Karcinom prostate
Prijava dokumenta
Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.
Visoko zdravstveno-saniterna škola strukovnih studija „Visan“
Seminarski rad iz predmeta Onkologija
KARCINOM PROSTATE
Mentor : Prof. Dr Svetlana Banović Student : Anica Petrović 2 / III
Beograd,
Maj, 2017.
SADRŽAJ
1. Uvod
2. Anatomija prostate
3. Karcinom prostate
4. Epidemiologija karcinoma prostate
5. Rizični faktori za karcinom prostate
6. Patologija i patohistologija karcinoma prostate
7. Klinička slika i širenje karcinoma prostate
8. Dijagnostika karcinoma prostate
Digitorektalni pregled (DRP)
Prostata specifični antigen (PSA)
Transrektalni ultrazvuk (TRUZ)
Biopsija prostate
9. Lečenje karcinoma prostate
10. Zaključak
11. Literatura

2. ANATOMIJA PROSTATE
Prostata je egzokrina žlezda oblika kestena. Masa normalne prostate kod zdravog muškarca
iznosi 20 grama, prosečne dužine 3 cm, širine 4 cm i dubine 2 cm. Kod starijih muškaraca
masa i veličina variraju. Prostata je pokrivena troslojnom fascijom koja je povezuje s okolnim
strukturama. Prostatu okružuje puborektalni deo mišića levator ani. Rektovezikalna
(Denonvillierova) fascija prekriva zadnju površinu prostate i deli je od prednje površine
rektuma. Spreda prostatu podupire puboprostatični ligament, a vrh prostate dole podupiru
vanjski sfinkter uretre i urogenitalna dijafragma. Baza prostate vezana je prema gore s
mokraćnim mehurom i semenskim mehurićima.
Prostata se deli u četiri zone: prednja
fibromuskularna stroma, prelazna zona, centralna zona i periferna zona. Prostata se sastoji
od dva lobusa, desnog i levog, a katkad se nalazi i središnji lobus. Građena je od žlezdanog
tkiva koje čini 70% volumena, dok preostalih 30% volumena prostate čini glatko mišićno
tkivo. Kroz centralnu zonu prostate prolazi deo uretre dugačak oko 3 cm u koji se otvaraju
semenovodi te izvodni kanali prostatičnih žlezda. Prostatične krvne žile i živci smešteni su
između lateralne fascije i prostate. Arterijsko snabdevanje čine donja vezikalna arterija,
ogranak unutarnje ilijačne arterije, i rektalne arterije. Vensku drenažu omogućuju parni
prostatični pleksusi koji se zatim slivaju u unutrašnje ilijakalne vene. Komuniciraju s
vezikalnim i pudendalnim pleksusom. Limfa završava u limfnim čvorovima smeštenim uz
zajedničku i unutrašnju ilijakalnu arteriju te u obturatornim i sakralnim limfnim čvorovima.
Autonomnu inervaciju prostate čine živci pelvičnog pleksusa i ganglijske stanice uz samu
prostatu.
Slika 1: Smještaj prostate u odnosu na okolne strukture
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti