun kupca hartija,  a takoĎe daje nalog  poslovnoj  banci  da uplati 
novac za prodate hartije od vrednosti na račun prodavca hartija. 

  Odeljenje  za  knjigovodstvo  (Accounting)  obavlja  standardne  knjigovodstvene 

poslove. 

 

Odljenje  za  obračun  dividende  vrši  obračun  i  uplatu  dividende  klijentima  čije 
račune odrţava brokerska kuća. 

 
Sve  ove  operacije  odvijaju  se  potpuno  automatski,  a  komunikacija  izmeĎu  odeljenja  je  u 
potpunosti bazirana na elektronskoj razmeni podataka. 
 

A broker is an 

individual or party 

(brokerage firm) that 

arranges transactions 

between a buyer and a

seller for a commission

when the deal is 

executed.

background image

230 

 

IS brokerskih kuća 
 

U cilju obavljanja ovih svojih delatnosti brokerske kuće poseduju informacione sisteme koji 
su razvijani  uglavnom  u Windows  okruţenju.  Informacioni  sistemi koje poseduju brokerske 
kuće  u  velikoj  meri  zavise  od  vrste  trţišnih  materijala  kojima  trguju  berzanski  posrednici  
trguju. Standardni naziv za IS brokerske kuće je backoffice. Berzanski posrednici mogu imati 
sledeće aplikacije : 
 

  Berzanski  posrednici  koji  daljinski  trguju  na  Beogradskoj  berzi  akcijama  i  obveznicama 

imaju  klijentsku  aplikaciju  Beogradske  berze.  Ta  aplikacija  im  omogućava  da  obavljaju 
sve operacije u vezi trgovanja na Berzi i da rezultate trgovanja (informacije o trgovanju) 
dobijaju u vidu XML fajlova koje onda mogu koristiti u okviru svojih backoffice programa.  

 

Berzanski  posrednici  koji  trguju  drţavnim  hartijama  od  vrednosti  (dugoročnim 
obveznicama  i  blagajničkim  zapisima  NBS)  i  akcijama  obavezni  su  da  imaju  aplikaciju 
Centralnog registra pomoću koje vrše provere i preknjiţavanja u Centralnom registru. 

  Za  sve  ostale  poslove  (osim  komunikacije  sa  Berzom  i  Centralnim  registrom)  brokeri 

koriste sopstvene backoffice aplikacije. Te aplikacije su uglavnom bazirane na Windows 
platformi,  a  kao  razvojni  alati  su  korišćeni  MS  Access,  Visual  Fox  i  Visual  Basic.  One 
omogućavaju generisanje standardnih izveštaja za Komisiju, Berzu i ostale institucije.  

 
Iz ovoga se vidi da brokerske kuće koriste u proseku tri različite aplikacije izmeĎu kojih nema 
direktne razmene podataka, što znatno usporava rad brokera i povećava mogućnost greške.  
 
Aplikacija  koju  brokeri  koriste  za  rad  sa  Centralnim  registrom  se  zove  Beoklijent.  Ona 
omogućava brokerima da evidentiraju vlasnički i trgovački račun za klijenta, kao i da prate 
aktivnosti  nakon  trgovanja  na  Berzi,  odnosno  da  provere  da  li  je  kupac  dobio  hartije,  a 
prodavac novac nakon završenog trgovanja na Berzi. Meni za otvaranje vlasničkog računa 
pomoću aplikacije Centralnog registra prikazan je na Slici 63.  
 
 
 

231 

 

 

 

Slika 63. Otvaranje vlasn

ičkog računa za klijenta

 

 
 
Koristeći ovu aplikaciju Centralnog registra broker moţe da obavlja sledeće operacije:  
 

 

Otvaranje računa HoV 

 

Preknjiţavanje sa jednog računa na drugi 

background image

233 

 

 

učitavanje  fajlova  sa  podacima  od  drugih  učesnika  u  trgovanju  i  obrada  učitanih 
podataka.   

 
Brokerske  kuće  vezu  sa  Beogradskom  berzom  (članovi  Berze)  i  Centralnim  registrom 
(članovi CR HoV) uglavnom odrţavaju uz pomoć ISDN veza, a zastupljenost „frame relay‖-a 
je nešto manja. 
 

Komunikacija meĎu učesnicima u trgovanju 

 
U  tabeli  je  data  opšta  struktura  informacija  koje  se  razmenjuju  izmeĎu  brokerske  kuće  i 
ostalih učesnika u trgovanju.  

 

Klijent -> Broker 

Nalog za trgovanje (telefonom, pismeno) 

Broker -> Klijent 

Informacije o trgovanju (telefonom, pismeno) 

Broker -> Berzi 

Nalog za trgovanje (elektronski) 

Berza -> Brokeru  

Informacije o trgovanju (elektronski) 

Broker -> CR 

Provera klijenata (elektronski) 

CR -> Broker 

Informacije o klijentu (elektronski) 

Komisija -> Broker 

Zahtev za izveštajima (telefonom ili pismno) 

Broker -> Komisija 

Izveštaji (pismeno) 

Broker -> Banka 

Provera klijenta  (pismeno) 

Banka  -> Broker 

Informacije o klijentu (pismeno) 

 
Komunikacija izmeĎu Berze, Centralnog registra i brokera je u najvećoj meri automatizovana 
i  odvija  se  elektronskim  putem.  Osnovni  nedostatak  te  komunikacije  je  što  se  koriste 
sopstveni protokoli koji nisu usklaĎeni sa svetskim standardima, što predstavlja problem za 
strane učesnike u trgovanju.  

 

Komunikacija  izmeĎu  Komisije  za  hartije  od  vrednosti  i  ostalih  učesnika  na  trţištu kapitala 
uglavnom se odvija na nivou pisanih dokumenata 
 

Želiš da pročitaš svih 56 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti