1
Krunoslav Borovec: Studija slučaja kroz analizu medijskog sadržaja - zločin Ivana Korade
Zaprimljeno: 18.07.2012.
Izvorni znanstveni članak
UDK: 343.9 : 316.77
STUDIJA SLUČAJA KROZ ANALIZU MEDIJSKOG
SADRŽAJA - ZLOČIN IVANA KORADE
Krunoslav Borovec
Ministarstvo unutarnjih poslova
SAŽETAK
Ovaj rad predstavlja studiju slučaja, zločina kojeg je počinio Ivan Korade, u kojem je kao metoda uglavnom korištena analiza sa
-
držaja te manjim dijelom i analiza medijskog diskursa. U uvodnom dijelu rada razmatrana je medijska prezentacija kriminaliteta
i utjecaj medija na strah od kriminala kod građana. Analiza je provedena na uzorku od ukupno 62 članka, objavljena u dnevnom i
tjednom tisku od 27.3. do 8.4.2008. godine, u povodu višestrukog ubojstva kojeg je počinio Ivan Korade, s ciljem utvrđivanja portreta
zločina, uzroka zločina prema stavu medija te definiranja uloge policije, prema viđenju medija. Pored toga, analizom su apstrahirane
i glavne kategorije medijskih sugovornika te njihove kompetencije, kao i drugi sociološko-kriminološki problemi koji se javljaju uz
nasilne zločine i višestruka ubojstva.
Analiza je rezultirala logičkom matricom, u kojoj su u suodnosu prikazane spomenute kategorije: masakr, pokolj, krvoproliće kao
glavni portret zločina; psihički problemi, alkoholizam, agresivnost, neadekvatna i nepravovremena društvena reakcija kao glavni
uzrok te strah od kriminala, nepovjerenje u kaznenopravni sustav i veliki materijalni troškovi koji nastaju kao posljedica zločina.
Dobivene su i karakteristične faze, kroz koje tiskani mediji obrađuju temu zločina i to: faktografija kao prva faza te rekonstrukcija zlo
-
čina kao druga faza s tri etape: kroki-rekonstrukcija, medijska rekonstrukcija i službena rekonstrukcija događaja. Glavne kategorije
sugovornika koje mediji koriste kao izvore informacija su stručni sugovornici, sugovornici bliski žrtvama i sugovornici bliski počini
-
telju, dok se policija portretira kroz tri osnovne uloge: istražne i izvidne radnje, izvorne policijske poslove i zaštitnu ulogu policije.
Ključne riječi:
analiza medijskog diskursa, medijska prezentacija kriminaliteta, tipologija medijske prezentacije kriminala, strah od
kriminala, medijski sugovornici.
UVOD
Percepcija kriminaliteta, s jedne strane, značajno
utječe na osjećaj sigurnosti građana, a s druge stra
-
ne, na njihovu percepciju policije, procjenu njezine
učinkovitosti te stoga određuje i stupanj povjerenja
u policiju. Kriminalitet u svojim različitim pojav
-
nim oblicima spada među fenomene koji destruk
-
tivno utječu na socijalnu sredinu (Singer i sur.,
2009), a osim na kolektivnoj, negativno utječe i na
individualnoj razini, izazivajući kod građana osjećaj
nespokojstva i nesigurnosti. Ako uzmemo u obzir
da tek manji broj građana ima neposredno iskustvo
s kriminalitetom, ali i osobno iskustvo u kontaktu
s policijom, važno je propitivati kako mediji kao
važan izvor informacija za građane prezentiraju ova
dva, međusobno usko povezana segmenta. Kada
pak govorimo o policijskom djelovanju i svim
aspektima policijskog posla potrebno je istaknuti
kako ono ovisi o društvenom kontekstu u kojem se
odvija. To podrazumijeva, između ostalog, stupanj
demokratizacije društva, dostignute standarde u
radu policije, usvojeni model policijskog djelova
-
nja, slobodu medija, ali i medijske standarde. Sve
veće približavanje policije građanima, sve jači utje
-
caj javnosti na rad policije, tendencije su koje se
sve više osjećaju. Polazeći s tih pozicija “za svaku
suvremenu policiju prilično je važno što građani o
njoj misle, što od nje očekuju, kako reagiraju na nje
-
zine akcije i sl.” (Zimmermann, 1981, 163). U tom
je smislu značajna uloga medija te se stoga i ovaj
rad bavi pitanjem medijskog tretiranja kriminalnog
događaja i uloge policije u njegovom rješavanju.
