Saobraćaj i prostor
Prostor
-realni okvir življenja. Moze biti
prirodni
i
stvoreni (izgradjeni)
a prema Euklidu, on je odredjen sa tri
dimenzije:
sirinom, visinom i duzinom.
U prostoru susrecemo se sa:
prirodnim karakteristikama
( zemljiste,klima,morfologija),
ekonomskim
(nivo proizvodnje,zaposlenosti),
socijalnim
(karakteristike stanovnistva),
tehnickim
(infrastrukturni sistem) i
suprastrukturnim sistemima
.
Ovo ukazuje da je
prostor slozeni dinamicki sistem sastavljen iz niza elemenata medjusobno povezanih gdje
vlada niz zakonitosti i gdje se odvijaju procesi koji cesto imaju globalni znacaj.Prostor
je apsolutno
ogranicen resurs cije se koristenje (namjena) i organizacija koristenja sagledava u okviru prostornih planova.Prostor se
ne moze izolovano tretirati od razvojnih procesa jer se radi o nerazdvojnoj sprezi.Svaki razvojni proces pokazuje izvjesnu
neravnomjernost u kretanju.
Pragovi razvoja su: faze uspona ili ekspanzija i faze padova ili kontrakcija.
Ovi pragovi razvoja javljaju se
uslijed nedostatka prostora za sirenje grada ili uslijed izrazitog zaostajanja u razvoju pojedinih funkcija (saobracaj,
okolinski uslovi i sl.), bilo na nivou grada, drzave ili regije.Proucavajuci uspotavljene relacije izmedju covjeka i prostora
mogu se traziti i odgovori koji izrazavaju specifican odnos ljudske zajednice i prostora.
Najznacajniji elementi novih urbanih ambijenata
su objekti raznih volumena i izgleda komunikacijske, transportne
i energetske infrastrukture (putevi, autoputevi, zeljeznice,...) koji su novi monumenti vidljivih i nevidljivih napajajucih
mreza sirih prostornih cjelina (regiona) i ujedno i simboli organizovane drustvene mreze i njenog
napretka.Npr(saobracajnice vise nisu samo povezujuci elementi nego postaju nas svakodnevni boravisni i rekreacioni
prostor u kojem prebivamo veliki dio svog vremena.)
Planiranje
je proces ciji je rezultat plan.
Planiranje
je proces odlucivanja o akcijama koje treba poduzeti u buducnosti.
Planiranje
je intencija da se kod odlucivanja o buducnosti u sto vecoj mjeri koristi znanje i razum.
Planiranje
je proces
odlucivanja o odgovarajucoj buducnosti kroz vrsenje niza izbora.
Planiranje
je proces putem kojeg planer izabira
odredjen pravac akcija (skup sredstava) da bi postigao postavljene ciljeve.To je proces pripremanja skupa odluka o
akcijama u buducnosti koji je usmjeren na postizanje ciljeva preferiranim sredstvima.
Planiranje
je racionalno
organizovan, ka buducnosti usmjeren sistem djelovanja.To je djelatnost koja je smisljena tako da djeluje na okruzenje
sa ciljem njegovog mijenjanja na takav nacin da se pojacavaju tendencije ka koherentnosti i koheziji,a drze pod
kontrolom tendencije ka dezintegraciji i raspadanju.
Planiranje
je proces cija je funkcija smanjenje entropije i
povecanje organizacije u okruzenju.
Plan
je slozen dinamicki sistem koji je dat u obliku kontrolirajuce strukture dogadjanja(akcija), cija je funkcija da u
svome okruzenju koji je dugi dinamicni sistem, izazove takve organizacione promjene koje se prema vrijednosnim
opredjeljenjima u datom vremenu smatraju progresom.
Plan
nije samo konacna slika buduceg stanja,koja predstavlja
konacni cilj, vec je ona i tok akcija (sistem dogadjanja) koji vode do realizacije konacne slike.
Prema teoriji planiranja koja sustinu procesa planiranja vidi u
biranju
, to biranje se javlja na tri osnovna nivoa, koji
cine:
formulisanje vrijednosti, identifikaciju sredstava i efektuaciju(sprovodjenje ili primjena).
Prema teoriji planiranja koja sustinu planiranja vidi u semi,
cilj-sredstvo
, cijeli proces se sastoji od:
analize i
vrednovanja stanja (potencijali i ogranicenja), razrade ciljeva, oblikovanja varijanti i redoslijeda akcija i
visekriterijalnog vrednovanja varijanti.
Sema koja prihvata insistiranje na ekspliciranju sistema vrijednosti prije svih drugih radnji svodi se na:
normativno
planiranja
(definisanje vrijednosti,opredjeljenja i konacnih ciljeva),
stratesko planiranje
(definisanje konkretnih
vremenskih odredjenih ciljeva) i
operativno planiranje
(definisanje sredstava).
Normativna teorija
-sve one teorije koje polaze od vrijednosnih stavova odnosno normi gdje se planiranje ne tretira
kao pogadjanje buducnosti nego kao kreiranje buducnosti(uvodjenje vise varijanti iz kojih se na osnovu vrednovanja
izdvaja najpovoljnija).
Sema redoslijeda postupaka u pripremi prostornog plana
polazi od sistema vrijednosti na
osnovu kojih se definisu opci ciljevi i kriteriji za valorizacjiju potencija i ogranicenja.Na osnovu opcih ciljeva i valorizacije
stanja utvrdjuju se posebni ciljevi.Vrijednovanje varijanti se vrsi na bazi vise kriterija a kriteriji se formulisu kao doprinos
realizacije opcih i posebni ciljeva.Izborom optimalne (najpovoljnije varijante i definisanjem etapa i mjere za realizaciju
definisan je plan.Mjere (instrumenti) za realizacija plana cine osnovu za uspostavljanje kontrole(monitoringa)
sprovodenja plana.
Prostorno planiranje
se mijenjalo u skladu sa drustveno-ekonomskim promjenama,a osnovna funkcija mu je bila
kontrola koristenja zemljista.Medutim,pitanje koristenja zemljista je u uskoj vezi sa pitanjem ekonomskog i drustvenog
razvoja, saobracaj, zastite okoline, stanovanja, drustvenih djelatnosti i dr.Lokalne zajednice pa sire imaju zadatak da
obezbjede stanovnistvu: zaposlenje,stan,obrazovanje,sigurnost i dobar okolis.
Opcine koriste dva nivoa planiranja:kompleksni sveobuhvatni pla –prostorni plan(strategije) i detaljne razvojne
planove:
Sa regionalnog stanovista postoje tri pitanja koja se rjesavaju planom
:sistemi naselja,infrastrukturni
sistemi i okolina.Brze drustvene promjene i internacionalizacija dovode do promjena u infrastrukturi,ekonomskom zivotu
i trziswtu rada,zakonodavstvu ni politici stambene izgradnje.
Period koji je pred nama obiljezava:
globalizacija i
regionalizacija drustva,trzisni odnosi i efikasnost,ekoloska osjetljivost,uvodjenje novih tehnologija,humanizacija
zivljenja,razvoj lokalne uprave,demotropolizacija i ruralni-urbani kontinum.
Veliki broj subjekata planira i uredjuje svoj prostor jer im je to osnovna
djelatnost(poljoprivreda,sumarstvo,vodoprivreda,energetika,saobracaj...) sto zahtijeva koordinacuju i
uskladjivanje.
Prostorno planiranje i urbani razvoj su oblasti u okviru koji su posebno znacajni:
prilagodjavanje
drustvenog razvoja okolisu,odrzivi gradovi i drzave.Procesi planiranje i donosenja odluka kao i instrumenti komunikacije
ucesnika ukljucenih u planiranje.
Naglasene potrebe za prostornim planiranjem proizilaze iz
:privatno i javno partnerstvo koje je koristilo modele
iz 1980-tih godina ima dosta manjkavosti;trziste no moze obezbjediti efikasno rjesenje za razlicite infrastrukturne
potrebe i potrebe drustvenih djelatnosti;problem koordinacije izmedju razlicitih sektora;drustvene posljedeice kao sto su
visoki nivo nezaposlenosti, ravnopravnost u odnosu na spolove itd. Gradovi i transportni koridori u vrijeme globalizacije
postaju motori razvoja ukoliko pored tradicionalnih resursa imaju i podobne lokacije i nudne kvalitetnu infrai
suprastrukturu.
Lokalni planovi
preuzimaju obavezu sa regionalnog i nacionalnog nivoa tako da je prisutna hijerarhija u
sistemu planiranja.
Najznacajnije promjene koje ce uticati na fizicko planiranje
jesu globalizacija ekonomskih
aktivnosti,porast medjunarodne konkurencije i mobilnost industrije oslonjena na znanja i lokacije koje nude najpovoljnije
uslove.
Sema kontinualnog procesa planiranja
pokazuje dinamiku promjena u podrucja planiranja i okruzenjai potrebu
stalnog inoviranja planova(strategija).Najdelikatnija faza planiranja jeste definisanje ciljeva i kreiranja
alternativa.Dinamika promjene i veliki broj oblasti koje se tretiraju u okviru prostornog planiranja zahtjevaju istrazivanja
koja ukljucuju i medjunarodnu kooperaciju,a znanja koja treba razviti odnose se na vozije i teorija za ostvarenje odrzivih
gradova;jedinstven pristup gradu i regiji i sistemski pristup prostornoj organizaciji i sektorskoj koordinaciji;razvoj alat i
metoda u prostornom planiranju za funkcionalno djelovanje,drustveni efekti,ekonomija i okolina kao i metodi
identifikacije individualnih i dugorocnih efekata;odnose selo-grad;uticaj raznih ekonomskih i drugih faktora na razvoji
uredjenje okoline;organizaciju,procedure,proces koordinacije i pregovaranje izmedju javnih i privatnih ucesnika i izmedju
regionalnih i lokalnuh ucesnika na svim nivoima;odgovarajuci dizajn i jezik planiranja kao i dokumenta i okluke za
ostvarenje procesa;ucesnike u planiranju zelje,dialoge i dugorocna razmisljanja.
Integrisanje prostornog i okolinskog planiranja
Posto je prostor „n“ dimenzionalan,njegova razumjevanje podrazumjeva poznavanje i okolinskih indikatora kao
jedinstvenog sistema indikatora koji determinisu prostor.U okviru prostornog planiranja definise se namjena i
organizacija koristenja prostora sto prestvalja temeljni instrument za manifestaciju okolinskih uticaja.
Prema toriji
planiranja koja bit planiranja vidi u semi cilj-sredstvo proces planiranja sastoji se od
:odredjivanje
vrijednosti;analize i vrednovanja stanja(problema i trendova);definisanje ciljeva(opcih i posebnih);oblikovanje varijanti i
redoslijeda akcija;visekriterijalno vrijednovanje varijanti;provodjenje i monitoring.Ukljucivanje impakata okoline u
procesu planiranja podrazumjeva unosenje nove filozofije odrzivog razvoja u sistem vrijednosti drustva,definisanje
ciljeva okoline i koristenje porocjena uticaja na okolinu(PUO) i strateskih procjena na okolinu (SPUO)kao instrumenata
vrijednovanja okolinskih impakata postojecih prostornih sistema(PUO) i planiranih prostornih sistema(SPUO).
Da bi principi odrzivosti u podrucju prostornog planiranja bili ostvareni moja postojati mogucnost njihove provjere
teoretski i metodoleski na ponovljenim modelima.Procesi procjene uticaja na okolinu postojecih i planiranih prostornih
sistema imaju veliku vaznost jer omogucavaju definisanost optimalne namjene prostora bazirane na odrzivom razvoju.
METOD PRIPREME I IZRADE PROSTORNO PLANSKIH DOKUMENATA
Pripremne aktivnosti za izradu prostorno planskih dokumenata zapocinju izradom programa pripreme koji sadrzi osnovne
motive i ciljeve irade planskog dokumenta,definise vrstu dokumenta,prostorni obuhvat,dinamiku izrade,rokove
izrade,potrebna sredstva,izvore sredstva i osnovne smjernice za izradu.Na osnovu programa rada na pripremi prostorno
planskog dokumenta donosi se odluka o pristupanju izradi prostorno planskog dokumenta,a ona sadrzi vrstu prostorno
planskog dokumenta,prostorni obuhvat,nosioca pripreme,potrebna sredstva,rok izrade i trajanje prostorno planskog
dokumenta.
Osnovni izvori podataka za pripremu prostorno planskih dokumenata su:postojeci planovi i dokumentacija koja je sluzila
za njihovu raniju izradu;strategiju i razvoj drzavnog,regionalnog i lokalnog nivoa;planovi i strategije razvoja pojedinih
sektora (energetika, poljoprivreda, telekomunikacije... );podaci sa kojima raspolazu drzvani organi svih nivoa;podaci sa
kojima raspolazu pojedine institucije,javne ustanove,zavodi,instituti...;podaci o anketama o problemima i mogucim
prostorno planskim rjesenjima.
Za potrebe izrade prostorno planskog dokumenta rade se studije,elaborati,separati kako bi se analizirala i dala
odgovarajuca rjesenja za pojedine oblasti koja su bitna za kreiranje namjene i organizacioje prostora.
Prostorno
planska rjesenja se rade u 4 faze:
I faza – stanje i valorizacija prostornog razvoja
II faza – ciljevi razvoja
