Ekonomika saobraćaja
Ekonomika saobraćaja
1. Pojam i karakter saobraćaja kao delatnosti
Saobraćaj
– privredna, infrastrukturna delatnost koja obezbeĎuje infrastrukturu za
funkciju svih privednih ćelija, opredeljuje kvalitet ţivota ljudi (privrede) zato što
omogućuje povezivanje faktora proizvodnje sa potrošnjom. Ima velike eksterne efekte
zato što od kvaliteta funkcionisanja saobraćajnog sistema zavisi i funkcionisanje drugih
privrednih grana. Ako se saobraćaj ne obavlja dobro, ceo privredni sistem trpi i obrnuto.
Zbog svog značaja saobraćaj je pod kontrolom drţave, javnih sluţbi.
U osnovi, ekonomika saobraćaja je ekonomska politika u domenu saobraćaja. Postoje
drţavne regulative pa dolazi i do stvaranja monopolskih pozicija, što dovodi do
neefikasnog korišćenja resursa. Ekonomska politika varira koliko treba da raste
konkurencija, a koliko regulacija.
Regulisana deregulacija
(dugi rokovi gradnje, dugi rokovi trajanja) – problem je što
odluke treba doneti danas, a isplatiće nam se za ko zna koliko godina. Zbog toga su nam
potrebne informacije o budućoj korisnosti, o razvijenosti saobraćajne mreţe...
Saobraćaj je usluţna delatnost. Saobraćaj u najširem smislu je vrsta komunikacije. U
uţem smislu u saobraćajnu delatnost spada transport robe i ljudi kao i prenos informacija.
Proizvodnja – razmena – raspodela – potrošnja === proces društvene reprodukcije
Transport roba prvo se javlja u procesu proizvodnje i ima za cilj da poveţe različite
tehnološke faze u proizvodnji nekog proizvoda. Za taj transport u prvoj fazi procesa
koriste se savremena transportna sredstva (trake, viljuškari) i troši se velika količina rada.
MeĎutim taj transport ne pripada saobraćaju kao delatnosti, već se odvija u okviru
tehničke podele rada
i taj transport se zove
industrijski unutrašnji transport
. Nije
bitno na kojoj se udaljenosti ovaj prenos obavlja, već da se obavlja u okviru tehničke
podele rada.
Transport koji se javlja u fazi razmene i ima za cilj da poveţe meĎusobno razdvojena
proizvoĎačka i potrošačka mesta se odvija u okviru
društvene podele rada
. On pripada
saobraćaju kao delatnosti
. Ni ovde nije bitna udaljenost na kojoj se saobraćaj odvija,
već samo da je u fazi razmene. TakoĎe nije bitno ni ko taj transport obavlja. To mogu biti
specijalizovana transportna preduzeća kojima je to jedina delatnost, ili proizvodna,
trgovinska i druga preduzeća koristeći sopstvene kapacitete. To samo vodi ka
razlikovanju dve vrste transporta u okviru saobraćaja kao delatnosti: javni saobraćaj i
saobraćaj za sopstvene potrebe (po obimu transporta značajniji od javnog)
Karakter
Po karakteru, saobraćaj je proizvodna delatnost zato što obezbeĎuje završetak procesa
reprodukcije. Saobraćaj je produţetak procesa proizvodnje u sferi prometa. Iako je
proizvodna, on je i usluţna delatnost. Sve usluţne sleduju nekoj tercijalnoj delatnosti pa i
saobraćaj takoĎe. Ipak, saobraćaj pripada
proizvodnom sektoru privrede
.
Usluţni sektor čini više od 2/3 ukupne vrednosti koja se ostvari u nekoj zemlji. Transport
čini 7-12% od BDP (GDP)
Tri grupe gledišta na transport putnika:
a)
transport putnika je potpuno neproizvodnog karaktera, jer se ne pravi nikakva
nova vrednost
b)
svi prevozi putnika čiji je motiv putovanja poslovni je proizvodnog karaktera, a u
ostale svrhe neproizvodnog karatera
c)
u celini je proizvodnog karaktera, jer prevozom ljudi stvaraju se nove upotrebne
vrednosti za pojedinca čime se zadovoljava realna ljudksa potreba
2. Karakteristike (specifičnosti) osnovnih elemenata i rezultata procesa proizvodnje
u saobraćaju
Saobraćaj ima 3 elementa procesa proizvodnje:
1.
predmet rada:
a)
osnovna delatnost – objekti prevoz
b)
pomoćna – energija, gorivo, mazivo
2.
sredstva za rad (saobraćajna infrastruktura, prevozni kapaciteti)
3.
radna snaga
U saobraćaju se razlikuju predmeti rada iz osnovne i pomoćne delatnosti. Predmet rada iz
osnovne delatnosti su objekti prevoza, a to su roba i ljudi. Predmeti rada iz pomoćne
delatnosti su pravi predmeti rada (energija, gorivo, mazivo...)
Po pravilu saobraćajna infrastruktura nije vlasništvo saobraćajnog distributera, već je u
vlasništvu drţave. Drţava ima odgovornost za formiranje ponude te vrste sredstava.
Saobraćajni distributeri nemaju pod svojom kontrolom tu ponudu, već samo deo ponude.
Prevozni kapaciteti su u vlasništvu isključivo transportera.
Karakteristike rezultata:
Rezultat rada u saobraćaju je saobraćajna, prevozna tj transportna usluga. Proces
proizvodnje i potrošnje se obavlja istovremeno pa zato nemamo zalihe saobraćajnih
usluga.
U saobraćaju se razlikuje proces proizvodnje od procesa rada kao i jedinice u kojima se
njihovi rezultati izraţavaju.
Jedinice u kojima se izraţava
obim prevoza
tj rezultat procesa proizvodnje su:
u robnom saobraćaju
neto-tonski kilometar NTKM
tj prevoz 1t robe, na
udaljenosti od 1km
u putničkom saobraćaju
neto-putnički kilometar NPKM
tj prevoz jednog
putnika na 1km
kod robnog i putničkog zajedno, jedinica je
neto kilometar
NKM
= NTKM +
NPKM
kod statističkog prikaza imamo
redukovan neto kilometar
(dobija se
ponderisanjem)
RNKM
– uzima se da su 1NTKM=1, a NPKM=1,2 sabiranjem
dobijamo RNKM
Jedinice za izračunavanje
obima bruto rada
:
BTKM bruto-tonski kilometar
u robnom saobraćaju
BPKM bruto-putnički kilometar
u putničkom saobraćaju
1NTKM = Q x L Q
– teţina robe u t
1BTKM = (Q + T) x L L
– udaljenost
T
– teţina samog transportnog sredstva (tara)
1NPKM = P x L P
– broj putnika
1BPKM = (P* + T) x L P*
- teţina putnika (prosek 80kg)

5. 6. 7. 8. Konkurentske prednosti i nedostaci pojedinih vidova saobraćaja
Sa aspekta saobraćaja u drţavi bitno je:
saobraćajna mreţa
prevozni kapaciteti
transportni troškovi
Transportno trţište je danas veoma razvijeno u svetu. Sa jedne strane je imperfektno, jer
uslovljava drţavnu regulativu, a sa druge strane je liberalno zbog podizanja
konkurentnosti. Na transportnom trţištu je veoma prisutna meĎugranska i intergranska
konkurencija.
Konkurentnost pojedinačnih transportera / vidova saobraćaja je opredeljena njihovim
ekonomsko – eksploatacionim karakteristikama, a najbitnije su:
1.
transportna sposobnost ili kapacitet prevoza
2.
elastičnost prevoza
3.
brzina prevoza
4.
bezbednost u prevozu
5.
urednost i tačnost u obavljanju transporta
6.
ekonomičnost transporta – cena koštanja transportne usluge
Transportna sposobnost zavisi od tehničkih karakteristika, saobraćajnog puta i sredstava
kao i od načina i uslova obavljanja prevoza. Kapaciteti prevoza – koliko robe ili putnika
moţe da se preveze.
Ţeleznički saobraćaj – ima najveću transportnu sposobnost u kopnenom saobraćaju.
Postoje 2 tipa: američko-ruski tip i evropski tip ţeleznice
Saobraćaj na vodi – pomorski i rečni
Drumski saobraćaj – do 26 t, ali više kod specijalnih prevoza. Najmanji kapaciteti.
Vazdušni prevoz – do 50 t
Cevovodni transport – meri propustljivost količine robe u odreĎenom vremenu.
Elastičnost prevoza je prilagodljivost prevoza u skladu sa mestom i vremenom. Što su
veći kapaciteti prevoza to je on manje elastičan i obrnuto. Najelastičniji je drumski
saobraćaj, a najmanje elastičan je cevovodni saobraćaj.
Brzina prevoza – direktna posledica tendencija u razvoju tehničkih karakteristika i
prirode saobraćajnih puteva i sredstava. Ima 3 osnovna vida:
1.
maksimalno moguća brzina
2.
brzina voţnje – zavisi od uslova na saobraćajnom putu
3.
komercijalna brzina – zavisi od organizacije saobraćaja, najrealnija moguća
brzina
Bezbednost prevoza – zavisi od tehničkih karakteristika. Apsolutna bezbednost opada sa
povećanjem brzine prevoza, dok relativna bezbednost raste sa porastom maksimalne
brzne transporta.
Urednost i tačnost + ugodnost putovanja. Urednost se odnosi na sposobnost transportera
da kontinuirano odrţava red voţnje tokom cele godine (stalno i bez prekida). Ţelezinca je
najbolje pozicionirana po tom pitanju. Tačnost (urednost je pretpostavka tačnosti) se
odnosi na striktno odrţavanje pravila iz reda voţnje (pogotovo za javni saobraćaj, ali i
kod prevoza za sopstvene potrebe)
Cena koštanja prevozne usluge
Vid
transporta
Cevovodni
Ţeleznički
Vazdušni
Saobraćaj na
vodi
Drumski
% fiksnih u
ukupnim trš.
80-85%
65-70%
65-70%
50-60%
40-50%
9. Karakteristike i specifičnosti tražnje za transportnim uslugama
Svaka traţnja zavisi od cene i količine tačnije od potreba korisnika i dohotka (plateţne
sposobnosti). Da bi potrebe prerasle u traţnju moraju da postoje odreĎeni motivi.
Potrebe za prevozom roba i ljudi su
neautonomne
zato što prevoz sam po sebi nema
izvorni motiv, već je u funkciji zadovoljavanja drugih motiva. Potrebe za prevozom roba
su isključivo izraţene motivom završetka procesa reprodukcije. Pretvaranje
neautonomnih potreba za prevozom podrazumeva plateţnu sposobnost putnika.
Karakteristike traţnje:
1)
neautonomnost ponude
2)
stroga vremenska odreĎenost
3)
stroga prostorna odreĎenost
Ako traţnja nema odgovarajuću ponudu ona se pretvara u nezadovoljenu potrebu. Stroga
vremenska odreĎenost je izraţenija kod traţnje za prevozom putnika, nego kod prevoza
roba. Motiv za prevozom roba ima duţi vremenski period trajanja, ali sa povećanjem
nivoa razvijenosti privreda, interval za zadovoljenje potreba za prevozom robe se sve više
smanjuje.
11. Karakteristike i specifičnosti transpotne ponude
Transporteri na transportnom trţištu ne mogu da se pojave sa formiranom ponudom
proizvedenih transportnih usluga zato što transportna usluga ne postoji izvan procesa
proizvodnje. Na transportnom trţištu, transporteri izlaze sa ponudom transportnih
kapaciteta kao sa potencijalom (osnovom) za proizvodnju transportnih usluga. Ponuda
kapaciteta će se pretvoriti i u ponudu transportnih usluga samo onda kada ta ponuda naiĎe
na odgovor traţnje u datom trenutku i na datoj relaciji. Karakteristike ponude:
1.
ponuda kapaciteta nije isto što i ponuda transportnih usluga
2.