Javnost rada policije jedna je od temeljnih
značajki djelovanja policija u državama s demo
-
kratskom tradicijom. Upravo iz tih razloga i pretpo
-
stavki razumljivo je da policija ima aktivan sustav
suradnje s medijima kroz koji informira građane
o svim aspektima sigurnosti, svojim aktivnostima,
Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 20 (2012) Br. 2, 1-89
2
kao i o pojedinim važnim događajima. Upravo zbog
toga u Hrvatskoj je provedeno niz reformi policij
-
skog sustava pa tako i reforma odnosa s javnošću
(Cajner Mraović, Faber, Volarević, 2003). Reforma
je rezultirala profesionalizacijom policijskih glasno
-
govornika, uvođenjem novih načina komunikacije
s medijima te otvaranjem novih komunikacijskih
kanala: WEB stranice, obavještavanje novinara
putem SMS poruka i korištenje društvenih mreža
(Borovec, 2011).
Uzimajući u obzir sve spomenuto treba istaknuti
da se u Hrvatskoj, kao i svugdje u svijetu, “krimi
-
nal
1
/kazneno djelo, smatra značajnom temom za
medije te da problemi vezani uz ubojstva i druge
oblike nasilja zauzimaju vrlo visoko mjesto na
ljestvici prioriteta vezanih uz nacionalnu sigur
-
nost, kao i na ljestvici interesa javnosti i građana “
(Chermak, 1994, prema Pollak, Kubrin, 2007, 61).
Ključno je naglasiti da u današnje moderno doba
“mediji pružaju važan izvor informacija o svim
onim problemima koji ne predstavljaju svakodnevno
iskustvo prosječnih ljudi, a među tim problemima su
svakako i problemi vezani uz teški nasilni krimina
-
litet
2
” (Teece, Makkai, 2000, 1). Ako se osvrnemo u
prošlost možemo zaključiti da nikada kao danas nije
postojao tako razgranat sustav informiranja građana.
Danas u istom trenutku istu informaciju primaju
milijuni ljudi, pri čemu se ne radi samo o neutralnim
vijestima koje stižu do primatelja. Mnoge od odasla
-
nih informacija su selektirane, odabrane s određe
-
nom namjerom ili pak orijentirane na željeno djelo
-
vanje što im daje demagoški predznak. I tako mediji
ili novinari kao njegovi akteri, suprotno svojim tvrd
-
njama, upravljaju svojim čitateljima. “Angažirano
novinarstvo mišljenja ne bori se svojim vlastitim
uvjerenjem za objektivnost te u pravilu ni ne zastupa
interese građana, već u najboljem slučaju interese
pojedinih grupa ili ideologija” (Zimmermann, 1981,
168). Upravo se zbog toga može govoriti i o svo
-
jevrsnim devijacijama uređivačkih politika, kojima
nije isključivi cilj informirati građane, već i prodaja
medijskog sadržaja. Upliv svjetonazora autora, ure
-
đivački standardi, utjecaji vlasnika pojedinih medi
-
ja, u tome imaju važnu ulogu.
Način na koji mediji prezentiraju pojedine doga
-
đaje snažno utječe na naše razumijevanje krimina
-
liteta kao društvenog problema i zbog toga je ključ
-
1 Pod pojmom kriminal podrazumijeva se djelovanje zločinačkih elemenata, kazneno djelo, zločin.
2 Pod pojmom kriminalitet podrazumijeva se skup počinjenih kaznenih djela, odnosno, kriminalno ponašanje kao društvena pojava.
3 Podatak o udjelu građana Republike Hrvatske koji imaju osobno iskustvo s kriminalitetom izveden je na temelju broja fizičkih osoba oštećenih
kaznenim djelom u 2011. godini (45.605) i broja fizičkih osoba, počinitelja kaznenih djela za 2011. godinu (30.929), u odnosu na broj stanovnika
u Republici Hrvatskoj prema popisu stanovništva iz 2011. (4.290.612). http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1441.pdf; http://www.
mup.hr/UserDocsImages/statistika/2012/pregled%202011.pdf.
no razmatrati medijsko prikazivanje kriminaliteta.
“Ako mediji konstruiraju generalni osjećaj realnosti
onda sasvim sigurno konstruiraju i realnost u vezi s
kriminalitetom” (Pollak, Kubrin, 2007, 61).
Medijska prezentacija kriminaliteta
Ispitivanjem javnog mnijenja u Republici
Hrvatskoj (Institut Ivo Pilar, 2003, prema Franc,
Ivičić, Šakić, 2007) utvrđeno je da 87,5% građa
-
na medije izabire kao osnovni izvor informacija.
Istraživanje Instituta Ivo Pilar, provedeno 2005.
godine, utvrdilo je da javnost najviše informacija o
kriminalitetu, čak 90%, dobiva putem televizije, a
potom putem dnevnih novina ili radija. Prema veli
-
kom Nacionalnom istraživanju javnog mnijenja o
percepciji sigurnosti građana, postupanju policije te
suradnji između policije i lokalne zajednice (MUP
i UNDP, 2009) osnovni izvor informacija o policiji
jest televizija, putem koje se informira dvije trećine
svih ispitanih osoba. Novine i časopisi glavni su
izvor informacija za otprilike svakog desetog građa
-
nina, a podjednak broj navodi iskustvo (bilo osob
-
no, bilo bliskih osoba). Internet kao glavni izvor
informacija o policiji općenito koristi vrlo mali broj
građana (3%). Rezultati spomenutih istraživanja
pokazuju da su i o kriminalitetu i o policiji, mediji
glavni izvor informacija. S druge pak strane, treba
istaknuti da u Hrvatskoj, na godišnjoj razini svega
1,8% građana ima neposredno iskustvo s krimina
-
lom, bilo kao počinitelji, bilo kao žrtve kaznenih
djela
3
, čime značaj medija dobiva još više na težini.
Nadalje, važno je istaknuti kako su ljudi skloni
vjerovati da je “kriminalitet toliko ozbiljan društve
-
ni problem koliko ga se prikazuje u medijima, jer
smatraju da ono što se pokazuje u medijima odra
-
žava ono što se stvarno događa u društvu” (Franc,
Ivičić, Šakić, 2007, 106). Javnost često nije svjesna
pristranosti medija u izvještavanju o kriminalu,
odnosno, javnost nije svjesna usmjerenosti medija
prema senzacionalističkim događajima koji nikako
ne ulaze u kategoriju svakodnevnih pojava, što u
konačnici znači selekcionirano informiranje. Tome u
prilog govori i nacionalno istraživanje kriminaliteta
u Velikoj Britaniji koje je pokazalo da usprkos opa
-
danju ukupnog broja kaznenih djela od 1995. godine
ipak zbog utjecaja medija veliki broj građana smatra
kako je kriminalitet u porastu širom zemlje kao i u
njihovom lokalnom području. Na primjer, istraživa
-
Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 20 (2012) Br. 2, 1-89
4
Rasprava o medijskoj prezentaciji kriminaliteta
ne može zaobići političku dimenziju ovog pitanja.
Medijsko tretiranje različitih društvenih problema,
uključujući i kriminalitet kao značajnu brigu današ
-
njice, podložno je i političkim utjecajima koji zna
-
čajno diktiraju javne rasprave, a time i usmjeravaju
fokus pažnje medija. Potvrda tome je i aktualna
usmjerenost medija prema korupciji i organizira
-
nom kriminalitetu, područjima koja su, u kontekstu
pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, nezaobilazna
politička pitanja. Zbog toga je i ovaj čimbenik
važan za razumijevanje kriminaliteta u sredstvima
javne komunikacije. Pored toga, novinarska struka
kao i pojedini njezini akteri nije apolitična, već
u medijski sadržaj unose i dio osobnih političkih
opredjeljenja ili su u kreiranju sadržaja podložni
različitim političkim utjecajima.
Istraživanje kriminaliteta u medijima oslanja se
na nekoliko različitih istraživačkih metoda.
Analiza
sadržaja
, osim u ovom radu, korištena je i u većini
drugih studija medija. Studije koje koriste tu meto
-
dologiju istražuju prezentaciju kriminala u mediji
-
ma, kako i zašto je određeni kriminal izdvojen, pre
-
zentiran ili medijski zanemaren. Ove studije fokusi
-
raju se na količinu i vrstu kriminala prezentiranog
u medijima. Drugi tip istraživanja, koji se koristi u
izučavanju kriminala u medijima, su
etnografska
istraživanja
. Etnografska istraživanja (Chermak,
1995) dokumentiraju kako organizacijski čimbenici
poput prostornog uređenja, zaposleničke kulture i
socijalni odnosi, utječu na medijsku prezentaciju.
Većina etnografskih istraživanja zaključuje kako
policija određuje što će biti prezentirano u medi
-
jima, opisujući medije kao “cjevovod” policijske
ideologije. Pritom odnos policije i medija opisuju
asimetričnim jer su novinari uvijek u inferiornoj
pregovaračkoj poziciji. Iako rijetko, pojedini istra
-
živači kombiniraju obje istraživačke metode.
Diskurzivna analiza
, analiza diskursa (analiza
rasprave) naziv je za mnoge različite pristupe u
proučavanju teksta ili nekog drugog empirijskog
materijala, a razvila se iz različitih teorijskih tra
-
dicija i disciplinarnih područja (Halmi, Belušić,
Ogresta, 2004). Tekst se, motren kroz diskursnu
prizmu, nužno iščitava u kontekstu i nadalje kroz
sociološku, psihološku, kulturološku i druge per
-
spektive. “Koliko god se u školskim i leksikonskim
definicijama pojmovima ponuđena matematička
formula
tekst + kontekst = diskurs
činila odviše
simplificiranom i stoga “bez ostatka” neodrživom,
toliko se, ipak, u spremnosti da se tekst motri u kon
-
tekstu te da se kontekstu pristupi kao kompleksnom
problemu, dakle nužno multidisciplinarno i interdis
-
ciplinarno, razabire
differentia specifica
diskursnih
studija” (Badurina, 2003, 152).
Autori Halmi, Belušić i Ogresta (2004, 39) ističu
da “ne postoji jedna jedinstvena analiza rasprave
nego mnogo različitih stilova analize koji se zovu
jednim imenom”. Zajedničko svim tim analizama
jest da odbacuju realno shvaćanje da je jezik samo
jednostavno, neutralno sredstvo odražavanja ili opi
-
sivanja riječi, nego je analiza rasprave jedna od glav
-
nih značajki za konstrukciju socijalne zbilje. Dakle,
u fokusu interesa u ovoj analizi neće biti detalji već
napisanog teksta, nego latentna narativna struktura
teksta. Kao društveni sudionici mi se neprestano ori
-
jentiramo prema kontekstu interpretacije u kojem se
sami nalazimo te tako izgrađujemo našu raspravu da
bi se uklopili u širi socijalni kontekst. Za pretpostavi
-
ti je kako će mediji u prezentaciji konkretnog slučaja
nastojati uspostaviti i nametnuti jedinstvenu verziju
uzroka zločina natječući se s drugim mogućim verzi
-
jama. “Kognitivni scenariji koje konstruiraju mediji
imaju dvostruku funkciju: da prikažu događaj i da
istovremeno apeliraju na horizont razumijevanja
publike te se u zavisnosti od cilja autora/-ice teksta
služe afektivnim konotacijama koje su već sadržane
u javnom diskursu” (Badarevski, 2007, 242).
Iako se ovaj rad time neće baviti, ipak ne treba
zanemariti i čitateljsku publiku koja također utječe
na medijsku stvarnost. Naime, dok se konvencio
-
nalne teorije o masovnoj komunikaciji temelje na
aktivnom pošiljatelju i pasivnom primatelju infor
-
macija, sociokonstruktivistički pristup publiku pro
-
matra kao dio mehanizma razgovora (Cotter, prema
Halmi, Belušić, Ogresta, 2004).
Interes za medijski diskurs prisutan je jer:
•
su mediji jako dobar izvor podataka za istraži
-
vanje i učenje;
•
uporaba medija utječe na ljude;
•
analiza medija može reći mnogo o javnom
mnijenju i stereotipima prezentiranim kroz
jezik i komunikaciju;
•
mediji odražavaju i utječu na formiranje mišlje
-
nja i stavova javnosti (Bell i Garrett, 2003).
Utjecaj medija na strah od kriminala
Prikazivanje kriminala u medijima uz već spo
-
menuti utjecaj na percepciju kriminaliteta ima utje
-
caj i na razinu straha građana od kriminala. Po
definiciji, strah
4
je neugodno psihičko stanje, osjećaj
karaktera prijetnje životu ili tjelesnom integritetu,
koji se doživljava prilikom uočavanja opasnosti,
4 www.psihijatrija.info