transporteri nemaju mogućnost da svojom poslovnom politikom opredeljuju
ukupnost ponude (nesamostalni su u formiranju ponude). Kapaciteti se sastoje iz
infrastrukture i prevoznih kapaciteta. Transporteri definišu samo deo koji se
odnosi na prevozne kapacitete, dok je ponuda infrastrukture zavisna od drţave
kao osnovnog nosioca finansiranja, razvoja i odrţavanja saobraćajne
infrastrukture. Zato drţava u velikoj meri opredeljuje konkurentnost pojedinih
vidova transporta
3.
korisnici prevoza su neposredno prisutni u procesu proizvodnje transportnih
usluga. Zato, svaki poremećaj u procesu proizvodnje se neposredno odraţava na
korisnike. Iz tih razloga, kvalitet ponude transportnih usluga izuzetno zavisi od
pune realizacije standarda u procesu proizvodnje
4.
velika intenzivnost investicija-potrebne su velike pare da bi se ta ponuda
formirala
5.
dugi rokovi gradnje
6.
dugi rokovi trajanja
7.
dugi rokovi povraćaja uloţenih sredstava

14. Globalni odnosi saobraćaja i privrede u procesu razvoja
Saobraćaj, kao jedna od delatnosti privrede, je inkorporiran u celokupnu društvenu
reprodukciju i javlja se kao bitan element kako proizvodnje tako i razmene i potrošnje
materijalnih dobara.
(ne)efikasan i (ne)racionalan saobraćajni sistem bilo koje zemlje, ne samo kratkoročno,
već pre svega dugoročno, opredeljuje efikasnost funkcionisanja privrede, privrednih
grana i preduzeća. Na osnovu ovoga, moguće je izvesti nekoliko zaključaka:
Saobraćaj je krvotok privrede
Nivo kvaliteta transporta opredeljuje kvalitet ţivota svakog čoveka
Saobraćaj nije sam po sebi cilj, već je njegov cilj da bude efikasna i racionalna
’’infrastruktura’’ privredi
Neki statistički pokazatelji nam govore o odnosu saobraćaja i privrede (EU 2005).
Transport učestvuje sa:
7% u društvenom bruto proizvodu (GDP) i broju zaposlenih, 40% u vrednosti investicija i
vrednosti osnovnih sredstava, 14% u izdacima domaćinstava, ⅓ u potrošnji energije, a
negativni efekti koje transport prouzrokuje su 10% od vrednosti GDPa
Transport kao privredna delatnost direktno deluje:
Preko vršenja javne sluţbe od strane odreĎenih preduzeća
Kroz kvalitet saobraćajnica i prevoznih sredstava za potrebe realizacije prevozne
usluge
Direktno na produktivnost, ekonomičnost i rentabilnost
Indirektno: omogućava poslovanje i razvoj privrede i svih društvenih delatnosti
15. Osnovne ekonomske funkcije saobraćaja
Saobraćaj kao samostalna privredna delatnost izvršava različite makroekonomske
funkcije od kojih su najbitnije:
I.
Transport omogućava završetak procesa proizvodnje
– završetak procesa
proizvodnje i distribucije je osnovna ekonomska funkcija saobraćaja iz koje
proizilaze sve druge aktivnosti
II.
Saobraćaj razvija teritorijalnu podelu rada
– transport utiče na teritorijalnu podelu
rada tako što verifikuje prirodne komparativne prednosti koje neka teritorijalna
celina ima
III.
Saobraćaj utiče na društvenu podelu rada
– saobraćajni sistem je tokom svog
istorijskog razvoja stalno proširivao društvenu podelu rada pojavom novih
industrija za potrebe razvoja saobraćaja (šinska vozila, brodogradnja, avio i
automobilska industrija...)
IV.
Saobraćajni sistem je opšti uslov razvoja neke zemlje i / ili regiona
– saobraćaj je
opšti uslov normalnog funkcionisanja privrede, ţivota i rada ljudi i porasta ţivotnog
standarda
V.
Saobraćajni transport je inicijalni faktor razvoja nedovoljno razvijenih zemalja ili
delova u okviru nekih država
– moderan saobraćajni sistem je ’’inicijalna kapisla’’
razvoja svih ostalih delatnosti u nedovoljno razvijenim zemljama ili regionima
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti